Sve ovo Isus reče mnoštvu u prispodobama, i ništa im On ne reče bez prispodoba,
Sve ovo Isus reče mnoštvu u prispodobama, i ništa im On ne reče bez prispodoba,
da bi se ispunilo ono što bi rečeno putem proroka: Ja ću otvoriti usta da govorim prispodobe, Ja ću govoriti stvari skrivene od postanka svijeta.
Tada, napustivši mnoštvo, On dođe u kuću, a Njegovi Mu učenici priđoše i rekoše: „Objasni nam prispodobu o kukolju u polju.”
On im odgovori: Onaj koji sije dobro zrnevlje, to je Sin Čovječji;
Polje, to je svijet; dobro zrnevlje, to su odani Kraljevstvu: kukolj, to su odani Zlomu;
Tada, napustivši mnoštvo, On dođe u kuću, a Njegovi Mu učenici priđoše i rekoše: „Objasni nam prispodobu o kukolju u polju.”
Tada ostavi Isus ljude, i dođe u kuću. I pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: kaži nam priču o kukolju na njivi.
Τότε ἀφεὶς τοὺς ὄχλους ἦλθεν εἰς τὴν οἰκίαν ὁ Ἰησοῦς. καὶ προσῆλθον αὐτῷ οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ λέγοντες· διασάφησον ἡμῖν τὴν παραβολὴν τῶν ζιζανίων τοῦ ἀγροῦ.¶
Tote apheis tous ochlous ēlthen eis tēn oikian ho Iēsous kai prosēlthon autō hoi mathētai autou legontes diasaphēson hēmin tēn parabolēn tōn zizaniōn tou agrou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada otpustivši mnoštva dođe u kuću. I pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Razjasni nama prispodobu kukolja polja."
1.ἀφεὶς (otpustivši / ostavivši)
Izvornikgrč. ἀφίημι (transliteracija: apheis / aphiēmi)
Gramatičke nijanseDrugi aorist, aktivni particip, nominativ jednine muškog roda od glagola ἀφίημι. Aorist particip ovdje izražava radnju koja prethodi glavnoj radnji glagola (ἦλθεν - dođe). Znači "nakon što je otpustio", "ostavivši", "raspustivši".
Teološko značenjeGlagol "aphiēmi" ima širok spektar značenja (oprositi, ostaviti, poslati ća, otpustiti). U ovom kontekstu označava Isusov svjesni prijelaz iz javne službe (govora mnoštvu u prispodobama) u privatnu sferu i intimnije poučavanje svojih učenika. To naglašava teološku razliku između vanjskog poziva upućenog mnoštvu (koje sluša, ali ne razumije nužno) i unutarnjeg otkrivenja darovanog učenicima koji traže dublje značenje.
2.τοὺς ὄχλους (mnoštva / narod)
Izvornikgrč. ὄχλος (transliteracija: tous ochlous / ochlos)
Gramatičke nijanseAkuzativ množine muškog roda s određenim članom. Riječ "ochlos" označava gomilu, mnoštvo, običan puk za razliku od organizirane skupine ili vodstva.
Teološko značenjeU Evanđelju po Mateju, "mnoštvo" često predstavlja opću ljudsku populaciju ili Izrael koji prati Isusa zbog čudesa i znatiželje, ali još nije donio konačnu odluku o nasljedovanju. Otpuštanje mnoštva simbolizira kraj javne obnove gnose i prijelaz na ezoterično/unutarnje tumačenje Tajne Kraljevstva nebeskoga samo onima koji su posvećeni (učenicima).
3.ἦλθεν εἰς τὴν οἰκίαν (dođe u kuću)
Izvornikgrč. ἔρχομαι, εἰς, οἰκία (transliteracija: ēlthen eis tēn oikian)
Gramatičke nijanse"ēlthen" je 3. lice jednine drugoga aorista aktivnog indikativa od glagola ἔρχομαι (erchomai). Prijedlog "eis" s akuzativom ("tēn oikian") izražava kretanje prema unutra, ulazak u zatvoreni prostor.
Teološko značenje"Kuća" (oikia) u Matejevom evanđelju često funkcionira kao simbolično mjesto intimnoga otkrivenja i zajedništva između Isusa i Njegovih učenika (npr. Mt 13:1, 13:36, 17:25). Kuća predstavlja prototip crkvene zajednice (ecclesia), mjesto gdje se, odvojeno od vreve svijeta i površnosti mnoštva, tumače duboke duhovne istine i tajne Kraljevstva.
4.προσῆλθον αὐτῷ οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ (pristupiše mu učenici njegovi)
Izvornikgrč. προσέρχομαι, μαθητής (transliteracija: prosēlthon autō hoi mathētai autou)
Gramatičke nijanse"prosēlthon" je 3. lice množine drugoga aorista aktivnog indikativa od προσέρχομαι (proserchomai - pristupiti, doći k nekomu), uz dativ osobnoga glagola "autō" (njemu). "hoi mathētai" je nominativ množine muškoga roda s određenim članom (učenici, sljedbenici, od glagola "manthanō" - učiti).
Teološko značenjeGlagol "proserchomai" (pristupiti) u Evanđeljima, a osobito kod Mateja, često ima svečani, liturgijski ili štovateljski prizvuk (pristupanje Bogu, kralju ili učitelju s poštovanjem i željom za spoznajom). Učenici aktivno traže razjašnjenje. Biti učenik (mathētēs) ne znači samo pasivno slušati, već aktivno pristupiti Kristu u intimnosti te tražiti duhovni uvid i razumijevanje Božje riječi.
