Za vrijeme dok ljudi spavaju, njegov neprijatelj dođe; preko posijanog, on je posijao kukolj usred žita, i zatim otiđe.
Za vrijeme dok ljudi spavaju, njegov neprijatelj dođe; preko posijanog, on je posijao kukolj usred žita, i zatim otiđe.
Kad je bilje izniklo i dalo klasje, tada se pojavio i kukolj.
Sluge gospodara kuće dođu mu reći: Gospodine, nije li ono bilo dobro zrnevlje koje si ti posijao u svom polju? Otkud, dakle, dolazi onaj kukolj koji se tu nalazi?
On im reče: To je jedan neprijatelj koji je to učinio. - Sluge mu kažu: Tada, hoćeš li ti da mi odemo pokupiti ga?
Ne, reče on, iz straha da skupljajući kukolj ne iščupate i dobro žito s njim.
Sluge gospodara kuće dođu mu reći: Gospodine, nije li ono bilo dobro zrnevlje koje si ti posijao u svom polju? Otkud, dakle, dolazi onaj kukolj koji se tu nalazi?
Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?
προσελθόντες δὲ οἱ δοῦλοι τοῦ οἰκοδεσπότου εἶπον αὐτῷ· κύριε, οὐχὶ καλὸν σπέρμα ἔσπειρας ἐν τῷ σῷ ἀγρῷ; πόθεν οὖν ἔχει τὰ ζιζάνια;
proselthontes de hoi douloi tou oikodespotou eipon autō kurie ouchi kalon sperma espeiras en tō sō agrō pothen oun echei ta zizania
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pristupivši pak sluge domaćina rekoše njemu: Gospodaru, zar ne dobro sjeme posijao si u svome polju? Odakle dakle ima kukolj?"
1.προσελθόντες (Pristupivši / Približivši se)
Hrvatski prijevodPristupivši / Približivši se
Izvornikgrč. προσελθόντες (od glagola προσέρχομαι - proserchomai)
Transliteracijaproselthontes
Gramatičke nijanseParticip aorista aktivnog, nominativ množine muškog roda. Aorist ukazuje na dovršen čin koji prethodi glavnoj radnji glagola "rekoše" (εἶπον). Sluge su prvo morale aktivno pristupiti, odnosno doći u neposrednu blizinu svoga gospodara kako bi mu se obratile.
Teološko značenjeU Matejevom evanđelju glagol "proserchomai" često ima učenički, pa čak i liturgijski prizvuk. Učenici, i općenito ljudi u potrebi, redovito "pristupaju" Isusu (koji je u ovoj prispodobi prikazan kao domaćin) kako bi od Njega primili mudrost, pouku ili iscjeljenje. Sluge ne djeluju samovoljno, ne čupaju korov na svoju ruku, nego u trenutku krize i nejasnoće traže zajedništvo i savjet od svoga Gospodara.
2.οἱ δοῦλοι (sluge / robovi)
Hrvatski prijevodsluge / robovi
Izvornikgrč. οἱ δοῦλοι (od imenice δοῦλος - doulos)
Transliteracijahoi douloi
Gramatičke nijanseNominativ množine muškog roda s određenim članom "οἱ", što označava poznatu, specifičnu skupinu poslužitelja u domaćinstvu. U antičkom grčko-rimskom svijetu "doulos" je rob u potpunom vlasništvu svoga gospodara, vezan apsolutnom poslušnošću, ali i uživanjem gospodareve zaštite i skrbi.
Teološko značenjeU kontekstu prispodobe o kukolju, sluge predstavljaju Kristove učenike, vjernike ili crkvene poslužitelje u ovome svijetu (za razliku od "žetelaca" na kraju vremena, koji su anđeli, usp. Mt 13,41). Sluge ovdje izražavaju iskrenu ljudsku zabrinutost i revnost za čistoću Božjega djela – oni primjećuju zlo ("kukolj") i duboko su uznemireni njegovom prisutnošću na njivi koja pripada Bogu.
3.τοῦ οἰκοδεσπότου (domaćina / gospodara kuće)
Hrvatski prijevoddomaćina / gospodara kuće
Izvornikgrč. οἰκοδεσπότης (oikodespotēs; složenica od οἶκος - oikos [kuća/dom] i δεσπότης - despotēs [gospodar/vladar])
Transliteracijatou oikodespotou
Gramatičke nijanseGenitiv jednine muškog roda (posvojni genitiv: "sluge [koga/čega?] domaćina"). Riječ označava glavu obitelji, apsolutnog vlasnika imanja koji ima vrhovnu i suverenu vlast nad svim ukućanima i posjedima.
