Matej 14,33 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Oni pak u brodu pokloniše se njemu govoreći: Uistinu Boga sin jesi."

1.οἱ δὲ ἐν τῷ πλοίῳ (oni pak u brodu / lađi)

Izvornikοἱ δὲ ἐν τῷ πλοίῳ

Transliteracijahoi de en tō ploiō

Gramatičke nijanseOdređeni član οἱ (hoi) u nominativu množine muškog roda funkcionira poimenično ("oni koji su"), dok je suprotni/prelazni veznik δὲ (de) postavljen na drugo mjesto u rečenici (postpozicija) i označava prijelaz radnje. Prijedlog ἐν (en) zahtijeva dativ mjesta, pa stoga slijedi dativ jednine srednjeg roda τῷ πλοίῳ (tō ploiō).

Teološko značenjeIzraz se odnosi na Isusove učenike koji su upravo svjedočili dramatičnom stišavanju oluje i Isusovom hodu po vodi (Mt 14,33). U ranoj kršćanskoj patristici i simbolici, brod (lađa) predstavlja Crkvu na plovidbi kroz nemirne i opasne vode ovoga svijeta. Mir i sigurnost nastupaju tek kada Krist uđe u brod, što ističe da je zajedništvo s Njim presudno za opstanak i spasenje vjernika.

2.προσεκύνησαν (pokloniše se / padoše ničice)

Izvornikπροσεκύνησαν

Transliteracijaprosekynēsan (od glagola προσκυνέω - proskyneō)

Gramatičke nijanseGlagol u 3. licu množine aorista indikativa aktivnog. Aorist (tako zvani povijesni ili punktualni aorist) označava svršenu radnju koja se dogodila u jednom konkretnom, neponovljivom trenutku – trenutno, ponizno i svečano padanje ničice.

Teološko značenjeGlagol προσκυνέω izvorno je značio "poljubiti ruku" ili "pasti ničice" u znak dubokog štovanja pred istočnjačkim monarhom ili božanstvom. U Novom zavjetu, a osobito u Matejevom evanđelju, ovaj se glagol koristi za istinsko religijsko štovanje koje pripada isključivo Bogu (usp. Mt 4,10: "Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se..."). To što učenici iskazuju ovakvo štovanje Isusu – i što ga Isus ne odbija niti ih ispravlja (za razliku od anđela ili apostola na drugim mjestima u Pismu koji odbijaju klanjanje) – snažan je dokaz rane vjere u Isusovo puno božanstvo.

3.αὐτῷ (njemu / jemu)

Izvornikαὐτῷ

Transliteracijaautō (od lične zamjenice αὐτός - autos)

Gramatičke nijanseLična zamjenica u dativu jednine muškog roda. U grčkom jeziku glagol προσκυνέω najčešće upravlja dativom (osoba kojoj se iskazuje štovanje), čime se naglašava osobna usmjerenost čina klanjanja prema Isusu kao jedinom objektu štovanja.

Teološko značenjeUsredotočuje svu pažnju i štovanje isključivo na Isusa Krista. On je središte bogoslužja novozavjetne zajednice.

4.λέγοντες· (govoreći:)

Izvornikλέγοντες

Transliteracijalegontes (od glagola λέγω - legō)

Gramatičke nijanseParticip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda. Kao particip načina, on prati i pojašnjava glavnu radnju glagola προσεκύνησαν: njihovo fizičko klanjanje popraćeno je i usklađeno s usmenom ispoviješću vjere.

Teološko značenjePovezivanje tjelesne geste (klanjanja) s riječima (ispoviješću) pokazuje cjelovitost kršćanskog bogoslužja – autentično štovanje Boga uključuje i stav srca i tijela te javno priznavanje usnama (usp. Rim 10,9-10).

