on zapovjedi da joj je daju i on posla odrubiti glavu Ivanu u svom zatvoru.
on zapovjedi da joj je daju i on posla odrubiti glavu Ivanu u svom zatvoru.
Njegova glava bi donesena na pladnju i dana mladoj djevojci koja je odnese svojoj majci.
Ivanovi učenici dođoše uzeti leš i ukopaše ga; potom oni odoše izvijestiti Isusa.
Na tu vijest, Isus se povuče odatle u barci prema jednom pustom mjestu, po strani. Budući da se to doznalo, mnoštvo Ga je slijedilo pješice, iz raznih svojih mjesta.
Iskrcavši se, On vidje jedno veliko mnoštvo; smilova mu se i izliječi njegove nemoći.
Ivanovi učenici dođoše uzeti leš i ukopaše ga; potom oni odoše izvijestiti Isusa.
I došavši učenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i dođoše Isusu te javiše.
Καὶ προσελθόντες οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ ἦραν τὸ πτῶμα καὶ ἔθαψαν αὐτόν, καὶ ἐλθόντες ἀπήγγειλαν τῷ Ἰησοῦ.¶
Kai proselthontes hoi mathētai autou ēran to ptōma kai ethapsan auton kai elthontes apēngeilan tō Iēsou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pristupivši učenici njegovi uzeše truplo i pokopaše njega, i došavši javiše Isusu."
1. **προσελθόντες** (pristupivši, prišavši) - **Hrvatski prijevod:** pristupivši, prišavši - **Izvornik (grč./heb.):** προσελθόντες (od glagola προσέρχομαι) - **Transliteracija:** proselthontes - **Gramatička analiza:** Particip aorista drugog, aktivni, nominativ množine muškog roda. Aoristni particip ovdje izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu (ἦραν - uzeše), ukazujući na odlučan, definitivan i dovršen čin prilaženja. - **Teološko značenje:** Glagol προσέρχομαι u Novom zavjetu često ima liturgijsko ili religiozno značenje pristupanja Bogu, svetom prostoru ili osobi s dubokim poštovanjem. Ovdje učenici Ivana Krstitelja pokazuju iznimnu hrabrost i odanost; usprkos izravnoj opasnosti od opakog kralja Heroda Antipe, oni prilaze kako bi iskazali posljednju počast svome pogubljenom učitelju, svjesno riskirajući vlastiti život i slobodu.
2. **οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ** (učenici njegovi) - **Hrvatski prijevod:** njegovi učenici / učenici njegovi - **Izvornik (grč./heb.):** οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ (od imenice μαθητής i zamjenice αὐτός) - **Transliteracija:** hoi mathetai autou - **Gramatička analiza:** οἱ μαθηταὶ je nominativ množine muškog roda s određenim članom (subjekt rečenice), a αὐτοῦ je genitiv jednine muškog roda (posvojni genitiv). Riječ μαθητής izvedena je iz glagola μανθάνω (učiti, usvajati, biti poučen). - **Teološko značenje:** U antičkom židovskom i biblijskom kontekstu, "učenik" nije samo pasivni slušatelj predavanja ili intelektualni đak, već odani sljedbenik koji dijeli život, sudbinu i nauk svoga učitelja. Odanost Ivanovu tijelu nakon njegove nasilne i sramotne smrti svjedoči o dubokoj duhovnoj vezi i poslušnosti. Ubrzo nakon ovoga tragičnog događaja, mnogi od tih istih učenika prepoznaju Isusa kao pravog Mesiju na kojega je Ivan ukazivao.
3. **ἦραν** (uzeše, digoše) - **Hrvatski prijevod:** uzeše, digoše, odnesoše - **Izvornik (grč./heb.):** ἦραν (od glagola αἴρω) - **Transliteracija:** eran - **Gramatička analiza:** Indikativ aorista aktivnog, 3. lice množine. Glagol αἴρω podrazumijeva podizanje, nošenje i uzimanje nečega (ili nekoga) s tla ili mjesta gdje leži. - **Teološko značenje:** Čin podizanja i odnošenja tijela pogubljenog proroka čin je krajnjeg milosrđa i štovanja. U židovskoj tradiciji, pokapanje mrtvih (hesed shel emet - "istinsko milosrđe") jedno je od najvećih dobrih djela jer mu mrtvi ne mogu uzvratiti niti zahvaliti. Ovaj aorist naglašava brzu, odlučnu i punu poštovanja akciju spašavanja Ivanova posmrtnog ostatka od daljnjeg skrnavljenja na Herodovom dvoru.
4. **τὸ πτῶμα** (truplo, mrtvo tijelo) - **Hrvatski prijevod:** truplo, leš, mrtvo tijelo - **Izvornik (grč./heb.):** τὸ πτῶμα (od glagola πίπτω - pasti) - **Transliteracija:** to ptoma - **Gramatička analiza:** Akuzativ jednine srednjeg roda s određenim članom, izravni objekt glagola ἦραν. - **Teološko značenje:** Riječ πτῶμα etimološki označava "ono što je palo", odnosno tijelo koje je u smrti bezživotno palo na zemlju (za razliku od živog, dostojanstvenog tijela, σῶμα / soma, iako se u kasnijem grčkom jeziku ta značenja ponekad preklapaju). U ovom kontekstu, riječ surovom realizmom naglašava brutalnost Ivanove mučeničke smrti (odrubljivanje glave). Pad velikog proroka u smrti istovremeno je i dovršenje njegovog poniznog poslanja: "On treba da raste, a ja da se umanjujem" (Iv 3,30).
