U ono vrijeme ču Herod tetrarh vijest o Isusu,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
U ono vrijeme ču Herod tetrarh vijest o Isusu,
i reče slugama svojim: "Ovo je Ivan Krstitelj; on uskrsnu od mrtvih, i zbog toga sile djeluju u Njemu."
Jer Herod, uhvativši Ivana, sveza ga i u tamnicu stavi zbog Herodijade, žene Filipa, brata svojega.
Govoraše mu naime Ivan: "Nije ti dopušteno imati je."
i reče slugama svojim: "Ovo je Ivan Krstitelj; on uskrsnu od mrtvih, i zbog toga sile djeluju u Njemu."
I reče slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato čini čudesa.
καὶ εἶπεν τοῖς παισὶν αὐτοῦ· οὗτός ἐστιν Ἰωάννης ὁ βαπτιστής· αὐτὸς ἠγέρθη ἀπὸ τῶν νεκρῶν, καὶ διὰ τοῦτο αἱ δυνάμεις ἐνεργοῦσιν ἐν αὐτῷ.
kai eipen tois paisin autou houtos estin Iōannēs ho baptistēs autos ēgerthē apo tōn nekrōn kai dia touto hai dunameis energousin en autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i reče [tim] slugama svojim: ovaj jest Ivan [taj] krstitelj; on sam bi podignut od [tih] mrtvih, i zbog ovoga [te] sile djeluju u njemu."
1. slugama Izvornik: τοῖς παισὶν [tois paisin] Gramatika: Određeni član i imenica u dativu množine muškog roda, u funkciji neizravnog objekta. Značenje: Imenica 'pais' izvorno znači 'dijete' ili 'dječak', ali se u helenističkom grčkom redovito koristi za sluge, a na kraljevskom dvoru osobito za dvorjanike, pobočnike i bliske kraljeve službenike.
2. on sam Izvornik: αὐτὸς [autos] Gramatika: Intenzivna zamjenica u nominativu jednine muškog roda. Budući da glagol već sadrži lice, samostalna uporaba ove zamjenice u nominativu snažno naglašava subjekt ('upravo on', 'on osobno'). Značenje: Naglašava Herodov panični zaključak i grižnju savjesti: za njega Isus nije tek netko sličan Ivanu, nego osobno Ivan koji se vratio iz mrtvih.
3. bi podignut Izvornik: ἠγέρθη [ēgerthē] Gramatika: Glagol u aoristu, pasiv, indikativ, 3. lice jednine. Pasivni oblik ovdje je tzv. teološki (božanski) pasiv, koji ukazuje na to da je Bog onaj koji podiže iz mrtvih. Značenje: Glagol 'egeirō' doslovno znači 'probuditi' ili 'podići', a u Novom zavjetu postaje standardni izraz za uskrsnuće od mrtvih; ovdje ironično anticipira Kristovo vlastito uskrsnuće kroz usta prestrašenog vladara.
4. sile djeluju Izvornik: αἱ δυνάμεις ἐνεργοῦσιν [hai dunameis energousin] Gramatika: Imenica s određenim članom u nominativu množine ženskog roda i glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Prezent označava trajnu, aktualnu djelatnost koja se upravo odvija. Značenje: Imenica 'dynamis' (sila, moć) u množini označava čudesne, nadnaravne moći i sama čudesa, dok glagol 'energeō' (biti djelotvoran, raditi iznutra) ističe da te božanske sile aktivno djeluju u njemu. Imena: - Ivan Krstitelj [Ἰωάννης ὁ βαπτιστής (heb. יוֹחָנָן) / Iōannēs ho baptistēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao (Ivan); uronitelj / krstitelj (Krstitelj) Tvorba: Ime Ivan (grč. Iōannēs) potječe od hebrejskog Johanan (Yochanan), složenog od 'Jeho' (Jahve) i glagola 'hanan' (biti milostiv, iskazati naklonost). Naslov 'baptistēs' izveden je iz grčkog glagola 'baptizō' (uroniti, potopiti) i označava onoga koji obavlja obredno uranjanje.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 14,2) pruža iznimno dubok uvid u psihologiju nečiste savjesti te u tadašnja pučka i vladarska očekivanja o duhovnoj stvarnosti. Herod Antipa, suočen s neospornim i silnim čudesima koja je Isus činio, ne može ostati ravnodušan. Međutim, umjesto da u tim čudesima prepozna dolazak obećanog Mesije i Kraljevstva Božjega, njegova ga grižnja savjesti zbog ubojstva Ivana Krstitelja osljepljuje i gura u praznovjerje. On u Isusovoj pojavi vidi osvetnički povratak čovjeka kojeg je nepravedno utamničio i pogubio, tumačeći da je samo uskrsnuće iz mrtvih obdarilo proroka novim, kozmičkim silama za čudesna djela.
Teološki gledano, ovaj stih ističe tragiku ljudskog neprihvaćanja istine: grješnik može prepoznati nadnaravno djelovanje Boga i diviti se silnim čudesima (δυνάμεις), no ako mu srce ostaje u nepokajanom stanju, ta spoznaja ne vodi ka spasenju već u strah, tjeskobu i krivo tumačenje. Istodobno, Herodovo praznovjerno spominjanje "uskrsnuća od mrtvih" (ἠγέρθη ἀπὸ τῶν νεκρῶν) na ironičan i proročki način nagoviješta ono što će se uskoro uistinu dogoditi — ne s Ivanom, nego s Isusom Kristom, čije će pravo, slavno uskrsnuće postati temelj i izvor istinske božanske sile za spasenje cijeloga svijeta.