A Isus im reče: "Ne trebaju ići; dajte im vi jesti."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Isus im reče: "Ne trebaju ići; dajte im vi jesti."
Oni Mu pak govore: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."
A On reče: "Donesite Mi ih ovamo."
I zapovjedivši mnoštvima da polegnu po travi, uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u Nebo, blagoslovi pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvima.
I jedoše svi i nasitiše se; i nakupiše preostalih ulomaka dvanaest punih košara.
A On reče: "Donesite Mi ih ovamo."
A on reče: donesite mi ih ovamo.
ὁ δὲ εἶπεν· φέρετέ μοι ὧδε αὐτούς.
ho de eipen pherete moi hōde autous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak reče: Donosite Mi ovdje njih."
1. On pak reče Izvornik: ὁ δὲ εἶπεν [ho de eipen] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda uz česticu δέ preuzima ulogu zamjenice ('On') i označava promjenu govornika u dijalogu. Glagol je u drugom aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, što označava odlučnu, cjelovitu radnju. Značenje: Nasuprot oklijevanju učenika i njihovoj usmjerenosti na nedostatak, Isusov odgovor u aoristu unosi mirni autoritet i preuzima potpunu kontrolu nad situacijom.
2. Donosite Izvornik: φέρετέ [pherete] Gramatika: Glagol u prezentu imperativa aktiva, 2. lice množine. Prezent u zapovjednom načinu ne označava samo trenutačnu radnju nego potiče na neposredno pokretanje i pristupanje djelovanju. Značenje: Isus ne stvara hranu iz ničega, nego traži od učenika da Mu predaju ono malo što imaju. Time ih uključuje u čudo i uči da i najmanji dar postaje dostatan kada se preda u Njegove ruke.
3. Mi ovdje njih Izvornik: μοι ὧδε αὐτούς [moi hōde autous] Gramatika: Osobna zamjenica 1. lica jednine u dativu (neizravni objekt), prilog mjesta ('ovdje/ovamo') i osobna zamjenica 3. lica množine muškog roda u akuzativu koja se slaže u rodu s kruhovima i ribama. Značenje: Prilog 'ovdje' (ὧδε) izravno odgovara na 'ovdje' iz prethodnog stiha: dok je za učenike 'ovdje' u pustinji značilo mjesto oskudice, 'ovdje' kod Isusa postaje mjesto božanskog obilja.
Ovaj kratak, ali duboko značajan stih iz Matejeva evanđelja (Mt 14,18) predstavlja prijelaznu točku u čudu umnožavanja kruha te savršeno sažima dinamiku odnosa između ljudske nemoći i božanske suverenosti. Kada su se učenici suočili s ogromnom potrebom mnoštva, njihova je perspektiva bila ograničena oskudicom i nemogućnošću situacije u pustome mjestu. Isusov suvereni odgovor, izrečen kroz jednostavnu i autoritativnu zapovijed, preusmjerava njihov pogled s problema na Rješavatelja problema, pozivajući ih da ono malo što posjeduju bez odgode predaju u Njegove ruke.
Glavna duhovna i teološka poruka stiha leži u pozivu na vjerno predanje i suradnju s Bogom. Krist ne traži od čovjeka da vlastitim snagama stvara čuda niti da osigurava nemoguće resurse; On od nas traži poslušnost da svoje 'pet kruhova i dvije ribe' — naše ograničene darove, vrijeme, pa čak i naše slabosti — donesemo izravno Njemu, upravo ondje gdje se nalazimo. U Božjoj ekonomiji, kada se ljudski nedostatak i oskudica s vjerom predaju u Kristove ruke, oni postaju polazište za čudotvorno obilje koje ne samo da zadovoljava sve potrebe, već i pretekne.