Ali gledajući jak vjetar, uplaši se i, počevši tonuti, povika govoreći: "Gospodine, spasi me!"
Ali gledajući jak vjetar, uplaši se i, počevši tonuti, povika govoreći: "Gospodine, spasi me!"
I odmah Isus, ispruživši ruku, uhvati ga i govori mu: "Malovjerni, zašto posumnja?"
I kad uziđoše u lađu, utoli vjetar.
A oni u lađi pokloniše Mu se govoreći: "Uistinu, Sin Božji jesi!"
I prešavši, dođoše u zemlju genezaretsku.
I kad uziđoše u lađu, utoli vjetar.
I kad uđoše u lađu, presta vjetar.
καὶ ἀναβάντων αὐτῶν εἰς τὸ πλοῖον ἐκόπασεν ὁ ἄνεμος.
kai anabantōn autōn eis to ploion ekopasen ho anemos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uzašavših njih u tu lađu utoli taj vjetar."
1. uzašavših njih Izvornik: ἀναβάντων αὐτῶν [anabantōn autōn] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od participa aorista aktivnog u genitivu množine muškog roda i osobne zamjenice u genitivu množine. Ova samostalna konstrukcija označava vremensku okolnost koja prethodi glavnoj radnji ('kada su oni uzašli'). Značenje: Zajednički ulazak Isusa i spašenog Petra u lađu označava povratak Gospodina u zajednicu učenika nakon kušnje na moru.
2. u tu lađu Izvornik: εἰς τὸ πλοῖον [eis to ploion] Gramatika: Prijedlog s akuzativom jednine srednjeg roda i određenim članom, koji označava ulazak u unutrašnjost prostora. Značenje: Lađa u koju se Gospodin penje sa svojim učenikom postaje mjesto mira, sigurnosti i spoznaje Boga.
3. utoli Izvornik: ἐκόπασεν [ekopasen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ 3. lica jednine. Izveden je iz imenice za umor i iscrpljenost od napora (kopos), pa slikovito znači 'umori se', 'klonu', 'stane od iscrpljenosti'. Značenje: Olujni vjetar koji je dotad bjesnio prikazan je kao sila koja pred Gospodinovom prisutnošću gubi svu snagu i posustaje.
4. taj vjetar Izvornik: ὁ ἄνεμος [ho anemos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Član upućuje na onaj isti protivni vjetar koji je mučio lađu i prestrašio Petra. Značenje: Potpuni prestanak vjetra u času Isusova ulaska u lađu bez ijedne izgovorene zapovijedi potvrđuje njegovu božansku vlast nad prirodom i izravno priprema učenike na ispovijest vjere.
Ovaj kratki stih iz Evanđelja po Mateju (14:32) predstavlja vrhunac dramatičnog izvještaja o Isusovom hodu po vodi i Petrovom spašavanju iz uzburkanog mora. Glavna teološka poruka stiha leži u neraskidivoj povezanosti između Isusove prisutnosti i savršenog mira. Sve dok je Krist bio tjelesno odsutan iz lađe, učenici su bili prepušteni strahu, iscrpljenosti i nemilosrdnoj snazi protivnog vjetra. Međutim, samim Njegovim ulaskom u brod – bez izgovorene riječi ili dramatične geste – stihija se trenutačno i potpuno stišava, što očituje Njegov vrhovni božanski autoritet nad stvorenjem i silama kaosa.
U širem duhovnom i eklesiološkom kontekstu, stih nam prenosi duboku poruku o vjeri i povjerenju u Boga tijekom životnih oluja. Lađa simbolizira Crkvu ili život pojedinog vjernika u plovidbi kroz nemirne vode ovoga svijeta. Poruka stiha nije da vjernici neće doživjeti oluje i protivne vjetrove, već da ti vjetrovi gube svoju snagu onoga trenutka kada Krist zauzme središnje mjesto u njihovu "brodu". Trenutačno smirenje vjetra poziva vjernike na spoznaju da je Isus istinski Sin Božji, jedini koji donosi trajni mir i pobjeđuje svaki strah, kušnju i opasnost.