kako bi se ispunilo ono što je rečeno po proroku koji govori: "Otvorit ću u prispodobama usta svoja, izlit ću skriveno od utemeljenja svijeta."
kako bi se ispunilo ono što je rečeno po proroku koji govori: "Otvorit ću u prispodobama usta svoja, izlit ću skriveno od utemeljenja svijeta."
Tada, otpustivši mnoštva, dođe u kuću i pristupiše Njemu učenici Njegovi govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju u polju."
A On odgovori i reče: "Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin Čovječji;
a polje je svijet; dobro pak sjeme, to su sinovi Kraljevstva; a kukolj su sinovi zloga;
a neprijatelj koji ga posija jest đavao; žetva pak je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli.
A On odgovori i reče: "Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin Čovječji;
A on odgovarajući reče im: koji sije dobro sjeme ono je sin čovječij;
Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν αὐτοῖς· ὁ σπείρων τὸ καλὸν σπέρμα ἐστὶν ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου·
Ho de apokritheis eipen autois ho speirōn to kalon sperma estin ho huios tou anthrōpou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj pak odgovorivši reče: taj sijući to dobro sjeme jest taj Sin tog Čovjeka;"
1. odgovorivši reče Izvornik: ἀποκριθεὶς εἶπεν [apokritheis eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog (u deponentnom, aktivnom značenju) u nominativu jednine muškog roda uz glavni glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Tipičan semitizam u biblijskom grčkom koji uvodi svečani ili važan odgovor. Značenje: Ova formula naglašava da Isusov govor nije tek obična replika, nego mjerodavan učiteljski pravorijek kojim započinje autoritativno tumačenje otajstava Kraljevstva.
2. taj sijući Izvornik: ὁ σπείρων [ho speirōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, koji ovdje ima poimeničenu službu ('onaj koji sije' ili 'sijač'). Prezent naglašava trajnu karakteristiku i djelatnost vršitelja radnje. Značenje: Isus je trajni Sijač Božje riječi i života u svijetu; njegova djelatnost sijanja nije samo prošli događaj, nego trajno poslanje kroz koje uspostavlja Kraljevstvo.
3. to dobro sjeme Izvornik: τὸ καλὸν σπέρμα [to kalon sperma] Gramatika: Određeni član, pridjev i imenica u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravni objekt participa 'sijući'. Imenica je u jednini, ali u zbirnom (kolektivnom) značenju. Značenje: Pridjev 'kalos' u grčkom označava ono što je plemenito, lijepo, izvrsne kakvoće i prikladno svojoj svrsi. Sjeme koje Krist sije u sebi nosi božansku kakvoću i sposobnost donošenja ploda.
4. jest Izvornik: ἐστιν [estin] Gramatika: Prezent indikativa aktivnog glagola 'biti', 3. lice jednine. Služi kao spona (kopula) u izjednačavanju slike iz prispodobe sa stvarnošću koju ona predstavlja. Značenje: U alegorijskom tumačenju prispodoba glagol 'jest' ima značenje 'označava', 'predstavlja' ili 'slika je za', čime se uspostavlja izravna veza između zemaljske slike i duhovne zbilje.
5. taj Sin tog Čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu s određenim članom praćena imenicom u genitivu jednine s određenim članom. Doslovni grčki prijevod aramejskog izraza 'bar enaša'. Značenje: Najčešći Isusov mesijanski samonaziv u evanđeljima, ukorijenjen u Knjizi proroka Daniela (Dn 7,13–14). Spaja njegovu istinsku ljudskost i poniznost u sadašnjem sijanju s njegovim božanskim dostojanstvom nebeskog Suca koji će doći o žetvi.
Ovaj stih predstavlja ključni kristološki i eklestiološki trenutak u Evanđelju po Mateju, u kojem Isus suvereno tumači prispodobu o kukolju i pšenici. Identificirajući se kao Sijač, Krist naglašava da je on primarni izvor i inicijator sveg duhovnog života u svijetu. On ne nastupa samo kao učitelj moralnih istina, već kao aktivni stvoritelj novog čovječanstva ('dobrog sjemena'), to jest sinova Kraljevstva koji u sebi nose odraz njegove božanske naravi i svetosti.
Upotrebom naslova 'Sin čovječji', Isus spaja svoju duboku solidarnost s ljudskim rodom i uzvišeni apokaliptički autoritet iz Danielovog proročanstva. Poruka stiha je iznimno ohrabrujuća za vjernike svih vremena: unatoč prisutnosti zla i kukolja u svijetu, postojanje i opstanak 'dobrog sjemena' nije prepušteno slučaju, već je izravno djelo suverenog Mesije koji čuva, vodi i konačno opravdava svoju Crkvu do svršetka svijeta.