Pustite neka oboje raste zajedno sve do žetve; a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: "Skupite najprije ljulj i svežite ga u snopove da ga spalite, a pšenicu sakupite u žitnicu moju."'"
Drugu prispodobu iznese pred njih govoreći: "Slično je Kraljevstvo Nebesko zrnu gorušice, koje čovjek uze i zasija na polju svojemu;
koje je doduše manje od svega sjemenja, a kada uzraste, veće je od povrća i postaje drvo, tako da dođu ptice Neba i nastanjuju se u granama njegovim."
Drugu prispodobu izgovori njima: "Slično je Kraljevstvo Nebesko kvascu, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne uskvasa."
Sve ovo izgovori Isus u prispodobama mnoštvima, i bez prispodobe ništa ne govoraše njima,
koje je doduše manje od svega sjemenja, a kada uzraste, veće je od povrća i postaje drvo, tako da dođu ptice Neba i nastanjuju se u granama njegovim."
Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama.
ὃ μικρότερον μέν ἐστιν πάντων τῶν σπερμάτων, ὅταν δὲ αὐξηθῇ, μεῖζον τῶν λαχάνων ἐστὶν καὶ γίνεται δένδρον ὥστε ἐλθεῖν τὰ πετεινὰ τοῦ οὐρανοῦ καὶ κατασκηνοῦν ἐν τοῖς κλάδοις αὐτοῦ.¶
ho mikroteron men estin pantōn tōn spermatōn hotan de auxēthēa meizon tōn lachanōn estin kai ginetai dendron hōste elthein ta peteina tou ouranou kai kataskēnoun en tois kladois autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"koje manje doduše jest od svih tih sjemenja, kada pak uzraste, veće od tih povrća jest i postaje drvo tako da dođu te ptice tog neba i nastanjuju se u tim granama njegovim."
1. manje doduše... svih tih sjemenja Izvornik: μικρότερον μέν ... πάντων τῶν σπερμάτων [mikroteron men ... pantōn tōn spermatōn] Gramatika: Pridjev u komparativu srednjeg roda jednine uz genitiv množine s određenim članom, koji u helenističkom grčkom preuzima ulogu superlativa ('najmanje od svih sjemenja'). Čestica μέν ('doduše, uistinu') stoji u korelaciji s kasnijim veznikom δέ ('ali, pak'), gradeći snažan stilski kontrast između početnog i završnog stanja. Značenje: Gorušičino zrno bilo je u židovskoj poslovici pojam za nešto posve sitno i neznatno. Kraljevstvo nebesko u ovaj svijet ulazi bez izvanjske pompe i moći, u obliku koji ljudskim očima djeluje gotovo neprimjetno.
2. kada pak uzraste Izvornik: ὅταν δὲ αὐξηθῇ [hotan de auxēthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, konjunktiv, 3. lice jednine, uveden vremensko-pogodbenim veznikom ὅταν ('kada god, čim') i suprotnim veznikom δέ. Aorist označava dovršetak procesa rasta, dok pasivni oblik može imati medijalno značenje ('naraste'), ali ujedno sugerira da sjemenu snagu rasta daje sam Bog. Značenje: Preobrazba iz neznatnog u veliko nije plod ljudskog napora, nego božanske životne sile skrivene u samom sjemenu Kraljevstva. Kada se taj božanski rast ostvari, početna malenost biva potpuno nadmašena.
3. veće od tih povrća jest i postaje drvo Izvornik: μεῖζον τῶν λαχάνων ἐστὶν καὶ γίνεται δένδρον [meizon tōn lachanōn estin kai ginetai dendron] Gramatika: Komparativ pridjeva u nominativu jednine srednjeg roda uz genitiv usporedbe ('veće od vrtnog bilja'). Glagol γίνεται u prezentu indikativa medija/pasiva opisuje prijelaz u novo stanje i postajanje nečim što nadilazi uobičajene okvire svoje vrste. Značenje: Crna gorušica u Galileji može narasti i do tri metra visine, čime prerasta obično vrtno bilje i poprima obrise stabla. Tako i Božje kraljevstvo iz skromnih početaka izrasta u stvarnost koja nadilazi sva ljudska očekivanja.
4. tako da dođu te ptice tog neba i nastanjuju se Izvornik: ὥστε ἐλθεῖν τὰ πετεινὰ τοῦ οὐρανοῦ καὶ κατασκηνοῦν [hōste elthein ta peteina tou ouranou kai kataskēnoun] Gramatika: Posljedični veznik ὥστε ('tako da') uvodi akuzativ s infinitivom: prvi infinitiv je u aoristu (ἐλθεῖν – sam čin dolaska), a drugi u prezentu (κατασκηνοῦν – trajno boravljenje, doslovno 'razapeti šator'). Razlika u glagolskom vidu precizno odvaja trenutni dolazak od trajnog nastanjivanja. Značenje: Slika stabla u čijim krošnjama prebivaju ptice nebeske izravan je odjek starozavjetnih proročanstava (usp. Ez 17,23; Dn 4,9) u kojima stablo predstavlja veliko kraljevstvo, a ptice narode koji u njemu nalaze okrilje. U konačnici, Kraljevstvo nebesko postaje univerzalno utočište svim narodima svijeta.
Prispodoba o zrnu gorušice sažima temeljni paradoks i eshatološku nadu Božjeg kraljevstva. Isus Krist se koristi slikom iz svakodnevnog poljodjelskog života kako bi razbio pogrešna ljudska očekivanja o dolasku Mesijanskog kraljevstva. Dok su suvremenici očekivali trenutačnu političku moć i vanjski spektakl, Krist otkriva da Njegova vladavina započinje u naoko neznatnom, poniznom i skrivenom obliku – poput sitnog zrna gorušice koje svijet često podcjenjuje ili previdi.
Međutim, taj skromni početak u sebi nosi nezaustavljivu, božansku silu života i rasta. Konačnica tog suverenog procesa jest veličanstveno stablo koje nadmašuje sve zemaljske strukture. Glavna poruka stiha leži u univerzalnosti i gostoljubivosti Božjeg kraljevstva: ono nije zatvoreno niti ekskluzivno, već preraslo u eshatološko utočište gdje svi narodi, simbolizirani nebeskim pticama, pronalaze mir, sigurnost i trajni dom pod okriljem Božje milosti.