5.Ἀληθῶς (Uistinu / Zaista)

IzvornikἈληθῶς

Transliteracijaalēthōs (izvedeno od imenice ἀλήθεια - alētheia, istina)

Gramatičke nijansePrilog načina izveden iz pridjeva ἀληθής (alēthēs - istinit, nepatvoren). Stoji na samom početku direktnog govora radi snažnog retoričkog naglašavanja.

Teološko značenjeIzražava apsolutnu sigurnost, neospornu spoznaju i kraj svake dotadašnje sumnje. Dok su ranije učenici u čuđenju pitali: "Tko je ovaj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?" (Mt 8,27), sada, nakon novog objavljenja Njegove moći, izriču konačni odgovor: On je uistinu Sin Božji.

6.θεοῦ (Boga / Božji)

Izvornikθεοῦ

Transliteracijatheou (od imenice θεός - theos)

Gramatičke nijanseGenitiv jednine muškog roda, u funkciji posvojnog ili naravnog genitiva ("Boga" ili pridjevski "Božji"). Korišten je bez člana (anartrično) i stavljen u inverziju, na prvo mjesto prije imenice "sin" (υἱὸς).

Teološko značenjeStavljanje riječi "Boga" (θεοῦ) prije riječi "sin" (υἱὸς) služi jakom isticanju božanskog podrijetla i suštine. Ne radi se o običnom čovjeku, pa čak ni samo o pomazanom zemaljskom kralju, već o Onome tko dolazi direktno od Boga Oca i dijeli Njegovu narav.

7.υἱὸς (sin)

Izvornikυἱὸς

Transliteracijahyios

Gramatičke nijanseNominativ jednine muškog roda, u funkciji imenskog predikata u rečenici. Izostanak određenog člana ispred riječi υἱὸς u grčkom jeziku (tzv. anartrični predikat prema Colwellovom pravilu) ne znači da je Isus "jedan od sinova", već opisuje kvalitetu i narav subjekta: Isus po svojoj suštini i statusu posjeduje božansko sinovstvo.

Teološko značenjeTitula "Sin Božji" u ovom kontekstu daleko nadmašuje starozavjetno metaforičko značenje (gdje su kraljevi ili anđeli nazivani sinovima Božjim). Ovdje je to kristološka titula par excellence. To je prvi put u Matejevom evanđelju da sami učenici nazivaju Isusa Sinom Božjim (prije toga su to činili Sotona u pustinji i opsjednuti demoni). To označava rođenje prave apostolske vjere u Kristovo božanstvo.

8.εἶ. (jesi / si.)

Izvornikεἶ

Transliteracijaei (od glagola εἰμί - eimi)

Gramatičke nijanse2. lice jednine prezenta indikativa aktivnog glagola biti. Prezent označava trajno, vječno i nepromjenjivo stanje postojanja.

Teološko značenjeDirektan, osobni i sadašnji naglasak: "Ti jesi". To je priznanje trajnog ontološkog identiteta Isusa Krista kao vječnog Sina Božjega pred kojim jedina prikladna ljudska reakcija jest ponizno štovanje.

Ovaj stih (Matej 14,33) predstavlja vrhunac dramatičnoga izvještaja o Isusovu hodu po vodi i stišavanju oluje te označava prijelomni trenutak u duhovnom rastu i vjeri Njegovih učenika. Nakon što su iskusili vlastito beznađe pred prirodnim elementima, nadnaravna Isusova vlast nad kreacijom dovodi ih od straha i sumnje do duboke bogoslovne spoznaje. Isus za njih više nije samo veliki učitelj ili prorok, već Gospodin koji ima vlast nad samim svemirom.

Čin klanjanja (proskyneō) prožet svečanom ispovijesti vjere ("Uistinu, Sin Božji jesi") jasno pokazuje da je prva Crkva u Isusu iz Nazareta prepoznala i štovala samoga Boga. Ovaj stih nas poziva da u životnim olujama prepoznamo Kristovu božansku prisutnost te Mu odgovorimo potpunim predanjem, štovanjem i nepokolebljivom vjerom u Njegovo božansko sinovstvo.