Matej 14,30 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Gledajući pak taj vjetar jak prestraši se, i počevši tonuti krikne govoreći: Gospodine, spasi me."

1. Gledajući pak Izvornik: βλέπων δὲ [blepōn de] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda, uz suprotnu česticu. Prezent označava trajnu radnju promatranja koja teče usporedno s promjenom unutarnjeg stanja. Značenje: Preokret nastaje preusmjeravanjem pogleda: umjesto usmjerenosti na Isusa, pozornost se zadržava na vidljivoj prijetnji oluje.

2. taj vjetar jak Izvornik: τὸν ἄνεμον ἰσχυρὸν [ton anemon ischuron] Gramatika: Imenica s određenim članom i pridjev u akuzativu jednine muškog roda. Pridjev stoji u predikatnom položaju iza imenice bez ponovljenog člana, pa znači: gledajući vjetar kako je jak. Značenje: Silina prirodne nepogode u biblijskoj slici predstavlja neprijateljske i kaotične sile koje nadilaze ljudsku snagu.

3. prestraši se Izvornik: ἐφοβήθη [ephobēthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom s deponentnim (mediopasivnim) značenjem, indikativ 3. lica jednine. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu: 'obuze ga strah', 'uplaši se'. Značenje: Strah je izravna posljedica pogleda odvojenog od Gospodina i usmjerenog na prijeteće okolnosti.

4. počevši tonuti Izvornik: ἀρξάμενος καταποντίζεσθαι [arxamenos katapontizesthai] Gramatika: Particip aorista medija u nominativu jednine muškog roda praćen infinitivom prezenta pasivnog. Glagol tonjenja izveden je iz riječi za duboko more (pontos) i znači biti progutan morskom dubinom. Značenje: Gubitak oslonca u vjeri odmah se očituje kao propadanje u dubinu, no sama činjenica da tek 'počinje' tonuti ostavlja prostor za spasonosni vapaj.

5. krikne Izvornik: ἔκραξεν [ekraxen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ 3. lica jednine. Označava nagao, glasan i prodoran povik u smrtnoj opasnosti. Značenje: I u trenutku pada učenikova se vjera ne gasi potpuno, nego se pretvara u očajnički molitveni vapaj.

6. Gospodine, spasi me Izvornik: κύριε, σῶσόν με [kurie, sōson me] Gramatika: Imenica u vokativu jednine, glagol u aoristu aktivnom, imperativ 2. lica jednine, te osobna zamjenica u akuzativu. Aoristni imperativ u molitvi izražava hitnu prošnju za trenutačnim izbavljenjem. Značenje: Kratka i sažeta molitva koja nosi težinu psalamskih vapaja Bogu Spasitelju; obraćanje s 'Gospodine' priznaje Isusovu božansku moć da izbavi iz smrtne dubine.

Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (14,30) pruža jednu od najslikovitijih i najdubljih lekcija o prirodi vjere i ljudske krhkosti u cjelokupnom Novom zavjetu. Glavna poruka stiha leži u vitalnoj važnosti duhovnog fokusa: sve dok je Petrov pogled bio usmjeren na Isusa Krista, on je hodao iznad prirodnih zakona i životnih oluja. Međutim, onoga trenutka kada je svoju pažnju preusmjerio na 'silan vjetar' – odnosno na opasnosti, probleme i zastrašujuće okolnosti svijeta oko sebe – strah je zamijenio vjeru, a prirodni zakon teže i sinkronizacije s kaosom počeo ga je povlačiti u dubinu.

Usprkos Petrovom padu, stih završava porukom neizmjerne nade i Božje milosti. Isus dopušta da Petar osjeti posljedice svoje malovjernosti i započne tonuti, ali ne dopušta da propadne. U trenutku najveće nemoći, Petar izgovara savršenu molitvu evanđeoske vjere: 'Gospodine, spasi me.' Stih nas uči da istinska vjera nije odsutnost kušnji ili vlastite slabosti, već spremnost da se u trenucima pada, očaja i životnih bura ne oslanjamo na vlastite snage, nego da hitno i ponizno zavapimo suverenom Gospodinu koji ima moć izbaviti nas iz svake dubine.