5.Διασάφησον (Razjasni / Protumači / Objasni)
Izvornikgrč. διασαφέω (transliteracija: diasaphēson / diasapheō)
Gramatičke nijanse2. lice jednine aorista aktivnog imperativa od glagola διασαφέω. Sastoji se od prijedloga διά (dia - kroz, u potpunosti) i glagola σαφέω/σαφής (saphēs - jasno, bistro, očito). Aorist imperativa izražava hitnu, konkretnu i jednokratnu molbu: "Učini nam to potpuno jasnim!", "Protumači nam!".
Teološko značenjeRiječ "diasaphēson" pojavljuje se vrlo rijetko u Novom zavjetu (samo ovdje u Mt 13:36 i u Mt 18:31 kao "dojaviti/razjasniti"). U Septuaginti (LXX) koristi se za tumačenje snova i zagonetki (npr. kod Daniela i Josipa). Molba učenika ukazuje na to da su prispodobe bez Božjega prosvjetljenja i Kristova tumačenja zagonetne. Istinsko razumijevanje Kraljevstva nebeskoga nije plod ljudskoga intelekta, nego dar Božje milosti koji Krist daje onima koji mu pristupaju u poniznosti.
6.τὴν παραβολὴν (prispodobu / parabolu)
Izvornikgrč. παραβολή (transliteracija: tēn parabolēn / parabolē), heb. מָשָׁל (mašal)
Gramatičke nijanseAkuzativ jednine ženskoga roda. Riječ dolazi od glagola παραβάλλω (paraballō - staviti jedno pokraj drugoga, usporediti).
Teološko značenjeU grčkom svijetu "parabolē" je označavala usporedbu ili ilustraciju, dok u biblijskom kontekstu odgovara hebrejskom pojmu "mašal", koji obuhvaća širok spektar književnih oblika: izreke, zagonetke, metafore, alegorije i proročke apokaliptičke slike. Prispodoba o kukolju nije samo moralna pouka, već alegorijsko otkrivenje o naravi "Kraljevstva nebeskoga", eshatološkom sudu i suživotu dobra i zla u svijetu do svršetka vremena.
7.τῶν ζιζανίων (kukolja / korova)
Izvornikgrč. ζιζάνιον (transliteracija: tōn zizaniōn / zizanion), semitskog/aramejskog porijekla (usp. arab. zuwān, heb. זוֹנִים - zonim)
Gramatičke nijanseGenitiv množine srednjega roda. U grčkom se najčešće koristi u množini (zizania).
Teološko značenjeBotanički, "zizanion" se odnosi na ljulj (lat. Lolium temulentum) ili opojni korov koji u ranoj fazi rasta izgleda gotovo identično kao pšenica (sitos), a razlika postaje očita tek u vrijeme žetve kada pšenica donosi plod, a kukolj pocrni. Teološki, kukolj predstavlja "sinove Zloga" (Mt 13:38), odnosno one koji žive u pobuni protiv Boga unutar istoga svijeta (ili vidljive zajednice) s pravednicima. Ova riječ naglašava nemogućnost i opasnost preranoga ljudskog suđenja i odvajanja dobra od zla; konačni sud i razdvajanje u isključivoj su nadležnosti Boga i Njegovih anđela na svršetku svijeta.
8.τοῦ ἀγροῦ (polja / njive)
Izvornikgrč. ἀγρός (transliteracija: tou agrou / agros), heb. שָׂדֶה (sadeh)
Gramatičke nijanseGenitiv jednine muškoga roda od ἀγρός. Ovdje je u funkciji posvojnoga genitiva ili genitiva mjesta koji opisuje gdje se kukolj nalazi ("kukolj polja/njive").
Teološko značenjeIsus u svome kasnijem tumačenju (Mt 13:38) izričito navodi: "Polje je svijet" (ὁ δὲ ἀγρός ἐστιν ὁ κόσμος). Ovo je od presudne teološke važnosti jer polje ne predstavlja prvenstveno Crkvu u užem smislu, nego čitav stvoreni svijet (kosmos). U tom svijetu Krist ("Sin Čovječji") sije dobro sjeme, dok neprijatelj ("đavao") sije kukolj. Pojam "agros" naglašava univerzalni obuhvat Kristova Kraljevstva i kozmičke borbe između dobra i zla koja se odvija na pozornici čitavoga svijeta sve do eshatološke žetve.
Matej 13:36 predstavlja ključnu prijelaznu točku u Isusovoj pedagoškoj i teološkoj službi. Ostavljajući mnoštva i povlačeći se u kuću, Isus povlači jasnu granicu između općega poziva upućenoga svima i intimnoga otkrivenja namijenjenoga onima koji ga istinski nasljeduju. Mnoštvo čuje parabole kao zagonetne priče, dok učenici, svjesni vlastitoga nerazumijevanja, ponizno pristupaju Kristu tražeći dublji duhovni uvid. Time se naglašava da spoznaja Božjih tajni nije rezultat ljudske mudrosti ili analitičke sposobnosti, već dar milosti koji se prima u bliskom zajedništvu s Učiteljem.
Glavna poruka stiha leži u važnosti aktivnoga traženja duhovne istine i razumijevanja realnosti duhovne borbe u svijetu. Molba učenika da im se razjasni "prispodoba o kukolju polja" usmjerava pozornost na ključno eshatološko pitanje: zašto zlo postojano koegzistira s dobrom u svijetu pod Božjom suverenošću? Kristov ulazak u kuću s učenicima slika je Crkve kao zajednice vjere u kojoj Krist svojim vjernicima tumači narav strpljivoga Božjeg plana – suživot pravednika i nepravednika u svijetu sve do konačnoga suda i žetve na svršetku vremena, kada će savršena Božja pravda biti u potpunosti očitovana.