Matej 13,28 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Onaj a reče njima: Neprijatelj čovjek ovo učini. Oni a robovi govore njemu: Hoćeš dakle otišavši skupimo njih?"

1. Onaj a reče njima Izvornik: ὁ δὲ ἔφη αὐτοῖς [ho de ephē autois] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda uz česticu 'de' služi kao pokazna odnosno osobna zamjenica ('a on') koja označava promjenu govornika. Glagol 'phēmi' u imperfektu ovdje ima funkciju aorista za uvođenje izravnog govora. Značenje: Gospodar smireno i s autoritetom daje uvid u pozadinu događaja koju sluge nisu mogle vidjeti jer se odigrala noću.

2. Neprijatelj čovjek ovo učini Izvornik: ἐχθρὸς ἄνθρωπος τοῦτο ἐποίησεν [echthros anthrōpos touto epoiēsen] Gramatika: Dvije imenice u nominativu jednine bez člana, pri čemu prva ('echthros') stoji u službi pridjeva uz drugu ('anthrōpos' – doslovno 'neprijateljski čovjek'), uz pokaznu zamjenicu u akuzativu i glagol u aoristu aktiva. Značenje: Izraz je semitizam koji naglašava neprijateljsku namjeru počinitelja. Gospodar jasno skida svaku odgovornost sa sebe i sa svoga sjemena: izvor zla u polju je vanjska, neprijateljska intervencija.

3. govore njemu Izvornik: λέγουσιν αὐτῷ [legousin autō] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, 3. lice množine, s neizravnim objektom u dativu jednine. Riječ je o pripovjednom (historijskom) prezentu koji unosi živost i dramatičnost u dijalog. Značenje: Prijelaz s aorista na pripovjedni prezent naglašava gorljivost i nestrpljivost slugu koji žele odmah prijeći na djelo i riješiti problem.

4. Hoćeš dakle otišavši skupimo njih? Izvornik: θέλεις οὖν ἀπελθόντες συλλέξωμεν αὐτά; [theleis oun apelthontes sullexōmen auta?] Gramatika: Prezent indikativa 'theleis' (hoćeš li) izravno bez veznika uvodi konjunktiv aorista aktiva u 1. licu množine ('sullexōmen' – deliberativni konjunktiv: 'da skupimo?'), kojemu prethodi particip aorista ('apelthontes' – otišavši). Zamjenica 'auta' u akuzativu množine srednjeg roda odnosi se na ljulj ('zizania'). Značenje: Sluge pokazuju hvalevrijednu poslušnost jer traže dopuštenje gospodara prije djelovanja, no njihov prijedlog odražava tipično ljudsku težnju za prijevremenim i nasilnim čišćenjem zajednice, što će gospodar u sljedećem stihu zabraniti.

Matej 13,28 donosi ključni teološki trenutak u Prispodobi o kukolju, otkrivajući dvije temeljne duhovne istine o prirodi zla i Božjem upravljanju svijetom. Prvo, Isus jasno razgraničava Božje stvaralačko djelo od podrijetla zla: zlo u svijetu i unutar vidljive zajednice vjernika nije Božja pogreška niti nesavršenost Njegove kreacije, već izravan rezultat zlonamjernog djelovanja 'neprijateljskog čovjeka' – đavla. Ovime se pruža snažan biblijski odgovor na problem zla (teodiceju), potvrđujući da je Bog izvor isključivo dobra i života, dok je duhovna sabotaža djelo protivnika koji djeluje u prevari i tami.

Drugo, stih osvjetljava opasnost ljudskog purizma i nestrpljivosti u suočavanju sa zlom. Reakcija slugu, koji žele odmah otići i iščupati kukolj, predstavlja prirodnu ljudsku sklonost prema prijevremenom sudu i radikalnom čišćenju zajednice. Međutim, Gospodarovo odbijanje tog prijedloga (koje uslijeduje u stihu 29) naglašava da je strpljenje, a ne trenutna odmazda, način na koji Bog vodi povijest svetopovijesnog spasenja. Konačni sud i separacija rezervirani su za kraj vremena (eszaton), kada će Bog preko svojih anđela savršeno i pravedno odvojiti dobro od zla, štiteći pritom svakog istinskog vjernika i ostavljajući prostor za milost dok traje vrijeme rasta.