A Isus im odmah progovori govoreći: "Budite hrabri! Ja jesam, ne bojte se!"
A Isus im odmah progovori govoreći: "Budite hrabri! Ja jesam, ne bojte se!"
A Petar Mu odgovori i reče: "Gospodine, ako si Ti, zapovjedi mi da dođem k Tebi po vodama."
A On reče: "Dođi!" I sišavši s lađe, Petar prohoda po vodama i dođe k Isusu.
Ali gledajući jak vjetar, uplaši se i, počevši tonuti, povika govoreći: "Gospodine, spasi me!"
I odmah Isus, ispruživši ruku, uhvati ga i govori mu: "Malovjerni, zašto posumnja?"
A On reče: "Dođi!" I sišavši s lađe, Petar prohoda po vodama i dođe k Isusu.
A on reče: hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu.
ὁ δὲ εἶπεν· ἐλθέ. καὶ καταβὰς ἀπὸ τοῦ πλοίου ὁ Πέτρος περιεπάτησεν ἐπὶ τὰ ὕδατα καὶ ἦλθεν πρὸς τὸν Ἰησοῦν.
ho de eipen elthe kai katabas apo tou ploiou ho Petros periepatēsen epi ta hudata kai ēlthen pros ton Iēsoun
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak reče: Dođi. I sišavši od te lađe taj Petar prohoda po tim vodama dođe prema tom Isusu."
1. On pak reče Izvornik: ὁ δὲ εἶπεν [ho de eipen] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda u funkciji osobne zamjenice (On), praćen česticom koja označava prelazak na drugog sugovornika u dijalogu i glagolom u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, koji izriče dovršenu radnju. Značenje: Uvođenje izravnog i mjerodavnog odgovora na prethodnu zamolbu, pri čemu je sugovornik toliko jasan iz konteksta da ga nije potrebno ni imenovati.
2. Dođi Izvornik: ἐλθέ [elthe] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, imperativ 2. lica jednine. Aoristni imperativ ne traži trajno stanje, nego trenutačan, odlučan čin iskoraka. Značenje: Jedna jedina riječ zapovijedi i poziva koja nosi božansku ovlast: ona učeniku daje dopuštenje i stvarnu moć da učini ono što je ljudski nemoguće.
3. sišavši Izvornik: καταβὰς [katabas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu hodanja. Značenje: Napuštanje sigurnosti lađe i zakoračivanje u prijeteći element, što predstavlja konkretan čin poslušnosti i vjere na temelju primljene riječi.
4. prohoda Izvornik: περιεπάτησεν [periepatēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ 3. lica jednine. Aorist ovdje sažima čitav događaj kao stvarno izvršenu činjenicu: Petar je doista hodao. Značenje: Sudjelovanje učenika u Kristovoj nadnaravnoj vlasti nad kaosom: dok god počiva na Gospodinovoj riječi, učenik čini isto što i Učitelj.
5. po tim vodama Izvornik: ἐπὶ τὰ ὕδατα [epi ta hudata] Gramatika: Prijedlog s akuzativom množine srednjeg roda, uz određeni član. Akuzativ uz ovaj prijedlog izražava kretanje preko površine s nijansom svladavanja prostora. Značenje: Množina 'vode' u biblijskom izričaju priziva silinu dubina i uzburkanih valova koji su podvrgnuti onome tko hodi u vjeri.
6. dođe prema tom Isusu Izvornik: ἦλθεν πρὸς τὸν Ἰησοῦν [ēlthen pros ton Iēsoun] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, praćen prijedlogom s akuzativom koji označava usmjerenost i kretanje ravno prema osobi. Značenje: Cilj čudesnog hodanja nije samo čudo radi čuda, nego dolazak u neposrednu blizinu Gospodina koji ga je pozvao. Imena: - Petar [Πέτρος (aram. כֵּיפָא Kefa) / Petros] (osoba) Znači: Stijena, kamen Tvorba: Grčka imenica muškog roda Πέτρος (Petros) znači 'kamen' ili 'stijena', a u Novom zavjetu služi kao izravan prijevod aramejskog nadimka Kefa (כֵּיפָא). Promjena imena: Izvorno ime mu je Šimun (heb. Šim'on - 'onaj koji čuje'), a Isus mu daje novo ime Kefa / Petar ('Stijena') kao oznaku njegove uloge temelja u zajednici učenika.
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teoforskog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša' (spasiti).
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 14,29) predstavlja jednu od najsnažnijih biblijskih slika naravi i dinamike istinske vjere. Glavna poruka leži u spoznaji da nadnaravno djelovanje i pobjeda nad životnim olujama ne proizlaze iz ljudske hrabrosti ili prirodnih sposobnosti, već iz apsolutne poslušnosti autokratskoj Kristovoj riječi i nepokolebljivog usmjerenja na Njega. Isusova kratka zapovijed „Dođi!“ služi kao stvoriteljska sila koja omogućuje ono što je naravno nemoguće, no ona od čovjeka zahtijeva konkretan odaziv vjere – napuštanje lađe, odnosno napuštanje ljudskih sigurnosnih sustava i zona komfora.
Teološki i duhovno, stih otkriva da je vjernički život poziv na trajno sudjelovanje u Kristovoj pobjedi nad silama kaosa, straha i smrti, simboliziranima u uzburkanim morskim vodama. Sve dok je učenikov pogled i smjer kretanja usmjeren licem u lice „k Isusu“ (πρὸς τὸν Ἰησοῦν), on ima milost i snagu hodati iznad bezdana. Čudo stoga nikada nije samom sebi svrha, već mu je konačni cilj intiman susret, blizina i zajedništvo s proslavljenim Gospodinom, koji jedini drži suverenitet nad cijelim stvorenjem.