A sluge domaćinove pristupiše i rekoše mu: 'Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao u svojem polju? Odakle dakle u njemu ljulj?'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A sluge domaćinove pristupiše i rekoše mu: 'Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao u svojem polju? Odakle dakle u njemu ljulj?'
A on im reče: 'Neprijatelj čovjek to učini.' A sluge mu govore: 'Hoćeš li dakle da odemo i skupimo ga?'
A on kaže: 'Ne, da ne biste skupljajući ljulj iščupali zajedno s njim i pšenicu.
Pustite neka oboje raste zajedno sve do žetve; a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: "Skupite najprije ljulj i svežite ga u snopove da ga spalite, a pšenicu sakupite u žitnicu moju."'"
Drugu prispodobu iznese pred njih govoreći: "Slično je Kraljevstvo Nebesko zrnu gorušice, koje čovjek uze i zasija na polju svojemu;
A on kaže: 'Ne, da ne biste skupljajući ljulj iščupali zajedno s njim i pšenicu.
A on reče: ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu.
ὁ δέ φησιν· οὔ, μήποτε συλλέγοντες τὰ ζιζάνια ἐκριζώσητε ἅμα αὐτοῖς τὸν σῖτον.
ho de phēsin ou mēpote sullegontes ta zizania ekrizōsēte hama autois ton siton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On a kaže: Ne, da ne kada skupljajući taj kukolj iščupate s korijenom zajedno s njima tu pšenicu."
1. On a kaže Izvornik: ὁ δέ φησιν [ho de phēsin] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda ovdje stoji uz veznik δέ kao pokazna zamjenica („on“), uobičajena u promjeni govornika u dijalogu. Glagol je u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine – povijesni prezent koji pripovijedanju daje živost. Značenje: Gospodarev odgovor unosi autoritativnu smirenost nasuprot revnosti slugu iz prethodnog stiha. Njegova riječ zaustavlja preuranjenu ljudsku prosudbu i djelovanje.
2. Ne, da ne kada Izvornik: οὔ, μήποτε [ou, mēpote] Gramatika: Izravna niječna čestica οὔ izriče odlučno odbijanje, dok složeni veznik μήποτε (od μή i ποτέ) uvodi namjernu ili bojaznu rečenicu sa konjunktivom i izražava oprez da se nešto neželjeno ne bi dogodilo. Značenje: Odbijanje nije plod ravnodušnosti prema zlu, nego dalekovidne brige. Božja strpljivost proizlazi iz čuvanja onih koji rastu, a ne iz toleriranja kukolja.
3. skupljajući taj kukolj Izvornik: συλλέγοντες τὰ ζιζάνια [sullegontes ta zizania] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda označava radnju istovremenu s glavnim glagolom („dok skupljate“). Imenica ζιζάνια je u akuzativu množine srednjeg roda s određenim članom. Značenje: Zizania (vjerojatno ljulj, Lolium temulentum) je korov koji je u fazi rasta izgledom gotovo identičan pšenici, a korijenje im se pod zemljom gusto isprepliće. Pokušaj razdvajanja tijekom samog procesa rasta nužno ugrožava zdravu biljku.
4. iščupate s korijenom Izvornik: ἐκριζώσητε [ekrizōsēte] Gramatika: Glagol u aoristu konjunktiva aktivnog, 2. lice množine, složen od prijedloga ἐκ (iz, van) i korijena ῥίζα (korijen). Aorist ovdje označava potpunu, nepovratnu radnju čupanja iz samog korijena. Značenje: Slika čupanja s korijenom pokazuje pogubnost nasilnog i prijevremenog čišćenja zajednice. Revnost bez božanskog sveznanja lako uništi upravo život koji želi zaštititi.
5. zajedno s njima tu pšenicu Izvornik: ἅμα αὐτοῖς τὸν σῖτον [hama autois ton siton] Gramatika: Prilog ἅμα ovdje služi kao prijedlog uz dativ množine zamjenice (αὐτοῖς) i izražava istovremenost i tijesnu povezanost. Imenica σῖτον u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom stoji kao izravni objekt na samom kraju rečenice radi naglaska. Značenje: Pšenica je središnja vrijednost gospodareva polja i čitava je njegova odluka usmjerena na njezino očuvanje. U ovome vijeku sudbina pravednih i nepravednih izvanjski je isprepletena sve do konačnog suda.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 13,29) otkriva duboku božansku mudrost, strpljivost i ljubav u sučeljenju s problemom zla u svijetu i unutar vidljive Crkve. Ljudska je prirodna sklonost, simbolizirana u pitanju slugu, tražiti trenutnu pravdu, brzu eliminaciju zlog elementa i stvaranje "čiste" zajednice još u sadašnjem vremenu. Međutim, Isus kroz Gospodarov odgovor izričito zabranjuje takav pokušaj preuranjene secesije i suda. Glavni razlog leži u ljudskoj ograničenosti i nesposobnosti savršenog rasuđivanja: zbog bliske isprepletenosti ljudskih života i varljivosti vanjskog izgleda u razdoblju rasta, svako bi ljudsko "čupanje korova" neizbježno ranilo, sablaznilo ili uničilo i same pravednike.
Stoga je glavna poruka stiha poziv na eshatološku strpljivost i poniznost. Konačni sud, razdvajanje dobra i zla te iskorjenjivanje grešnika nisu povjereni ljudima u povijesnom vremenu, već isključivo Bogu i Njegovim anđelima na svršetku svijeta (u žetvi). Bog dopušta privremenu koegzistenciju dobra i zla iz svoje beskrajne brige za očuvanje svakog zrna pšenice, ali i kako bi se ostavilo vrijeme za pokajanje i milost. Vjernici su stoga pozvani ne na ulogu sudaca i krvnika, već na ustrajnu vjeru, donošenje dobrih plodova i pouzdanje u Božju konačnu pravdu.