Tada se on prisegom obvezao njoj dati sve što ona bude zaiskala.
Tada se on prisegom obvezao njoj dati sve što ona bude zaiskala.
Nagovorena od svoje majke, ona mu reče: "Daj mi sada, na jednom pladnju, glavu Ivana Krstitelja."
Kralj time bi rastužen, ali zbog svoje prisege i gostiju,
on zapovjedi da joj je daju i on posla odrubiti glavu Ivanu u svom zatvoru.
Njegova glava bi donesena na pladnju i dana mladoj djevojci koja je odnese svojoj majci.
Kralj time bi rastužen, ali zbog svoje prisege i gostiju,
I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošćahu s njim, zapovjedi joj dati.
καὶ λυπηθεὶς ὁ βασιλεὺς διὰ δὲ τοὺς ὅρκους καὶ τοὺς συνανακειμένους ἐκέλευσεν δοθῆναι.
kai lupētheis ho basileus dia de tous horkous kai tous sunanakeimenous ekeleusen dothēnai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ožalostivši se kralj zbog zakletvi i sustolnika zapovijedi da bude dano,"
1.καὶ (kai)
Hrvatski prijevodi, te, a
Izvornikκαὶ (grč.)
Transliteracijakai
Gramatička analizaSastavni veznik (konjukcija) koji povezuje prethodni kontekst (Herodijadinu želju za Ivanovom glavom) s kraljevom reakcijom. U novozavjetnom grčkom (koine), pod utjecajem hebrejskog narativnog stila (vav-konsekutivno), čest je početak rečenice veznikom "kai" radi naglašavanja kontinuiteta radnje.
Teološko značenjeOznačava neprekinuti, tragični slijed događaja – od grešne i manipulativne želje do izvršenja nepravednog čina.
2.λυπηθεὶς (lypētheis)
Hrvatski prijevodožalostivši se, ožalošćen, rastužen
Izvornikλυπηθεὶς / korijen λυπέω (grč.)
Transliteracijalypētheis
Gramatička analizaParticip aorista pasivnog, nominativ jednine muškog roda (slaže se sa subjektom ὁ βασιλεύς). Iako je pasivnog oblika ("bivši ožalošćen"), u ovom kontekstu funkcionira medijalno ("ožalostivši se" / "osjetivši tugu"). Aorist ukazuje na trenutačnu i snažnu emotivnu reakciju tuge koja ga je obuzela čim je čuo zahtjev.
Teološko značenjeOva tuga otkriva Herodovu nutarnju borbu i podijeljenu savjest. On je znao da je Ivan Krstitelj pravedan i svet čovjek (usp. Mk 6,20) te je bio svjestan da je zahtjev za njegovim pogubljenjem duboko nepravedan. Međutim, njegova tuga je svjetovna tuga (2 Kor 7,10) koja ne vodi do pokajanja niti do hrabrosti da se suprotstavi zlu, već ostaje sterilna emocija nemoćna pred vlastitim egom.
3.ὁ βασιλεὺς (ho basileus)
Hrvatski prijevod[taj] kralj
Izvornikὁ βασιλεύς (grč.)
Transliteracijaho basileus
Gramatička analizaOdređeni član ὁ i imenica βασιλεύς u nominativu jednine muškog roda; glavno subjekat rečenice.
Teološko značenjeMatej koristi titulu "kralj" za Heroda Antipu (koji je službeno bio tetrrah Galileje i Pereje), vjerojatno odražavajući popularni pučki naziv ili svečani ton rođendanske gozbe. U teološkom i literarnom smislu prisutna je snažna ironija: zemaljski vladar s kraljevskim autoritetom, koji bi trebao biti vrhovni jamac pravde i zaštitnik nedužnih, pokazuje se kao potpuni rob vlastite taštine, lakomislenih riječi i mišljenja svojih uzvanika.
4.διὰ τοὺς ὅρκους (dia tous horkous)
Hrvatski prijevodzbog [tih] zakletvi / prisega
Izvornikδιὰ τοὺς ὅρκους / korijen ὅρκος (grč.)
Transliteracijadia tous horkous
Gramatička analizaPrijedlog διά s akuzativom množine muškog roda izražava uzrok ili motiv radnje ("zbog", "radi"). Množina (ὅρκους - zakletve) sugerira da je Herod svoju nepromišljenu ponudu ("dat ću ti što god zatražiš") možda ponovio više puta ili je pred gostima izrekao izrazito svečanu, višestruko potvrđenu prisegu.
