I odmah Isus, ispruživši ruku, uhvati ga i govori mu: "Malovjerni, zašto posumnja?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I odmah Isus, ispruživši ruku, uhvati ga i govori mu: "Malovjerni, zašto posumnja?"
I kad uziđoše u lađu, utoli vjetar.
A oni u lađi pokloniše Mu se govoreći: "Uistinu, Sin Božji jesi!"
I prešavši, dođoše u zemlju genezaretsku.
I prepoznavši Ga, ljudi onoga mjesta poslaše u svu onu okolicu te Mu donesoše sve bolesnike,
A oni u lađi pokloniše Mu se govoreći: "Uistinu, Sin Božji jesi!"
A koji bijahu u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: vaistinu ti si sin Božij.
οἱ δὲ ἐν τῷ πλοίῳ ἐλθόντες προσεκύνησαν αὐτῷ λέγοντες· ἀληθῶς θεοῦ υἱὸς εἶ.
hoi de en tō ploiō elthontes prosekunēsan autō legontes alēthōs theou huios ei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni a u lađi pokloniše se Njemu govoreći: Uistinu Božji Sin jesi."
1. Oni a u lađi Izvornik: οἱ δὲ ἐν τῷ πλοίῳ [hoi de en tō ploiō] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda uz prijedložni izraz u dativu tvori poimeničenu skupinu ('oni u lađi'). Čestica na drugom mjestu povezuje stih s prethodnim ulaskom u lađu i smirivanjem vjetra. Značenje: Učenici u lađi predstavljaju zajednicu vjernika koja, nakon iskustva oluje i Božje prisutnosti koja ju smiruje, prelazi iz straha u spoznaju i klanjanje.
2. pokloniše se Njemu Izvornik: προσεκύνησαν αὐτῷ [prosekunēsan autō] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice množine, označava cjelovitu, dovršenu radnju, praćenu osobnom zamjenicom u dativu jednine koji označava osobu kojoj je iskazano štovanje. Značenje: Doslovno označava padanje ničice u znak najdubljeg poštovanja; u Matejevu evanđelju to je čin rezerviran za susret s božanskim veličanstvom u osobi Isusa.
3. govoreći Izvornik: λέγοντες [legontes] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu množine muškog roda, koji izriče radnju istodobnu s glavnim glagolom klanjanja. Značenje: Spaja izvanjsku gestu poklona s nutarnjom ispoviješću vjere: čin štovanja prati javno priznavanje Isusova identiteta.
4. Uistinu Božji Sin jesi Izvornik: ἀληθῶς θεοῦ υἱὸς εἶ [alēthōs theou huios ei] Gramatika: Prilog istinitosti otvara rečenicu, a imenice su bez određenog člana, pri čemu je genitiv ('Božji') stavljen ispred nominativa ('Sin') radi snažnog naglašavanja podrijetla i naravi, uz glagol biti u prezentu indikativa, 2. lice jednine. Značenje: Prva izričita vjeroispovijest cijele skupine učenika u Matejevu evanđelju: hod po moru i smirivanje oluje očituju vlast koja pripada jedino Bogu, pa učenici u Isusu prepoznaju samog Božjeg Sina.
Ovaj stih (Matej 14,33) predstavlja vrhunac dramatičnoga izvještaja o Isusovu hodu po vodi i stišavanju oluje te označava prijelomni trenutak u duhovnom rastu i vjeri Njegovih učenika. Nakon što su iskusili vlastito beznađe pred prirodnim elementima, nadnaravna Isusova vlast nad kreacijom dovodi ih od straha i sumnje do duboke bogoslovne spoznaje. Isus za njih više nije samo veliki učitelj ili prorok, već Gospodin koji ima vlast nad samim svemirom.
Čin klanjanja (proskyneō) prožet svečanom ispovijesti vjere ("Uistinu, Sin Božji jesi") jasno pokazuje da je prva Crkva u Isusu iz Nazareta prepoznala i štovala samoga Boga. Ovaj stih nas poziva da u životnim olujama prepoznamo Kristovu božansku prisutnost te Mu odgovorimo potpunim predanjem, štovanjem i nepokolebljivom vjerom u Njegovo božansko sinovstvo.