A kad nasta večer, pristupiše Mu učenici govoreći: "Mjesto je pusto i ura već prođe; otpusti mnoštva da odu u sela i kupe sebi hrane."
A Isus im reče: "Ne trebaju ići; dajte im vi jesti."
Oni Mu pak govore: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."
A On reče: "Donesite Mi ih ovamo."
I zapovjedivši mnoštvima da polegnu po travi, uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u Nebo, blagoslovi pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvima.
Oni Mu pak govore: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."
A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
οἱ δὲ λέγουσιν αὐτῷ· οὐκ ἔχομεν ὧδε εἰ μὴ πέντε ἄρτους καὶ δύο ἰχθύας.
hoi de legousin autō ouk echomen hōde ei mē pente artous kai duo ichthuas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak govore Njemu: Ne imamo ovdje ako ne pet kruhova i dvije ribe."
1. Oni pak govore Izvornik: οἱ δὲ λέγουσιν [hoi de legousin] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda uz čestici za promjenu govornika (δέ) služi kao osobna zamjenica ('oni'). Glagol je u prezentu indikativa aktiva, 3. lice množine, čime se uvodi pripovjedni (historijski) prezent koji oživljava dijalog. Značenje: Učenici odgovaraju na Isusovu zapovijed da oni sami nahrane mnoštvo. Prezent naglašava neposrednost njihove zbunjenosti i ljudske procjene situacije koja se čini bezizlaznom.
2. Ne imamo Izvornik: οὐκ ἔχομεν [ouk echomen] Gramatika: Objektivna negacija οὐκ uz glagol u prezentu indikativa aktiva, 1. lice množine. Izriče izravnu, činjeničnu tvrdnju o trenutnom stanju posjedovanja. Značenje: Učenici polaze od onoga što nemaju, usredotočeni na vlastitu oskudicu i nerazmjer između svojih resursa i potreba tisuća ljudi.
3. ako ne Izvornik: εἰ μὴ [ei mē] Gramatika: Pogodbeni veznik εἰ s subjektivnom negacijom μή tvori idiomatski izraz iznimke koji u spoju s prethodnom negacijom znači 'osim' ili 'samo'. Značenje: Naglašava krajnju neznatnost onoga što im je na raspolaganju: u očima učenika ta je količina hrane gotovo jednaka ničemu pred tolikim mnoštvom.
4. pet kruhova i dvije ribe Izvornik: πέντε ἄρτους καὶ δύο ἰχθύας [pente artous kai duo ichthuas] Gramatika: Glavni brojevi uz imenice u akuzativu množine muškog roda kao izravni objekt glagola 'imati'. Obje imenice su bez određenog člana, čime se ističe tek količina i vrsta skromne hrane. Značenje: Kruh (najčešće pogačice od ječma ili pšenice) i sušena ili usoljena riba bili su osnovna hrana siromašnih u Galileji. Ova skromna zaliha, dovoljna tek za jedan skroman obrok, postaje materija za Kristovo stvoriteljsko čudo.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 14,17) donosi ključnu lekciju o odnosu između ljudske ograničenosti i božanske providnosti. Učenici, gledajući na situaciju ljudskim očima, vide samo oskudicu i nemogućnost: „nemamo ovdje osim pet kruhova i dvije ribe“. Njihov odgovor odražava prirodnu ljudsku sklonost da mjere mogućnosti isključivo prema vidljivim, zemaljskim resursima. Međutim, u ekonomiji Božjeg Kraljevstva, priznanje vlastite nemoći i oskudice („nemamo“) nije razlog za očaj, već polazište za očitovanje Božje slave i stvaralačke moći.
Glavna teološka poruka stiha leži u pozivu na potpunu predaju onoga maloga što imamo u Gospodinove ruke. Bog ne traži od čovjeka da sam riješi nepremostive probleme niti da posjeduje bezgranična sredstva; On traži raspoloživost i vjerničko predanje onog skromnog „ostatka“ (pet kruhova i dvije ribe). Kada se naši ograničeni darovi i sposobnosti s povjerenjem predaju Isusu, On ih blagoslivlja, preobražava i umnožava u nadnaravno obilje koje je sposobno nasititi mnoštvo, ukazujući time na euharistijsku gozbu i neiscrpnu milost Novoga Saveza.