Teološko značenjePrema Isusovom vlastitom tumačenju u Mt 13,37, "oikodespotēs" (Sijač dobrog sjemena) jest Sin Čovječji, odnosno sam Isus Krist. Naziv "gospodar kuće" ukazuje na Kristov apsolutni autoritet, suverenitet i vlasništvo nad "njivom", koja predstavlja čitav svijet (v. 38). Bog je vrhovni vladar povijesti i jedini ima pravo donositi konačne odluke o sudu, toleranciji zla u vremenu te konačnom odjeljivanju dobra i zla.
4.Κύριε (Gospodaru / Gospodine)
Hrvatski prijevodGospodaru / Gospodine
Izvornikgrč. Κύριε (od imenice κύριος - kyrios; hebr. ekvivalent אָדוֹן
- Adon ili יהוה
- YHWH)
TransliteracijaKyrie
Gramatičke nijanseVokativ jednine muškog roda, padež izravnog obraćanja i dozivanja.
Teološko značenjeIako u svakodnevnom grčkom jeziku "kyrios" može služiti kao uobičajen naslov poštovanja (poput "gospodine"), u Novom zavjetu, a posebno u Matejevom evanđelju, obraćanje Isusu naslovom "Kyrie" redovito označava prepoznavanje Njegovog božanskog autoriteta, mesijanskog dostojanstva i vrhovne vlasti. Sluge priznavanjem njegova suvereniteta potvrđuju da rješenje problema zla ne leži u ljudskoj mudrosti ili sili, već se mora podrediti Božjoj volji i Njegovu vremenu.
5.οὐχὶ καλὸν σπέρμα ἔσπειρας (zar nisi dobro sjeme posijao / zar ne posijao si dobro sjeme)
Hrvatski prijevodzar nisi dobro sjeme posijao / zar ne posijao si dobro sjeme
Izvornikgrč. οὐχὶ καλὸν σπέρμα ἔσπειρας (od οὐχί - ouchi [zar ne], καλός - kalos [dobar/lijep], σπέρμα - sperma [sjeme], σπείρω - speirō [sijati])
Transliteracijaouchi kalon sperma espeiras
Gramatičke nijanseČestica "οὐχὶ" je pojačani oblik negacije koji se koristi u retoričkim pitanjima na koja se očekuje i podrazumijeva jasan potvrdan odgovor ("Zar nisi...? / Sasvim sigurno jesi!"). "καλὸν σπέρμα" (dobro sjeme) je u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravni objekt. "ἔσπειρας" je indikativ aorista aktivnog, 2. lice jednine ("posijao si"), što ukazuje na povijesno dovršen, savršen čin sjetve u prošlosti.
Teološko značenjeSluge nemaju ni najmanju sumnju u savršenstvo Gospodareva rada. "Dobro sjeme", prema Isusu (v. 38), predstavljaju "sinovi Kraljevstva" – istinski vjernici koji žive pod Božjom vladavinom. Sve što Bog stvara i sije u svijet po svojoj je naravi dobro (Post 1,31). Ovo pitanje ujedno otvara temeljni problem teološke teodiceje: ako je Bog apsolutno dobar, svemoćan i ako je Njegovo djelo u početku bilo savršeno dobro, kako je moguće da zlo postoji i uspijeva?
6.ἐν τῷ σῷ ἀγρῷ (u svome polju / u svojoj njivi)
Hrvatski prijevodu svome polju / u svojoj njivi
Izvornikgrč. ἐν τῷ σῷ ἀγρῷ (od prijedloga ἐν - en [u] te dativa jednine muškog roda određenog člana τῷ - tō, posvojne zamjenice σός - sos [tvoj/svoj] i imenice ἀγρός - agros [polje/njiva])
Transliteracijaen tō sō agrō
Gramatičke nijansePrijedložna sintagma s prijedlogom "en" koji traži dativ mjesta. Naglasak je pojačan posvojnom zamjenicom "σῷ" (tvojem/svojem), koja jasno označava vlasništvo.
