Matej 13,27 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Pristupivši a oni robovi onoga kućedomaćina rekoše njemu: Gospodaru, zar ne dobro sjeme posija u onom tvom polju? Odakle dakle ima ljuljeve?"

1. Pristupivši Izvornik: προσελθόντες [proselthontes] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu 'rekoše' ('nakon što su pristupili'). Značenje: U Matejevu evanđelju glagol 'proserchomai' (pristupiti) često ima svečani prizvuk dolaska pred autoritet s poštovanjem i traženjem odgovora ili upute.

2. oni robovi onoga kućedomaćina Izvornik: οἱ δοῦλοι τοῦ οἰκοδεσπότου [hoi douloi tou oikodespotou] Gramatika: Imenica u nominativu množine s određenim članom praćena posvojnim genitivom jednine s određenim članom. Složenica 'oikodespotēs' sastavljena je od 'oikos' (kuća, imanje) i 'despotēs' (gospodar). Značenje: Gospodar kuće prikazuje Krista (Sina Čovječjega) kao suverenog vlasnika polja, dok robovi (sluge) u narativu prispodobe izražavaju ljudsku zbunjenost i revnost pred neočekivanom prisutnošću zla.

3. Gospodaru, zar ne dobro sjeme posija Izvornik: κύριε, οὐχὶ καλὸν σπέρμα ἔσπειρας [kurie, ouchi kalon sperma espeiras] Gramatika: Imenica u vokativu jednine, pojačana upitna niječna čestica 'ouchi' koja u grčkom jeziku uvijek očekuje potvrdan odgovor ('zar nisi?'), akuzativ jednine bez člana te glagol u aoristu aktiva, 2. lice jednine. Značenje: Sluge ne sumnjaju u dobrotu gospodareva sjemena; njihovo pitanje odražava temeljni teološki problem teodiceje: ako je Bog stvorio i posijao samo dobro, otkuda onda zlo u njegovu svijetu?

4. u onom tvom polju Izvornik: ἐν τῷ σῷ ἀγρῷ [en tō sō agrō] Gramatika: Prijedlog s dativom mjesta, gdje posvojni pridjev 'sos' (tvoj) stoji između određenog člana i imenice, čime se snažno naglašava vlasništvo ('u polju koje pripada upravo tebi'). Značenje: Polje (prema r. 38, svijet) nije ničija zemlja nego vlasništvo samoga Gospodara, zbog čega je pojava korova u njemu još veći paradoks u očima slugu.

5. Odakle dakle ima ljuljeve? Izvornik: πόθεν οὖν ἔχει ζιζάνια; [pothen oun echei zizania?] Gramatika: Upitni prilog podrijetla ('odakle'), zaključni veznik 'oun' ('dakle, prema tome') i glagol u prezentu aktiva, 3. lice jednine (subjekt je polje), s objektom u akuzativu množine. Značenje: Veznik 'oun' naglašava logičku napetost između čistog početka i zagađenog sadašnjeg stanja; prezent 'ima' ukazuje na zatečenu stvarnost s kojom se zajednica mora suočiti u sadašnjosti.

Stih iz Mateja 13,27 predstavlja središnju točku prispodobe o kukolju te izriče jedno od najdubljih i najuniverzalnijih pitanja ljudskog postojanja i kršćanske teologije: pitanje o podrijetlu i prisutnosti zla u svijetu koji je stvorio dobar i svemoćan Bog (Unde malum?). Kroz dijalog slugu i domaćina, evanđelist Matej naglašava dva temeljna teološka aksioma – Božji apsolutni suverenitet nad svijetom ("tvoje polje") i savršenstvo Njegova izvornoga stvaranja ("dobro sjeme"). Sluge ispravno prepoznaju da zlo ("kukolj") nije i ne može biti proizvod Božje naravi niti Njegova djelovanja, čime se odbacuje svako pripisivanje autorstva zla Stvoritelju.

Glavna poruka stiha ukazuje na realnost duhovne borbe i privremenu koegzistenciju dobra i zla u povijesti spasenja. Korov, koji vjerno oponaša pšenicu sve do žetve, simbolizira djelovanje Božjeg neprijatelja (đavla) koji prevarno sije sablazni i nepravdu u samom srcu svijeta i vidljive crkvene zajednice. Ovaj stih poziva vjernike ("sluge") na duhovnu budnost, ali i na poniznost i strpljivost – umjesto samovoljnog i preuranjenog pokušaja iskorjenjivanja zla (koje bi neizbježno oštetilo i dobro sjeme), vjernici su pozvani pristupiti Kristu, priznati Njegovo gospodstvo te s punim povjerenjem prepustiti konačni sud i odjeljivanje Njegovoj suverenoj eshatološkoj pravdi na kraju vremena.