Početna

Matej 14,13 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Njegova glava bi donesena na pladnju i dana mladoj djevojci koja je odnese svojoj majci.

Ivanovi učenici dođoše uzeti leš i ukopaše ga; potom oni odoše izvijestiti Isusa.

Na tu vijest, Isus se povuče odatle u barci prema jednom pustom mjestu, po strani. Budući da se to doznalo, mnoštvo Ga je slijedilo pješice, iz raznih svojih mjesta.

Iskrcavši se, On vidje jedno veliko mnoštvo; smilova mu se i izliječi njegove nemoći.

Kad je pala večer, učenici Mu se približiše i rekoše: "Mjesto je pusto i već je kasni sat; otpusti dakle mnoštvo, neka idu u svoja sela kupiti sebi namirnica."

Biblija

Na tu vijest, Isus se povuče odatle u barci prema jednom pustom mjestu, po strani. Budući da se to doznalo, mnoštvo Ga je slijedilo pješice, iz raznih svojih mjesta.

Daničić-Karadžić

I čuvši Isus, otide odande u lađi u pusto mjesto nasamo. A kad to čuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.

Original

Καὶ Ἀκούσας δὲ ὁ Ἰησοῦς ἀνεχώρησεν ἐκεῖθεν ἐν πλοίῳ εἰς ἔρημον τόπον κατ᾽ ἰδίαν. καὶ ἀκούσαντες οἱ ὄχλοι ἠκολούθησαν αὐτῷ πεζῇ ἀπὸ τῶν πόλεων.

Izgovor

Kai Akousas de ho Iēsous anechōrēsen ekeithen en ploiō eis erēmon topon kat᾽ idian kai akousantes hoi ochloi ēkolouthēsan autō pezēa apo tōn poleōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Čuvši pak Isus povuče se odande u lađi na pusto mjesto nasamo; i čuvši mnoštva pođoše za njim pješice iz gradova."

Analiza

1.Ἀκούσας (akousas) – Čuvši

Izvornik i transliteracijagrč. ἀκούω (akouō), particip aorista aktivnog ἀκούσας (akousas)

Gramatičke nijanseParticip aorista aktivnog, nominativ jednine muškog roda. Aorist ovdje izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu (ἀνεχώρησεν). Isusovo povlačenje je izravna i trenutna reakcija na vijest koju je upravo čuo (o mučeničkoj smrti Ivana Krstitelja te o zanimanju Heroda Antipe za njega).

Teološko značenjeUkazuje na Isusovu punu ljudsku osjetljivost, mudrost i strateško postupanje u Božjem vremenu (kairos). On se ne izlaže nepotrebno preranoj opasnosti prije nego što nastupi njegov spasenjski "čas" (hora), te istovremeno traži prostor za tugovanje i molitvenu intimnost s Ocem nakon smrti svoga preteče.

2.ἀνεχώρησεν (anechōrēsen) – povuče se / udalji se

Izvornik i transliteracijagrč. ἀναχωρέω (anachōreō), aorist indikativa aktivnog ἀνεχώρησεν (anechōrēsen)

Gramatičke nijanseTreće lice jednine aorista indikativa aktivnog. Glagol je složenica od ἀνά (natrag, gore) i χωρέω (napraviti mjesta, maknuti se, povući se). Aorist označava konkretan, svršen povijesni čin promjene lokacije.

Teološko značenjeU Matejevom evanđelju ovaj se glagol često koristi kao termin za strateško povlačenje od opasnosti ili neprijateljstva (npr. Mudraci se vraćaju drugim putem, Josip bježi u Egipat i kasnije u Galileju, Isus se povlači pred protivljenjem). To nije čin kukavičluka, već suvereno upravljanje vlastitom misijom kako bi se ispunio Božji plan spasenja, izbjegavajući prijevremenu konfrontaciju.

3.ἐν πλοίῳ (en ploiō) – u lađi / čamcu

Izvornik i transliteracijagrč. πλοῖον (ploion), dativ jednine srednjeg roda s prijedlogom ἐν (en)

Gramatičke nijansePrijedlog ἐν s dativom izražava sredstvo ili mjesto (lokativ/instrumental) – plovidba preko Galilejskog (Genezaretskog) jezera.

