A lađa već bijaše mnoge stadije udaljena od zemlje, mučena valovima, jer bijaše protivan vjetar.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A lađa već bijaše mnoge stadije udaljena od zemlje, mučena valovima, jer bijaše protivan vjetar.
A o četvrtoj noćnoj straži dođe k njima hodajući po moru.
A učenici, vidjevši Ga gdje hoda po moru, uznemiriše se govoreći: "Utvara je!", te od straha povikaše.
A Isus im odmah progovori govoreći: "Budite hrabri! Ja jesam, ne bojte se!"
A Petar Mu odgovori i reče: "Gospodine, ako si Ti, zapovjedi mi da dođem k Tebi po vodama."
A učenici, vidjevši Ga gdje hoda po moru, uznemiriše se govoreći: "Utvara je!", te od straha povikaše.
I vidjevši ga učenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreći: to je utvara; i od straha povikaše.
Οἱ δὲ μαθηταὶ ἰδόντες αὐτὸν ἐπὶ τῆς θαλάσσης περιπατοῦντα ἐταράχθησαν λέγοντες ὅτι φάντασμά ἐστιν, καὶ ἀπὸ τοῦ φόβου ἔκραξαν.
Hoi de mathētai idontes auton epi tēs thalassēs peripatounta etarachthēsan legontes hoti phantasma estin kai apo tou phobou ekraxan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni a učenici vidjevši njega po onom moru hodajućega uznemiriše se govoreći da utvara jest, i od onoga straha povikaše."
1. vidjevši Izvornik: ἰδόντες [idontes] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda; označava radnju koja izravno prethodi glavnom glagolu ('uznemiriše se') i navodi njezin uzrok. Značenje: Fizičko gledanje bez očiju vjere ne vodi prepoznavanju Gospodina, nego pogrešnom zaključku. Učenici vide stvarni događaj, ali ga tumače kroz prizmu vlastitog straha i praznovjerja.
2. po onom moru hodajućega Izvornik: ἐπὶ τῆς θαλάσσης περιπατοῦντα [epi tēs thalassēs peripatounta] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine (za razliku od akuzativa u prethodnom stihu, ovdje naglašava samu lokaciju na površini vode) te particip prezenta u akuzativu jednine koji dopunjuje glagol opažanja. Značenje: Naglasak je na prizoru koji učenici promatraju: netko trajno korača na samoj površini mora. Taj nadnaravni prizor nadilazi njihovo dotadašnje iskustvo i izaziva šok.
3. uznemiriše se Izvornik: ἐταράχθησαν [etarachthēsan] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice množine: označava naglu promjenu stanja izazvanu vanjskim uzrokom. Značenje: Glagol izvorno označava uzburkanost vode, a preneseno duboku unutarnju potresenost, pometnju i paniku. Kao što je more bilo uzburkano vjetrom, tako su sada i srca učenika iznutra uzburkana.
4. utvara Izvornik: φάντασμά [phantasma] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda bez člana, u službi imenskog predikata iza veznika 'da' koji uvodi upravni govor. Značenje: Dolazi od glagola koji znači 'ukazati se' ili 'činiti se', a označava priviđenje, sablast ili duh. U antičkom vjerovanju noćna ukazanja na vodi smatrana su zloslutnim duhovima utopljenika koji donose smrt.
5. povikaše Izvornik: ἔκραξαν [ekraxan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine; izražava nagli, snažni krik. Značenje: Označava neartikulirani krik užasa i bespomoćnosti. Umjesto radosnog prepoznavanja Spasitelja, susret sa svetim kod nepripremljenog čovjeka najprije izaziva sirovi strah.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (14:26) predstavlja jednu od najsnažnijih slika ljudske krhkosti i duhovne sljepoće u susretu s Božjom transcendencijom. Matej majstorski koristi dramatičan kontrast između Isusova suverenoga mira i duboke unutarnje uzburkanosti učenika: dok Isus, kao Gospodar stvorenja, smireno hoda po silama kaosa koje simbolizira uzburkano more, srca njegovih izabranika postaju olujno more preplavljeno panikom. Učenici, još uvijek zarobljeni zemaljskim načinom razmišljanja, ne uspijevaju prepoznati svoga Učitelja u nadnaravnoj teofaniji te ga u svojoj tjeskobi zamjenjuju za praznovjernu sablast (utvaru). To nam otkriva duboku duhovnu istinu da ljudski vid, bez svjetla vjere, u Božjim zahvatima često vidi prijetnju i razlog za strah umjesto izvor spasenja.
Glavna poruka stiha leži u spoznaji da je ljudska nemoć, izražena kroz neartikulirani krik užasa ('od straha povikaše'), zapravo uvod u susret sa Živim Bogom. Isus dopušta da njegovi učenici dođu do krajnjih granica svojih vlastitih snaga i razuma kako bi ih naučio da se ne oslanjaju na vidljivo, već na Njegovu riječ i prisutnost. Njihov strah i krik postaju pozornica za najveću novozavjetnu objavu božanskoga identiteta – Isusov odgovor 'Ja sam' (Ego eimi). Time nas stih podsjeća da Bog nije odsutan u našim životnim olujama, već nam upravo kroz valove krize i tame dolazi u susret, pozivajući nas da prebrodimo strah prepoznajući u Njemu Gospodara života i povijesti.