Početna ›

Matej 14,12 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Matej 14,10

I posla te odrubi glavu Ivanu u tamnici.

Matej 14,11

I bi donesena glava njegova na pladnju i dana djevojčici, te je odnese majci svojoj.

Matej 14,12

I pristupiše učenici njegovi, podigoše tijelo i ukopaše ga, te dođoše i javiše Isusu.

Matej 14,13

Čuvši to, Isus se povuče odande lađom na pusto mjesto nasamo. A čuvši to, mnoštva pođoše za Njim pješice iz gradova.

Matej 14,14

I izašavši, vidje veliko mnoštvo i sažali se nad njima te izliječi nemoćnike njihove.

Biblija

I pristupiše učenici njegovi, podigoše tijelo i ukopaše ga, te dođoše i javiše Isusu.

Daničić-Karadžić

I došavši učenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i dođoše Isusu te javiše.

Original

Καὶ προσελθόντες οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ ἦραν τὸ πτῶμα καὶ ἔθαψαν αὐτόν, καὶ ἐλθόντες ἀπήγγειλαν τῷ Ἰησοῦ.¶

Izgovor

Kai proselthontes hoi mathētai autou ēran to ptōma kai ethapsan auton kai elthontes apēngeilan tō Iēsou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I pristupivši učenici njegovi podigoše truplo i ukopaše njega, i došavši javiše Isusu."

Analiza

1. pristupivši Izvornik: προσελθόντες [proselthontes] Gramatika: Particip drugog aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda. Označava prethodnu radnju dolaska s određenom namjerom i hrabrošću. Značenje: Za razliku od kasnijeg bijega Isusovih učenika pod križem, Ivanovi učenici hrabro dolaze u tvrđavu po tijelo svog pogubljenog učitelja.

2. podigoše truplo Izvornik: ἦραν τὸ πτῶμα [ēran to ptōma] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, uz akuzativ jednine srednjeg roda s članom. Imenica 'ptōma' (od glagola 'piptō' - pasti) doslovno znači 'ono što je palo', tj. beživotno tijelo, leš. Značenje: Sirovi izraz 'truplo' naglašava brutalnost smrti obezglavljenog tijela, ali i pobožnu dužnost učenika da se pobrinu za smrtne ostatke.

3. ukopaše njega Izvornik: ἔθαψαν αὐτόν [ethapsan auton] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine muškog roda ('njega', iako je imenica 'truplo' srednjeg roda; varijanta u dijelu rukopisa ima srednji rod 'auto'). Značenje: Prijelaz sa srednjeg roda ('truplo') na muški rod ('njega') pokazuje poštovanje učenika: za njih to nije samo odbačeni leš, nego i dalje osoba njihova učitelja kojemu iskazuju posljednju počast.

4. došavši javiše Izvornik: ἐλθόντες ἀπήγγειλαν [elthontes apēngeilan] Gramatika: Particip drugog aorista aktivnog u nominativu množine uz glavni glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Glagol 'apangellō' znači službeno ili cjelovito izvijestiti nekoga o događaju. Značenje: Smrću Preteče njegova se služba gasi, a njegovi učenici prirodno prelaze k Isusu. Vijest o Ivanovoj nasilnoj smrti za Isusa je ujedno proročki znak njegove vlastite muke. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog i kasnohebrejskog oblika Yeshua (skraćeno od Yehoshua), koji je tvoren od teoforičkog elementa 'Yeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'yasha' (spasiti, osloboditi).

Zaključak

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 14,12) donosi dramatičan i potresan rasplet zemaljskog poslanja Ivana Krstitelja. U činu njegovih učenika vidimo savršen spoj ljudske hrabrosti, duboke odanosti i pobožnosti. Riskirajući vlastitu sigurnost pred okrutnim Herodovim režimom, oni ne ostavljaju tijelo svoga učitelja poniženo, već mu iskazuju posljednju milosrdnu počast dostojnim pokopom. Tim činom simbolično završava epoha Staroga zavjeta i proročkog iščekivanja, jer je Preteča u potpunosti izvršio svoju ulogu – čak i u vlastitoj mučeničkoj smrti, koja služi kao jasna predslika Kristove nadolazeće muke i smrti na križu.

Glavna duhovna i teološka poruka ovoga stiha leži u njegovom završetku: 'došavši javiše Isusu'. U trenucima krajnje tuge, gubitka i suočavanja s naizgled trijumfalnim zlom u svijetu, jedini pravi odgovor i utočište jest dolazak k Isusu Kristu. Ivanov život i smrt, kao i postupak njegovih učenika, trajno nas usmjeravaju prema Spasitelju. Prepuštajući svoju bol i vijest o smrti Isusu, učenici neizravno priznaju Njegov suverenitet i pronalaze nadu koja nadilazi grob, podsjećajući svakog vjernika da se sve životne kušnje, tuge i nepravde u konačnici trebaju donijeti pred Gospodina.