Teološko značenjeLađa na Galilejskom moru čest je motiv u evanđeljima koji simbolizira prijelaz, odvajanje od zemaljske gužve i ulazak u prostor Božje objave i obuke učenika. Jezero predstavlja granicu između svakodnevnog življenja u gradovima i osamljenog susreta s Bogom.

4.εἰς ἔρημον τόπον (eis erēmon topon) – na pusto / osamljeno mjesto

Izvornik i transliteracijagrč. ἔρημος (erēmos - pust, usamljen) i τόπος (topos - mjesto, prostor), akuzativ jednine muškog roda s prijedlogom εἰς (eis - u, na)

Gramatičke nijansePrijedlog εἰς s akuzativom označava smjer i cilj kretanja. Pridjev ἔρημος ne znači nužno pješčanu pustinju, već nenastanjeno, mirno, neobrađeno ili divlje područje daleko od gradske vreve i ljudskih naselja.

Teološko značenjePustinja (erēmos) ima ogromno biblijsko-teološko značenje (usp. heb. מִדְבָּר - midbar). U Starom zavjetu pustinja je mjesto gdje Bog govori svome narodu (Hoš 2,16), mjesto kušnje, ali i duboke ovisnosti o Božjoj providnosti (mana s neba). Isus traži pustinu kao svetilište tišine za razgovor s Ocem. Upravo na tom pustom mjestu uslijedit će čudo umnožavanja kruha, čime se Isus objavljuje kao novi Mojsije koji hrani Božji narod u divljini.

5.κατʼ ἰδίαν (kat' idian) – nasamo / u samoći / po vlastitosti

Izvornik i transliteracijagrč. κατά (kata) i ἴδιος (idios - vlastiti, osoban, poseban), akuzativ jednine ženskog roda

Gramatičke nijanseIdiomatski prijedložni izraz. Prijedlog κατά s akuzativom pridjeva ἴδιος tvori prilog koji znači "nasamo", "odvojeno", "privatno", "u tajnosti" ili "za sebe".

Teološko značenjeOva fraza naglašava Isusovu temeljnu potrebu za osamom i osobnom molitvom. Iako je njegov javni rad bio usmjeren na mnoštvo, izvor njegove snage i autoriteta ležao je u neprestanom, intimnom zajedništvu s Ocem u skrovitosti (kat' idian). Također označava trenutke posvećene isključivo poučavanju i pripremanju dvanaestorice apostola van pogleda javnosti.

6.οἱ ὄχλοι (hoi ochloi) – mnoštva / narod / mase

Izvornik i transliteracijagrč. ὄχλος (ochlos), nominativ množine muškog roda s određenim članom οἱ (hoi)

Gramatičke nijanseMnožina (ὄχλοι) ukazuje na velike skupine ljudi koje su dolazile iz različitih gradova i sela u regiji. Za razliku od organiziranog vjerskog vodstva ili naroda u smislu nacije (ἔθνος ili λαός), ὄχλος označava običan, često neorganiziran puk, masu ljudi koja traži pomoć, iscjeljenje i duhovno vodstvo.

Teološko značenjeMnoštvo u Matejevom evanđelju često predstavlja "ovce bez pastira" (Mt 9,36). Njihova upornost da pronađu Isusa ukazuje na duboku duhovnu i tjelesnu glad te čežnju za Mesijom. Iako je Isus tražio samoću, njegova pastoralna samilost (σπλαγχνίζομαι) prema ovom mnoštvu nadjačava njegovu osobnu potrebu za odmorom i tugovanjem.

7.ἠκολούθησαν αὐτῷ (hēkolouthēsan autō) – pođoše za njim / slijediše ga

Izvornik i transliteracijagrč. ἀκολουθέω (akoloutheō), aorist indikativa aktivnog ἠκολούθησαν (hēkolouthēsan) uz dativ osobne zamjenice αὐτῷ (autō)

Gramatičke nijanseTreće lice množine aorista indikativa. Glagol ἀκολουθέω u grčkom jeziku zahtijeva dopunu u dativu (αὐτῷ - njemu). Aorist označava odlučnu, zbirnu radnju polaska i praćenja.

