Drugu prispodobu izgovori njima: "Slično je Kraljevstvo Nebesko kvascu, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne uskvasa."
Sve ovo izgovori Isus u prispodobama mnoštvima, i bez prispodobe ništa ne govoraše njima,
kako bi se ispunilo ono što je rečeno po proroku koji govori: "Otvorit ću u prispodobama usta svoja, izlit ću skriveno od utemeljenja svijeta."
Tada, otpustivši mnoštva, dođe u kuću i pristupiše Njemu učenici Njegovi govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju u polju."
A On odgovori i reče: "Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin Čovječji;
kako bi se ispunilo ono što je rečeno po proroku koji govori: "Otvorit ću u prispodobama usta svoja, izlit ću skriveno od utemeljenja svijeta."
Da se zbude što je kazao prorok govoreći: otvoriću u pričama usta svoja, kazaću sakriveno od postanja svijeta.
ὅπως πληρωθῇ τὸ ῥηθὲν διὰ τοῦ προφήτου λέγοντος· ἀνοίξω ἐν παραβολαῖς τὸ στόμα μου, ἐρεύξομαι κεκρυμμένα ἀπὸ καταβολῆς κόσμου.¶
hopōs plērōthēa to rhēthen dia tou prophētou legontos anoixō en parabolais to stoma mou ereuxomai kekrummena apo katabolēs kosmou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"kako bi se ispunilo to rečeno kroz tog proroka govorećeg: otvorit ću u prispodobama ta usta moja, izlit ću skrivena od utemeljenja svijeta."
1. kako bi se ispunilo to rečeno kroz tog proroka Izvornik: ὅπως πληρωθῇ τὸ ῥηθὲν διὰ τοῦ προφήτου [hopōs plērōthē to rhēthen dia tou prophētou] Gramatika: Veznik namjere ὅπως uvodi glagol u aoristu pasivnom konjunktiva (πληρωθῇ). Subjekt je poimeničeni particip aorista pasivnog u nominativu jednine srednjeg roda (τὸ ῥηθὲν – 'ono što je bilo izrečeno'), a prijedlog διὰ s genitivom označava posrednika ('kroz proroka'). Značenje: Prepoznatljiva Matejeva formula ispunjenja: glavni govornik u Pismu je sam Bog (zato pasiv 'rečeno'), dok je prorok (ovdje psalmist Asaf u Ps 78,2) sredstvo kroz koje je Božja riječ odjeknula i našla svoje konačno ostvarenje u Isusu.
2. otvorit ću u prispodobama ta usta moja Izvornik: ἀνοίξω ἐν παραβολαῖς τὸ στόμα μου [anoixō en parabolais to stoma mou] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom indikativa, 1. lice jednine, u izravnom navodu iz Septuaginte (Ps 78,2). Hebrejska riječ 'mašal' (mudra izreka, zagonetka, prispodoba) prevedena je grčkim dativom množine ἐν παραβολαῖς. Značenje: Izraz 'otvoriti usta' u biblijskom je govoru svečani uvod u važnu i proročku objavu. Isusov govor u prispodobama nije prikrivanje istine iz nemoći, nego svečani proročki čin najavljen u Pismima.
3. izlit ću skrivena Izvornik: ἐρεύξομαι κεκρυμμένα [ereuxomai kekrymmena] Gramatika: Glagol ἐρεύγομαι u futuru medija, 1. lice jednine, izvorno znači 'izbaciti iz dubine, provreti poput izvora vode', a u prenesenom smislu 'glasno i snažno izreći'. Objekt κεκρυμμένα poimeničeni je particip perfekta pasivnog u akuzativu množine srednjeg roda, pri čemu perfekt označava stvari koje su u prošlosti bile sakrivene i ostale takvima sve do sada. Značenje: Isusove prispodobe iznose na vidjelo božanske tajne koje su dotad bile nedostupne ljudskom umu, izlijevajući ih iz dubine Božje mudrosti.
4. od utemeljenja svijeta Izvornik: ἀπὸ καταβολῆς κόσμου [apo katabolēs kosmou] Gramatika: Prijedlog ἀπὸ s genitivom jednine imenice ženskog roda καταβολή (od glagola καταβάλλω – 'položiti temelj, baciti dolje') i genitivom jednine imenice muškog roda κόσμος ('uređeni svijet, svemir'). Obje su imenice bez člana jer tvore ustaljeni izraz od samog početka stvaranja. Značenje: Tajne Kraljevstva nebeskog nisu neka nova, naknadna zamisao, nego su utjelovljene u samom Božjem naumu od postanka svijeta, a sada u Isusovoj osobi i riječi postaju objavljene.
Matej 13,35 predstavlja vrhunsku teološku prekretnicu u razumijevanju Isusove službe i metodologije Njegova naučavanja. Citirajući Psalam 78,2 i pripisujući ga 'proroku', evanđelist otkriva da Isusov prijelaz na govor u prispodobama nije uzmicanje pred ljudskom nevjericom, već suvereno ispunjenje vjekovnog Božjeg nauma. Isus se ovdje očituje kao konačni Mudrac i najveći Prorok u kojem se sustječu i rješavaju sve starozavjetne zagonetke. On je božanski Otkrivatelj s vrhovnim autoritetom da 'otvori usta' i iznese na svjetlo dana istine koje su ljudskom rodu bile nedostupne i skrivene.
Glavna poruka ovog stiha leži u veličanstvenom prožimanju vječnosti i vremena: tajne Kraljevstva nebeskog, iako se u sadašnjosti manifestiraju u poniznom i nenametljivom obliku (poput zrna gorušice ili kvasca), dio su pradavnoga božanskog plana utemeljenoga prije samoga stvaranja svijeta ('od postanka'). Isusove prispodobe šikljaju poput žive, nezaustavljive vode iz samog božanskog izvora, djelujući istodobno kao dar milosne objave onima s otvorenim srcem i kao proročki sud onima koji ostaju u nevjerici. U Kristu povijest spasenja ne samo da se nastavlja, nego dosiže svoj kozmički vrhunac – u Njemu vječni Božji misterij konačno progovara ljudima na zemlji.