Početna ›

Matej 14,13 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I bi donesena glava njegova na pladnju i dana djevojčici, te je odnese majci svojoj.

I pristupiše učenici njegovi, podigoše tijelo i ukopaše ga, te dođoše i javiše Isusu.

Čuvši to, Isus se povuče odande lađom na pusto mjesto nasamo. A čuvši to, mnoštva pođoše za Njim pješice iz gradova.

I izašavši, vidje veliko mnoštvo i sažali se nad njima te izliječi nemoćnike njihove.

A kad nasta večer, pristupiše Mu učenici govoreći: "Mjesto je pusto i ura već prođe; otpusti mnoštva da odu u sela i kupe sebi hrane."

Biblija

Čuvši to, Isus se povuče odande lađom na pusto mjesto nasamo. A čuvši to, mnoštva pođoše za Njim pješice iz gradova.

Daničić-Karadžić

I čuvši Isus, otide odande u lađi u pusto mjesto nasamo. A kad to čuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.

Original

Καὶ Ἀκούσας δὲ ὁ Ἰησοῦς ἀνεχώρησεν ἐκεῖθεν ἐν πλοίῳ εἰς ἔρημον τόπον κατ᾽ ἰδίαν. καὶ ἀκούσαντες οἱ ὄχλοι ἠκολούθησαν αὐτῷ πεζῇ ἀπὸ τῶν πόλεων.

Izgovor

Kai Akousas de ho Iēsous anechōrēsen ekeithen en ploiō eis erēmon topon kat᾽ idian kai akousantes hoi ochloi ēkolouthēsan autō pezēa apo tōn poleōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Čuvši Isus povuče se odatle u lađi na pusto mjesto nasamo. I čuvši mnoštva pođoše za njim pješice iz gradova."

Analiza

1. Čuvši Izvornik: Ἀκούσας [Akousas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu povlačenja i bila mu neposredan povod. Značenje: Odnosi se na vijest o ubojstvu Ivana Krstitelja koju su njegovi učenici upravo javili Isusu. Isusova reakcija nije bijeg u panici, nego promišljeno djelovanje nakon primljene spoznaje.

2. povuče se Izvornik: ἀνεχώρησεν [anechōrēsen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, što izriče cjelovitu, dovršenu radnju u prošlosti. Tvoren je od prijedloga ἀνά (natrag, gore) i glagola χωρέω (dati mjesta, otići). Značenje: U Matejevom evanđelju ovaj glagol redovito označava strateško uklanjanje pred opasnošću ili neprijateljstvom kako bi se služba nastavila u skladu s Božjim vremenom, a ne ljudskim sukobima.

3. na pusto mjesto Izvornik: εἰς ἔρημον τόπον [eis erēmon topon] Gramatika: Prijedlog εἰς s akuzativom jednine muškog roda izražava kretanje prema cilju. Imenica i pridjev su bez određenog člana, što naglašava kakvoću samog prostora (nenaseljen, osamljen kraj), a ne neku određenu zemljopisnu točku. Značenje: Pustinja odnosno osamljeno mjesto u biblijskoj je predaji prostor kušnje, ali i intimnog susreta s Bogom, molitve te pripreme za novu objavu Božje skrbi za narod.

4. nasamo Izvornik: κατ᾽ ἰδίαν [kat᾽ idian] Gramatika: Ustaljeni priložni izraz sastavljen od prijedloga κατά i akuzativa jednine ženskog roda pridjeva ἴδιος (vlastiti, osobni), pri čemu se podrazumijeva imenica za put ili prostor. Značenje: Naglašava Isusovu potrebu za osamom i sabranošću u Očevoj prisutnosti nakon smrti Preteče, prije nego što započne novo poglavlje javnog djelovanja.

5. pođoše za njim pješice Izvornik: ἠκολούθησαν αὐτῷ πεζῇ [ēkolouthēsan autō pezēa] Gramatika: Glagol ἀκολουθέω u aoristu aktivnom, 3. lice množine, s dativom osobne zamjenice (αὐτῷ). Prilog πεζῇ (izvorno dativ načina u ženskom rodu) stoji u izravnoj opreci prema Isusovom odlasku 'u lađi'. Značenje: Glagol 'slijediti' nosi snažan prizvuk učeništva i privrženosti. Spremnost mnoštva da kopnom pješači za Isusom dok on plovi pokazuje duboku duhovnu glad naroda koji je ostao bez pastira. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik od Jehošua (Yehoshua), sastavljenog od teofornog elementa Jahu (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).

Zaključak

Matej 14,13 predstavlja ključnu prijelaznu točku u Isusovoj javnoj službi, otkrivajući duboku i divnu napetost između Isusove ljudske potrebe za osamom i njegove božanske samilosti prema ljudima. Nakon što je primio vijest o brutalnom pogubljenju Ivana Krstitelja, Isus se povlači lađom na pusto mjesto nasamo. To povlačenje nije odraz straha, već mudro upravljanje vlastitim poslanjem i vrijeme odvojeno za tugovanje i intimno zajedništvo s Ocem. U toj tišini pustinje, daleko od političkih intriga kralja Heroda i gradske gužve, Isus traži duhovnu obnovu, pokazujući nam važnost skrovitosti i molitve u trenucima životnih kriza i gubitaka.

Međutim, stih istovremeno naglašava neodoljivu privlačnost Mesije i neizmjernu duhovnu glad naroda. Mnoštvo, prepoznajući u Isusu jedini izvor nade i iscjeljenja, napušta sigurnost svojih gradova i ustrajno kreće pješice kroz negostoljubiv kraj kako bi ga susrelo. Ova slika naroda koji hita u pustinju postavlja scenu za jedno od najvećih čuda u evanđeljima – umnožavanje kruha. Pustinja tako prestaje biti mjesto praznine i samoće, te postaje novo duhovno svetište gdje Pastir dočekuje svoje stado, hrani ga riječju i kruhom, i potvrđuje da Božja samilost uvijek nadilazi i prekida osobne planove radi spasenja onih koji ga traže.