Teološko značenjeGlagol "slijediti" u Novom zavjetu ključni je termin za učeničko nasljedovanje (discipulat). Iako ovdje mnoštvo slijedi Isusa fizički, tražeći čuda i ozdravljenja, taj čin odražava temeljni poziv evanđelja – poći za Isusom kamo god on pošao, čak i u negostoljubivu pustinju, napuštajući sigurnost vlastitih gradova.

8.πεζῇ (pezē) – pješice / kopnom

Izvornik i transliteracijagrč. πεζός (pezos - pješački, kopneni), dativ jednine ženskog roda

Gramatičke nijanseRiječ je o instrumentalnom dativu (podrazumijeva se ὁδῷ - putem, stazom) koji funkcionira kao prilog načina ("pješice" ili "kopnenim putem", nasuprot Isusovoj plovidbi lađom).

Teološko značenjeDetalj da narod ide pješice i kopnom dok Isus plovi po jezeru naglašava veliku revnost, napor i hitrost mnoštva. Hodajući duž obale jezera, narod je uspio stići na odredište prije lađe ili istovremeno s njom. To svjedoči o neodoljivoj privlačnosti Isusove osobe i poruke: ljudsko srce u potrazi za Spasiteljem spremno je preći težak i dug put kroz divljinu.

9.ἀπὸ τῶν πόλεων (apo tōn poleōn) – iz gradova

Izvornik i transliteracijagrč. πόλις (polis - grad), genitiv množine ženskog roda s prijedlogom ἀπὸ (apo - iz, od)

Gramatičke nijansePrijedlog ἀπὸ s genitivom izražava podrijetlo, izvor ili odvajanje od početne točke kretanja.

Teološko značenje"Gradovi" (πόλεις) simboliziraju središta ljudske civilizacije, sigurnosti, trgovine i svakodnevnog posla. Izlazak naroda iz gradova u pustinju (ἔρημον τόπον) kako bi se susreli s Isusom snažno podsjeća na izlazak Izraela iz Egipta u pustinju ili na izlazak Judeje k Ivanu Krstitelju na Jordan. To označava spremnost napuštanja svjetovne udobnosti i ustaljene svakodnevice radi susreta sa živom Božjom riječi i primanja Božje milosti.

Zaključak

Matej 14,13 predstavlja ključnu prijelaznu točku u Isusovoj javnoj službi, otkrivajući duboku i divnu napetost između Isusove ljudske potrebe za osamom i njegove božanske samilosti prema ljudima. Nakon što je primio vijest o brutalnom pogubljenju Ivana Krstitelja, Isus se povlači lađom na pusto mjesto nasamo. To povlačenje nije odraz straha, već mudro upravljanje vlastitim poslanjem i vrijeme odvojeno za tugovanje i intimno zajedništvo s Ocem. U toj tišini pustinje, daleko od političkih intriga kralja Heroda i gradske gužve, Isus traži duhovnu obnovu, pokazujući nam važnost skrovitosti i molitve u trenucima životnih kriza i gubitaka.

Međutim, stih istovremeno naglašava neodoljivu privlačnost Mesije i neizmjernu duhovnu glad naroda. Mnoštvo, prepoznajući u Isusu jedini izvor nade i iscjeljenja, napušta sigurnost svojih gradova i ustrajno kreće pješice kroz negostoljubiv kraj kako bi ga susrelo. Ova slika naroda koji hita u pustinju postavlja scenu za jedno od najvećih čuda u evanđeljima – umnožavanje kruha. Pustinja tako prestaje biti mjesto praznine i samoće, te postaje novo duhovno svetište gdje Pastir dočekuje svoje stado, hrani ga riječju i kruhom, i potvrđuje da Božja samilost uvijek nadilazi i prekida osobne planove radi spasenja onih koji ga traže.