A na dobru zemlju zasijani, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji doista plodonosi i daje: jedan stotinu, drugi šezdeset, a treći trideset."
A na dobru zemlju zasijani, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji doista plodonosi i daje: jedan stotinu, drugi šezdeset, a treći trideset."
Drugu im prispodobu izloži govoreći: "Kraljevstvo Nebesko prispodobljeno bi čovjeku koji zasija dobro sjeme u polju svojem.
A dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i nadsija ljulj posred žita pa otiđe.
A kada niknu usjev i donese plod, tada se pokaza i ljulj.
A sluge domaćinove pristupiše i rekoše mu: 'Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao u svojem polju? Odakle dakle u njemu ljulj?'
A dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i nadsija ljulj posred žita pa otiđe.
A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide.
ἐν δὲ τῷ καθεύδειν τοὺς ἀνθρώπους ἦλθεν αὐτοῦ ὁ ἐχθρὸς καὶ ἐπέσπειρεν ζιζάνια ἀνὰ μέσον τοῦ σίτου καὶ ἀπῆλθεν.
en de tō katheudein tous anthrōpous ēlthen autou ho echthros kai epespeiren zizania ana meson tou sitou kai apēlthen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U a onom spavati one ljude dođe njegov onaj neprijatelj i nadsija ljuljeve po sredini onoga žita i otiđe."
1. U a onom spavati one ljude Izvornik: ἐν δὲ τῷ καθεύδειν τοὺς ἀνθρώπους [en de tō katheudein tous anthrōpous] Gramatika: Poimeničeni infinitiv prezenta aktiva u dativu s prijedlogom, uz subjekt infinitiva u akuzativu množine. Prezent infinitiva naglašava trajnu radnju u tijeku ('dok su ljudi spavali'), dok čestica 'de' uvodi preokret i kontrast u odnosu na prethodno sijanje dobroga sjemena. Značenje: Spavanje ljudi ovdje ne označava nužno moralni nemar ili grijeh, nego naravno noćno počivanje nakon obavljenog posla, vrijeme ljudske ranjivosti i neprimjetnosti u kojem Zli djeluje potajno.
2. njegov onaj neprijatelj Izvornik: αὐτοῦ ὁ ἐχθρὸς [autou ho echthros] Gramatika: Osobna zamjenica u genitivu jednine stavljena je ispred člana i imenice u nominativu jednine radi naglaska. Određeni član označava točno određenog, osobnog protivnika sijača. Značenje: Riječ označava osobnog mrzitelja i aktivnog protivnika; u Isusovu kasnijem tumačenju prispodobe (r. 39) ovaj je neprijatelj izravno poistovjećen s đavlom, koji napada djelo Sina Čovječjega.
3. nadsija Izvornik: ἐπέσπειρεν [epespeiren] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine, označava jednokratnu i dovršenu radnju u prošlosti. Složeni glagol s prijedlogom 'epi' (na, povrh, dodatno) pojavljuje se samo na ovome mjestu u Novom zavjetu. Značenje: Doslovno znači 'posijati povrh već posijanoga'. Takva poljoprivredna sabotaža bila je poznata u antičkom svijetu (i kažnjiva po rimskom pravu), a teološki prikazuje narav zla kao parazitskog narušavanja već postojećeg Božjeg dobrog stvorenja.
4. ljuljeve Izvornik: ζιζάνια [zizania] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu množine, bez člana. Označava množinu pojedinačnih stabljika korova. Značenje: Označava vrstu otrovnog korova (vjerojatno opojni ljulj, Lolium temulentum) koji u prvim fazama rasta izgleda gotovo identično pšenici, a čije je korijenje isprepleteno s korijenjem žita, što simbolizira lažnu pobožnost i
5. po sredini onoga žita Izvornik: ἀνὰ μέσον τοῦ σίτου [ana meson tou sitou] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom praćen imenicom u genitivu jednine s određenim članom. Izražava rasprostranjenost kroz cijeli prostor polja. Značenje: Neprijatelj ne sije korov uz rub polja nego posvuda među pšenicu, čime je onemogućeno jednostavno razdvajanje prije žetve — slika neizbježne pomiješanosti dobrih i zlih u svijetu do konačnog suda.
6. i otiđe Izvornik: καὶ ἀπῆλθεν [kai apēlthen] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine, izražava brzo i potpuno povlačenje s mjesta događaja. Značenje: Neprijatelj se povlači u nevidljivost nakon što je zasijao sjeme propasti, ostavljajući da šteta raste sama od sebe bez njegove daljnje vidljive prisutnosti.
Ovaj stih iz Prispodobe o kukolju razotkriva duboku realnost i metodologiju duhovne borbe unutar svijeta i vidljive zajednice vjernika. Dok Bog sije dobro sjeme istinske djece Kraljevstva, njegov protivnik, đavao, konspirativno i potajno ubacuje laž, korupciju i lažne vjernike na to isto tlo. Dinamika neprijateljevog dolaska u tami ('dok su ljudi spavali') te sjetve 'povrh' pšenice jasno pokazuje da zlo nije originalna, autonomna sila, već parazitska sabotaža koja pokušava imitirati i iskvariti Božje autentično djelo.
Poruka stiha nosi snažnu eshatološku i ekleziološku pouku o strpljenju i budnosti. Budući da kukolj u ranim fazama rasta izgleda identično pšenici te im se korijenje isprepliće, Bog dopušta privremeni suživot dobra i zla kako bi zaštitio pravu pšenicu od pogrešnog i brzopletog ljudskog suda. Stih stoga oslobađa vjernike od tereta utopijskog purizma i preuranjenog osuđivanja drugih, usmjeravajući ih na osobnu vjernost i budnost, dok konačno, nepogrešivo razdvajanje i sud prepuštaju Gospodaru žetve na svršetku vremena.