A On reče: "Dođi!" I sišavši s lađe, Petar prohoda po vodama i dođe k Isusu.
A On reče: "Dođi!" I sišavši s lađe, Petar prohoda po vodama i dođe k Isusu.
Ali gledajući jak vjetar, uplaši se i, počevši tonuti, povika govoreći: "Gospodine, spasi me!"
I odmah Isus, ispruživši ruku, uhvati ga i govori mu: "Malovjerni, zašto posumnja?"
I kad uziđoše u lađu, utoli vjetar.
A oni u lađi pokloniše Mu se govoreći: "Uistinu, Sin Božji jesi!"
I odmah Isus, ispruživši ruku, uhvati ga i govori mu: "Malovjerni, zašto posumnja?"
I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reče mu: malovjerni! zašto se posumnja?
Εὐθέως δὲ ὁ Ἰησοῦς ἐκτείνας τὴν χεῖρα ἐπελάβετο αὐτοῦ καὶ λέγει αὐτῷ· ὀλιγόπιστε, εἰς τί ἐδίστασας;
Eutheōs de ho Iēsous ekteinas tēn cheira epelabeto autou kai legei autō oligopiste eis ti edistasas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odmah pak taj Isus ispruživši tu ruku uhvati se njega i govori njemu: Malovjerni, u što posumnja?"
1. Odmah pak Izvornik: Εὐθέως δὲ [Eutheōs de] Gramatika: Prilog vremena stavljen na samo čelo rečenice radi naglaska, uz prijelaznu česticu. Značenje: Naglašava bezodložnost Isusova odgovora na vapaj: božansko spasenje ne kasni ni trenutka kada ga čovjek u pogibelji zazove.
2. ispruživši tu ruku Izvornik: ἐκτείνας τὴν χεῖρα [ekteinas tēn cheira] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda s imenicom i članom u akuzativu jednine ženskog roda. Član uz imenicu ovdje ima posvojnu funkciju ('svoju ruku'). Značenje: Starozavjetna slika Božje ispružene ruke koja izvlači davljenika iz velikih voda (usp. Ps 18,17; 144,7) ovdje se utjelovljuje u Isusovoj gesti.
3. uhvati se njega Izvornik: ἐπελάβετο αὐτοῦ [epelabeto autou] Gramatika: Glagol u aoristu medija, indikativ 3. lica jednine, koji upravlja genitivom osobne zamjenice. Medij naglašava osobnu uključenost subjekta, a genitiv označava izravan čvrst zahvat. Značenje: Spasenje ne ovisi o snazi učenikova stiska, nego o čvrstini Gospodinove ruke koja ga hvata i podiže prije svake prijekorne riječi.
4. govori njemu Izvornik: λέγει αὐτῷ [legei autō] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ 3. lica jednine (pripovjedni ili historijski prezent), uz zamjenicu u dativu. Značenje: Prelazak s aorista na prezent živo uvodi Isusovu poučnu riječ koja ostaje trajno aktualna za svakog učenika.
5. Malovjerni Izvornik: ὀλιγόπιστε [oligopiste] Gramatika: Složeni pridjev u vokativu jednine muškog roda, tvoren od riječi za 'malo' (oligos) i 'vjera' (pistis). Značenje: Tipičan Matejev izraz za učenike: ne označava bezvjerca koji uopće ne vjeruje, nego onoga čije je povjerenje stvarno započelo, ali se pokolebalo pred kušnjom.
6. u što posumnja Izvornik: εἰς τί ἐδίστασας [eis ti edistasas] Gramatika: Prijedlog s upitnom zamjenicom u akuzativu jednine srednjeg roda (doslovno 'u što', u značenju 'radi čega, zašto') i glagol u aoristu aktivnom, 2. lice jednine. Sam glagol izveden je iz osnove za broj 'dva' (dis) i doslovno znači 'stajati na dvome', 'podvojiti se'. Značenje: Sumnja je prikazana kao unutarnja podijeljenost srca i pogleda između Isusove riječi i prijetećeg vjetra. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teoforskog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša' (spasiti).
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 14,31) pruža duboku teološku i duhovnu sliku odnosa između ljudske krhkosti i božanske suverene milosti. U trenutku kada Petrova vjera posustaje pod pritiskom vanjskih okolnosti i olujnih valova, Isusova reakcija nije oklijevanje niti odgoda, već trenutačno spašavanje. Kristova ispružena ruka koja čvrsto hvata učenika koji tone trajni je podsjetnik da sigurnost vjernika u konačnici ne počiva na savršenstvu ili jačini njegove vlastite vjere, nego na snazi Gospodina koji ga drži. Milost preteče i nadilazi naše malovjerje; Isus prvo spašava, a tek onda odgaja i poučava.
Isusovo pitanje 'Malovjerni, za što posumnja?' poziv je na duhovnu introspekciju i ponovno usmjeravanje pogleda. Malovjerje ovdje nije potpuni nedostatak vjere, već podijeljenost srca (grč. διστάζω - stajanje na dva puta) koja dopušta da strah od prepreka zasjeni pouzdanje u Božju prisutnost i obećanje. Glavna poruka stiha jest da nas Krist ne odbacuje u našim trenucima slabosti i sumnje, nego nas svojom moćnom rukom izvlači iz dubina te nas poziva na cjelovito, nepodijeljeno povjerenje u Njegovu suverenu vlast nad svim životnim olujama.