Matej 13,31 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Drugu prispodobu iznese pred njih govoreći: Slično jest to kraljevstvo tih nebesa zrnu gorušice, koje uzevši čovjek zasija u tom polju svojem;"

1. Drugu prispodobu iznese pred njih Izvornik: Ἄλλην παραβολὴν παρέθηκεν αὐτοῖς [Allēn parabolēn parethēken autois] Gramatika: Zamjenički pridjev ἄλλην u akuzativu jednine ženskog roda znači „drugu iste vrste“ (za razliku od ἕτερος, drukčiju). Glagol παρέθηκεν je aorist indikativa aktivnog, 3. lice jednine, složen od παρά (pokraj, pred) i τίθημι (staviti). Značenje: Glagol „staviti pred koga“ često se koristi za posluživanje jela gostima za stolom. Pouka o kraljevstvu pruža se slušateljima kao duhovna hrana koju trebaju primiti i razabrati.

2. Slično jest to kraljevstvo tih nebesa Izvornik: ὁμοία ἐστὶν ἡ βασιλεία τῶν οὐρανῶν [homoia estin hē basileia tῶν ouranōn] Gramatika: Pridjev ὁμοία u nominativu jednine ženskog roda stoji na prvom mjestu u rečenici kao predikatno ime radi naglaska i veže na sebe dativ (κόκκῳ). Imenica οὐρανῶν je u genitivu množine muškog roda s određenim članom. Značenje: Izraz „kraljevstvo nebesa“ semitski je način (množina imenice nebo) kojim se iz poštovanja izbjegava izravno izgovaranje Božjega imena, a označava samu Božju kraljevsku vladavinu. Prispodoba ne uspoređuje kraljevstvo sa samim zrnom kao predmetom, nego s cijelim događajem koji slijedi.

3. zrnu gorušice Izvornik: κόκκῳ σινάπεως [kokkō sinapeōs] Gramatika: Imenica κόκκῳ u dativu jednine muškog roda ovisi o pridjevu „slično“ (ὁμοία), dok je σινάπεως genitiv jednine srednjeg roda koji označava vrstu. Obje su riječi bez člana, čime se ističe kakvoća, tj. bilo koje takvo pojedinačno zrno. Značenje: Zrno gorušice bilo je u židovskim poslovicama pojam za najmanju zamislivu mjeru i posvemašnju neznatnost. Početak Božjega kraljevstva u svijetu djeluje posve skromno i u očima svijeta gotovo neprimjetno.

4. koje uzevši čovjek zasija Izvornik: ὃν λαβὼν ἄνθρωπος ἔσπειρεν [hon labōn anthrōpos espeiren] Gramatika: Odnosna zamjenica ὃν u akuzativu jednine muškog roda slaže se s imenicom „zrno“ (κόκκος). Particip drugog aorista aktivnog (λαβών) u nominativu jednine izriče radnju koja prethodi glavnom glagolu u aoristu (ἔσπειρεν), tipičnim semitskim slikovitim stilom koji opisuje svaki korak radnje. Značenje: Naglasak na uzimanju i sijanju jednog jedinog zrna pojačava kontrast između malenosti početka i kasnijeg rasta. Sijač svjesno i s namjerom polaže to neznatno sjeme u svoje polje.

Prispodoba o zrnu gorušice (Matej 13,31) donosi duboku utjehu, ali i revolucionarnu viziju naravi Božjeg djelovanja u svijetu. Nasuprot tadašnjim ljudskim i židovskim očekivanjima o spektakularnom i trenutačnom dolasku Mesijanskog kraljevstva u političko-vojnoj sili i vanjskoj slavi, Isus otkriva da Božja vladavina započinje u neznatnosti, skromnosti i skrovitosti – poput najmanjeg zrna gorušice posijanog u zemlju. Taj naoko nevažan početak, međutim, u sebi nosi neizmjernu božansku energiju i nezaustavljiv potencijal rasta.

Glavna poruka stiha jest nezaustavljivost i organski rast Kraljevstva Božjeg. Od skromnih i poniznih početaka (Kristovo utjelovljenje, križ te mala skupina nerazvikanih učenika), Božje kraljevanje nepovratno raste i širi se kroz povijest kako bi na kraju obuhvatilo cijeli svijet i pružilo duhovni zaklon svim narodima. Stih nas poziva na strpljivu vjeru u Božju moć koja djeluje u skrovitosti, podsjećajući nas da se božanska veličina nikada ne mjeri početnim izgledom, već konačnom slavom i plodovima Njegovog djela.