Teološko značenjeIsus tumači da je "njiva svijet" (v. 38). Naglašavajući da je polje "tvoje" (Gospodarevo), stih potvrđuje da čitav stvoreni svijet pripada Bogu kao suverenom Stvoritelju i Vlasniku. Zlo (kukolj) nije autohtono; ono nema vlastiti suverenitet niti je stvoreno kao ravnopravna suprotnost dobru (odbacivanje dualizma). Zlo je uljez, parazit i nezakonita intrada na posjedu koji u potpunosti pripada Bogu.
7.πόθεν οὖν ἔχει ζιζάνια; (odakle dakle ima kukolj?)
Hrvatski prijevododakle dakle ima kukolj? / odakle onda korov?
Izvornikgrč. πόθεν οὖν ἔχει ζιζάνια; (od upitnog priloga πόθεν - pothen [odakle], veznika οὖν - oun [dakle/stoga], glagola ἔχω - echō [imati] i imenice ζιζάνιον - zizanion [kukolj/korov])
Transliteracijapothen oun echei zizania
Gramatičke nijanse"πόθεν" (odakle) je prilog koji ispituje izvor ili uzrok stanja. "οὖν" (dakle) logički povezuje prethodnu tvrdnju o dobrom sjemenu s novonastalim problemom korova, naglašavajući paradoks. "ἔχει" (ima) je prezant indikativ aktivni, 3. lice jednine (subjekt je polje, tj. "kako to da njiva ima..."). "ζιζάνια" je akuzativ množine srednjeg roda.
Teološko značenje"Ζιζάνια" (zizania, u rabinskoj hebrejskoj/aramejskoj tradiciji poznat kao zunim) botanički se odnosi na opojni ljulj (Lolium temulentum), otrovni korov koji u ranoj fazi rasta izgleda gotovo identično pšenici. Tek u vrijeme klasanja i zrenja razlika postaje uočljiva po boji i obliku zrna. Ovo pitanje predstavlja klasičnu formulaciju teološkog problema "Unde malum?" (Odakle zlo?). Prispodoba daje jasan odgovor: zlo na svijetu nije Božji propust niti je nastalo metamorfozom dobrog sjemena u loše, već je djelo "neprijatelja" – đavla (v. 39), koji djeluje tajno, prevarno i u tami ("dok su ljudi spavali", v. 25). Prisutnost kukolja među pšenicom objašnjava realnost sadašnjeg povijesnog trenutka: dobro i zlo, istinski vjernici ("sinovi Kraljevstva") i lažni te zlom zavedeni ("sinovi Zloga"), koegzistiraju u istom svijetu i istoj vidljivoj crkvenoj zajednici sve do konačne eshatološke žetve na Sudnjem danu.
Stih iz Mateja 13,27 predstavlja središnju točku prispodobe o kukolju te izriče jedno od najdubljih i najuniverzalnijih pitanja ljudskog postojanja i kršćanske teologije: pitanje o podrijetlu i prisutnosti zla u svijetu koji je stvorio dobar i svemoćan Bog (Unde malum?). Kroz dijalog slugu i domaćina, evanđelist Matej naglašava dva temeljna teološka aksioma – Božji apsolutni suverenitet nad svijetom ("tvoje polje") i savršenstvo Njegova izvornoga stvaranja ("dobro sjeme"). Sluge ispravno prepoznaju da zlo ("kukolj") nije i ne može biti proizvod Božje naravi niti Njegova djelovanja, čime se odbacuje svako pripisivanje autorstva zla Stvoritelju.
Glavna poruka stiha ukazuje na realnost duhovne borbe i privremenu koegzistenciju dobra i zla u povijesti spasenja. Korov, koji vjerno oponaša pšenicu sve do žetve, simbolizira djelovanje Božjeg neprijatelja (đavla) koji prevarno sije sablazni i nepravdu u samom srcu svijeta i vidljive crkvene zajednice. Ovaj stih poziva vjernike ("sluge") na duhovnu budnost, ali i na poniznost i strpljivost – umjesto samovoljnog i preuranjenog pokušaja iskorjenjivanja zla (koje bi neizbježno oštetilo i dobro sjeme), vjernici su pozvani pristupiti Kristu, priznati Njegovo gospodstvo te s punim povjerenjem prepustiti konačni sud i odjeljivanje Njegovoj suverenoj eshatološkoj pravdi na kraju vremena.