Govoraše mu naime Ivan: "Nije ti dopušteno imati je."
Govoraše mu naime Ivan: "Nije ti dopušteno imati je."
I želeći ga ubiti, uplaši se mnoštva jer ga držahu za proroka.
A kad dođe rođendan Herodov, zaplesa kći Herodijadina u sredini i svidje se Herodu;
stoga s prisegom obeća dati joj što god zaište.
A ona, potaknuta od majke svoje, veli: "Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."
A kad dođe rođendan Herodov, zaplesa kći Herodijadina u sredini i svidje se Herodu;
A kad bijaše dan rođenja Irodova, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.
Γενεσίοις δὲ γενομένοις τοῦ Ἡρῴδου ὠρχήσατο ἡ θυγάτηρ τῆς Ἡρῳδιάδος ἐν τῷ μέσῳ καὶ ἤρεσεν τῷ Ἡρῴδῃ·
Genesiois de genomenois tou Hērōdou ōrchēsato hē thugatēr tēs Hērōdiados en tō mesō kai ēresen tō Hērōdē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Rođendanskim pak svečanostima nastalima Herodovima zaplesa kći Herodijadina u sredini i svidje se Herodu;"
1. Rođendanskim pak svečanostima nastalima Izvornik: Γενεσίοις δὲ γενομένοις [Genesiois de genomenois] Gramatika: Imenica u dativu množine srednjeg roda s glagolskim pridjevom (participom aorista medija) u istom padežu, uz prijelaznu česticu 'pak'. Dativ vremena (ili dativ okolnosti blizak apsolutnom genitivu) označava trenutak kada je rođendanska proslava nastupila. Značenje: U antičkom svijetu proslava vladareva rođendana bila je poganski dvorski običaj praćen gozbom i razuzdanošću, što židovska predaja nije poznavala. Takvo ozračje taštine postaje pozornica za ubojstvo proroka.
2. zaplesa Izvornik: ὠρχήσατο [ōrchēsato] Gramatika: Glagol u aoristu medija (deponentni), 3. lice jednine indikativa. Aorist označava pojedinačan, cjelovit nastup, a medijski oblik naglašava osobno sudjelovanje subjekta u izvedbi. Značenje: Nastup princeze iz Herodove dinastije kao plesačice pred pijanim uzvanicima bio je u oštroj suprotnosti s ondašnjim moralnim normama i dostojanstvom, jer su takve plesove izvodile samo najamne zabavljačice. To otkriva dubinu moralnog pada Herodova dvora i proračunatost Herodijadine osvete.
3. u sredini Izvornik: ἐν τῷ μέσῳ [en tō mesō] Gramatika: Prijedložni izraz s određenim članom i poimeničenim pridjevom u dativu jednine srednjeg roda. Označava središnji prostor dvorane okružen ležajevima na kojima su blagovali uzvanici. Značenje: Ističe javni karakter nastupa: ples se odvija pred očima svih uzvanika, što će Heroda u sljedećem stihu dovesti u zamku javnog dokazivanja i lažne časti.
4. svidje se Izvornik: ἤρεσεν [ēresen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine indikativa, koji upravlja dativom osobe ('Herodu'). Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu: 'zadobila je naklonost', 'izazvala je oduševljenje'. Značenje: Osjetilno ugađanje i trenutni užitak nadvladavaju Herodov oprez. Dok je Ivanov glas budio nemir savjesti, ovaj prizor godi vladarevoj požudi i taštini te otvara put kobnoj obvezi. Imena: - Herod [Ἡρῴδης / Hērōdēs] (osoba) Znači: Potomak junaka / junački Tvorba: Grčko ime izvedeno od imenice 'hērōs' (junak, polubog) i patronimskog dometka '-ōdēs' (koji pripada ili nalikuje). Ovdje se odnosi na Heroda Antipu, tetrarha Galileje i Pereje, sina Heroda Velikog.
- Herodijada [Ἡρῳδιάς / Hērōdias] (osoba) Znači: Junačka / iz Herodova roda Tvorba: Ženski oblik imena izveden iz dinastijskog imena Herod (od grč. 'hērōs' - junak). Bila je unuka Heroda Velikog koja je napustila svoga prvog muža (Herodova polubrata) kako bi se udala za Heroda Antipu.
Ovaj stih predstavlja ključni dramatski i moralni prijelaz u naraciji o mučeništvu Ivana Krstitelja, suprotstavljajući svetost Božjeg proroka i moralnu dekadenciju zemaljske vlasti. Matej nas uvodi u atmosferu Herodova dvora, gdje se rođendansko slavlje – običaj koji u Bibliji redovito asocira na poganski hedonizam i oholost – pretvara u pozornicu grijeha. Ples Herodijadine kćeri "u sredini" dvorane nije tek estetski čin, već izraz dubokog moralnog srozavanja: majka koristi vlastito dijete kao senzualno oruđe manipulacije kako bi ostvarila smrtonosnu osvetu protiv čovjeka koji je govorio Božju istinu.
Teološki, stih razotkriva pogubnu narav tjelesne požude i svjetovnog ugađanja ("i svidje se Herodu"). Glagol ugađanja (*ἀρέσκω*) ovdje stoji u oštrom kontrastu s biblijskim pozivom na ugađanje Bogu; Herodova zaslijepljenost trenutnom čulnom ugodom i željom za odobravanjem pred uzvanicima vodi ga u gubitak razuma i moralne suverenosti. Poruka stiha je snažno upozorenje na opasnost kompromisa sa strastima i ljudskim obzirima: kada čovjek traga za svjetovnom slavom i prepusti se nekontroliranim željama, njegova savjest biva zarobljena, a on sam postaje lako oruđe u rukama zla koje je sposobno ušutkati proročki glas istine.