Teološko značenjeZakletva je u biblijskoj tradiciji svečani čin pozivanja Boga za svjedoka istinitosti. Herod, međutim, svoju nepromišljenu zakletvu koristi kao lažno moralno opravdanje za zločin. Zakonski i vjerski nije bio dužan ispuniti zakletvu koja zahtijeva ubojstvo nedužnika (jer je Božji moralni zakon iznad ljudske prisege), no on bira formalističko čuvanje vlastitog ugleda umjesto poštivanja svetosti života i Božje zapovijedi ("Ne ubij"). Ovo ilustrira pogubnost lakomislenog zaklinjanja na koju upozoravaju Isus (Mt 5,34-37) i Jakov (Jak 5,12).
5.καὶ τοὺς συνανακειμένους (kai tous synanakeimenous)
Hrvatski prijevodi [tih] sustolnika / gostiju (onih koji su zajedno ležali za stolom)
Izvornikτοὺς συνανακειμένους / korijen συνανάκειμαι (grč.)
Transliteracijatous synanakeimenous
Gramatička analizaVeznik καὶ (i) te substantivirani particip prezenta srednjeg/pasivnog stanja u akuzativu množine muškog roda. Glagol συνανάκειμαι složenica je od σύν (syn - zajedno), ἀνά (ana - gore/na) i κεῖμαι (keimai - ležati), što doslovno znači "oni koji zajedno leže (na ležaljkama) za gozbenim stolom".
Teološko značenjeOvdje dolazimo do ključnog sociološkog i duhovnog motiva Herodova pada – ljudski obzir i vrsnički pritisak (tzv. "strah od čovjeka", usp. Izr 29,25). Sustolnici su bili galilejski velikaši, vojni zapovjednici i društvena elita (Mk 6,21). Herod se bojao da će pred njima ispasti prevrtljiv, slab ili nečastan ako povuče zadanu riječ. Njegova želja za odobravanjem od strane moćnika nadvladala je njegov strah pred Bogom i glas vlastite savjesti.
6.ἐκέλευσεν (ekeleusen)
Hrvatski prijevodzapovijedi / naredi
Izvornikἐκέλευσεν / korijen κελεύω (grč.)
Transliteracijaekeleusen
Gramatička analizaGlagol u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Aorist izražava svršenu, odlučnu i povijesnu radnju u prošlosti.
Teološko značenjeOva riječ označava prijelaz iz nutarnje moralne dileme i pasivne tuge u vanjski, aktivni tragični čin. Iako je u srcu bio ožalošćen, njegova službena, autoritativna zapovijed čini ga punopravno i izravno odgovornim za prolijevanje nedužne krvi. Glagol naglašava zloupotrebu vlasti: umjesto da kraljevski autoritet iskoristi za zapovijedanje pravde i zaštitu proroka, on zapovijeda njegovo pogubljenje.
7.δοθῆναι (dothēnai)
Hrvatski prijevodda bude dano / da se dade
Izvornikδοθῆναι / korijen δίδωμι (grč.)
Transliteracijadothēnai
Gramatička analizaInfinitiv aorista pasivnog glagola δίδωμι (dati), u rečenici služi kao dopuna glavnom glagolu ἐκέλευσεν (zapovijedi [da] bude dano).
Teološko značenjePasivni oblik infinitiva ("da bude dano") odiše birokratskom hladnoćom i distancom. Glava najvećeg proroka ("među rođenima od žena ne usta veći od Ivana Krstitelja", Mt 11,11) ovdje se reducira na običan predmet, morbidni dar koji se na pladnju predaje kao nagrada za ples. To predstavlja vrhunac degradacije i prezira prema Božjem proroku i svetosti života pod vlašću korumpiranog zemaljskog sustava.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 14,9) snažan je prikaz moralnog pada pod utjecajem društvenog pritiska i lažnog poimanja časti. Herod Antipa se nađe u dramatičnom sukobu između glasa vlastite savjesti – koja je prepoznala Ivanovu pravednost i zbog koje osjeća duboku tugu – i straha od gubitka ugleda pred svojim moćnim gostima. Njegova tragedija leži u tome što je svjetovnu čast i mišljenje ljudi stavio iznad Božjeg zakona i svetosti ljudskog života.
Teološki i poučno, stih razotkriva opasnost nepromišljenih obećanja i lakomislenog pozivanja na Boga (zakletve) kao opravdanja za činjenje zla. Herodova 'tuga' bez pokajanja pokazuje da puko emotivno neslaganje sa zlom nije dovoljno; bez hrabrosti da se djeluje po savjesti nasuprot pritisku većine, čovjek postaje sudionikom nepravde. Stih ostaje trajna opomena o pogubnosti 'straha od ljudi' (Izr 29,25) koji zarobljava čovjeka i vodi ga u duhovnu propast.