Drugu prispodobu iznese pred njih govoreći: "Slično je Kraljevstvo Nebesko zrnu gorušice, koje čovjek uze i zasija na polju svojemu;
koje je doduše manje od svega sjemenja, a kada uzraste, veće je od povrća i postaje drvo, tako da dođu ptice Neba i nastanjuju se u granama njegovim."
Drugu prispodobu izgovori njima: "Slično je Kraljevstvo Nebesko kvascu, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne uskvasa."
Sve ovo izgovori Isus u prispodobama mnoštvima, i bez prispodobe ništa ne govoraše njima,
kako bi se ispunilo ono što je rečeno po proroku koji govori: "Otvorit ću u prispodobama usta svoja, izlit ću skriveno od utemeljenja svijeta."
Drugu prispodobu izgovori njima: "Slično je Kraljevstvo Nebesko kvascu, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne uskvasa."
Drugu priču kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne.
Ἄλλην παραβολὴν ἐλάλησεν αὐτοῖς· ὁμοία ἐστὶν ἡ βασιλεία τῶν οὐρανῶν ζύμῃ, ἣν λαβοῦσα γυνὴ ἐνέκρυψεν εἰς ἀλεύρου σάτα τρία ἕως οὗ ἐζυμώθη ὅλον.¶
Allēn parabolēn elalēsen autois homoia estin hē basileia tōn ouranōn zumē hēn labousa gunē enekrupsen eis aleurou sata tria he'ōs hou ezumōthē holon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Drugu prispodobu izgovori njima: slično jest to kraljevstvo tih nebesa kvascu, koji uzevši žena sakri u brašna mjere tri dokle god uzasfermentira sve."
1. kvascu Izvornik: ζύμῃ [zymē] Gramatika: Imenica ženskog roda u dativu jednine bez člana, ovisna o pridjevu ὁμοία ('slično čemu'). Značenje: Dok je u židovskom obrednom kontekstu kvasac često bio simbol kvarenja i nečistoće, Isus ga ovdje na iznenađujući način koristi pozitivno kao sliku nezaustavljive unutarnje snage. Dok zrno gorušice prikazuje izvanjski, vidljivi rast Kraljevstva, kvasac prikazuje njegovu skrivenu, iznutra preobražavajuću moć.
2. koji uzevši žena sakri Izvornik: ἣν λαβοῦσα γυνὴ ἐνέκρυψεν [hēn labousa gynē enekrypsen] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine ženskog roda (λαβοῦσα) izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu u aoristu indikativa aktivnog (ἐνέκρυψεν). Složeni glagol ἐγκρύπτω doslovno znači 'sakriti unutra, zakopati u nešto', čime se naglašava potpuni nestanak kvasca iz vidokruga. Značenje: Kvasac mora biti 'sakriven' i prividno izgubljen u golemoj masi brašna da bi mogao djelovati. Tako i Božja riječ i djelovanje Kraljevstva ulaze u svijet tiho i neupadljivo, ali s namjerom da ga iznutra preobraze.
3. u brašna mjere tri Izvornik: εἰς ἀλεύρου σάτα τρία [eis aleurou sata tria] Gramatika: Prijedlog εἰς s akuzativom množine imenice srednjeg roda σάτον (aramejska mjera za suhe tvari, hebrejski 'sea'), uz genitiv tvari ἀλεύρου ('pšeničnog brašna'). Značenje: Tri 'sata' iznose oko četrdeset litara (tridesetak kilograma) brašna, što je golema količina dovoljna za prehranu više od stotinu ljudi. Ta mjera (jednaka jednoj efi) podsjeća na Abrahamovu gozbu za nebeske glasnike (Post 18,6) i ukazuje na raskošno, mesijansko obilje Kraljevstva.
4. dokle god uzasfermentira sve Izvornik: ἕως οὗ ἐζυμώθη ὅλον [heōs hou ezymōthē holon] Gramatika: Priložni izraz ἕως οὗ ('dok ne, sve dok') uvodi glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine, uz pridjev ὅλον ('cijelo, sve') u nominativu jednine srednjeg roda koji se odnosi na cjelokupnu masu tijesta. Aorist pasivni naglašava potpuno i konačno dovršenje procesa vrenja. Značenje: Unatoč nesrazmjeru između malog komadića kvasca i goleme količine brašna, proces prožimanja ne staje dok cijela masa ne bude zahvaćena. Božje kraljevstvo na kraju će prožeti i preobraziti cjelokupnu stvarnost.
Prispodoba o kvascu jedna je od najsnažnijih biblijskih slika unutarnje, transformativne snage Božjeg kraljevstva. Za razliku od prispodobe o gorušičinom zrnu koja naglašava vanjski, vidljivi rast od neznatnog početka do velikog stabla, prispodoba o kvascu fokusira se na nevidljivo, intenzivno i dubinsko djelovanje iznutra. Bog djeluje naizgled skrovito i tiho unutar ljudske povijesti i pojedinačnog ljudskog srca, poput kvasca sakrivenog u ogromnoj količini brašna. Ta je božanska prisutnost u početku neupadljiva, ali posjeduje nezaustavljivu životnu snagu koja postepeno mijenja samu narav svijeta oko sebe.
Glavna poruka stiha nosi duboku eshatološku nadu i poziv na vjernost u malome. Iako se vjernicima može činiti da su zlo i nepravda u svijetu nadmoćni, a evanđelje skromno i marginalizirano, Isus jamči da će Božja milost konačno prožeti 'sve' (ὅλον). Kraljevstvo nebesko ne pobjeduje vanjskom silom ili prisilom, već neprestanom, tihom preobrazbom iznutra prema van, donoseći obilje života i pripremajući konačnu gozbu spasenja za cijelo čovječanstvo.