5. **ἔθαψαν αὐτόν** (pokopaše njega / ga) - **Hrvatski prijevod:** pokopaše ga, sahraniše njega - **Izvornik (grč./heb.):** ἔθαψαν αὐτόν (od glagola θάπτω) - **Transliteracija:** ethapsan auton - **Gramatička analiza:** ἔθαψαν je indikativ aorista aktivnog, 3. lice množine; αὐτόν je akuzativ jednine muškog roda (lična zamjenica koja se odnosi na Ivana Krstitelja kao osobu, a ne samo gramatički na srednji rod riječi πτῶμα / truplo, što ukazuje na osobno poštovanje i ljubav prema samom Ivanu). - **Teološko značenje:** Pokop u biblijskom svijetu ima duboko dostojanstvo i eshatološku dimenziju. Sahrana tijela u zemlju izraz je vjere u svetost ljudskog tijela kao Božjeg stvorenja te nadu u konačno uskrsnuće mrtvih. Ovaj čin dostojanstveno zatvara zemaljsko poglavlje najvećeg među rođenima od žena i označava prijelaz u novu etapu povijesti spasenja.
6. **ἐλθόντες ἀπήγγειλαν** (došavši javiše) - **Hrvatski prijevod:** došavši javiše, otišavši izvijestiše - **Izvornik (grč./heb.):** ἐλθόντες ἀπήγγειλαν (od glagola ἔρχομαι i ἀπαγγέλλω) - **Transliteracija:** elthontes apengeilan - **Gramatička analiza:** ἐλθόντες je particip aorista drugog, aktivni, nominativ množine muškog roda; ἀπήγγειλαν je indikativ aorista aktivnog, 3. lice množine. Glagol ἀπαγγέλλω sastavljen je od prijedloga ἀπό (od) i glagola ἀγγέλλω (donijeti vijest, javiti), što označava službeno, potpuno i pouzdano izvještavanje o događaju od strane svjedoka ili glasnika. - **Teološko značenje:** Nakon što su obavili svoju dužnost prema zemaljskom učitelju, Ivanovim učenicima preostaje samo jedno usmjerenje: otići Isusu. Glagol ἀπαγγέλλω često se u evanđeljima koristi za prenošenje važnih, sudbonosnih vijesti vezanih uz Kraljevstvo Božje. Donoseći vijest Isusu, učenici ne samo da traže utjehu u svojoj boli i bespomoćnosti, već neizravno priznaju Isusa kao duhovnog nasljednika i Gospodina kojemu je Ivan pripremio put.
7. **τῷ Ἰησοῦ** (Isusu) - **Hrvatski prijevod:** Isusu - **Izvornik (grč./heb.):** τῷ Ἰησοῦ (od hebrejskog / aramejskog imena יֵשׁוּעַ
- Yeshua) - **Transliteracija:** to Iesou - **Gramatička analiza:** Dativ jednine muškog roda s određenim članom (τῷ), neizravni objekt glagola ἀπήγγειλαν. - **Teološko značenje:** Ime Isus (Yeshua) znači "Jahve je spasenje" ili "Jahve spašava". Završetak ovoga stiha usmjerava cjelokupni teološki fokus s tragične smrti Preteče na samoga Krista. U trenutku najveće tuge, nepravde i progona u svijetu (pogubljenje pravednika od strane tiranina Heroda), jedino pravo utočište, odgovor i spasenje nalazi se u Isusu. Smrt Ivana Krstitelja predstavlja proročki nagovještaj i predsliku same Isusove muke, smrti i uskrsnuća koji će uskoro uslijediti.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 14,12) donosi dramatičan i potresan rasplet zemaljskog poslanja Ivana Krstitelja. U činu njegovih učenika vidimo savršen spoj ljudske hrabrosti, duboke odanosti i pobožnosti. Riskirajući vlastitu sigurnost pred okrutnim Herodovim režimom, oni ne ostavljaju tijelo svoga učitelja poniženo, već mu iskazuju posljednju milosrdnu počast dostojnim pokopom. Tim činom simbolično završava epoha Staroga zavjeta i proročkog iščekivanja, jer je Preteča u potpunosti izvršio svoju ulogu – čak i u vlastitoj mučeničkoj smrti, koja služi kao jasna predslika Kristove nadolazeće muke i smrti na križu.
Glavna duhovna i teološka poruka ovoga stiha leži u njegovom završetku: 'došavši javiše Isusu'. U trenucima krajnje tuge, gubitka i suočavanja s naizgled trijumfalnim zlom u svijetu, jedini pravi odgovor i utočište jest dolazak k Isusu Kristu. Ivanov život i smrt, kao i postupak njegovih učenika, trajno nas usmjeravaju prema Spasitelju. Prepuštajući svoju bol i vijest o smrti Isusu, učenici neizravno priznaju Njegov suverenitet i pronalaze nadu koja nadilazi grob, podsjećajući svakog vjernika da se sve životne kušnje, tuge i nepravde u konačnici trebaju donijeti pred Gospodina.