da bi se ispunilo ono što bi rečeno putem proroka: Ja ću otvoriti usta da govorim prispodobe, Ja ću govoriti stvari skrivene od postanka svijeta.
da bi se ispunilo ono što bi rečeno putem proroka: Ja ću otvoriti usta da govorim prispodobe, Ja ću govoriti stvari skrivene od postanka svijeta.
Tada, napustivši mnoštvo, On dođe u kuću, a Njegovi Mu učenici priđoše i rekoše: „Objasni nam prispodobu o kukolju u polju.”
On im odgovori: Onaj koji sije dobro zrnevlje, to je Sin Čovječji;
Polje, to je svijet; dobro zrnevlje, to su odani Kraljevstvu: kukolj, to su odani Zlomu;
Neprijatelj koji ga sije, to je đavao; sjetva, to je kraj svijeta; žeteoci, to su anđeli.
On im odgovori: Onaj koji sije dobro zrnevlje, to je Sin Čovječji;
A on odgovarajući reče im: koji sije dobro sjeme ono je sin čovječij;
Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν αὐτοῖς· ὁ σπείρων τὸ καλὸν σπέρμα ἐστὶν ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου·
Ho de apokritheis eipen autois ho speirōn to kalon sperma estin ho huios tou anthrōpou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak odgovorivši reče: Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin čovjeka."
1.ὁ δὲ ἀποκριθεὶς (ho de apokritheis)
- On pak odgovorivši • Izvornik (grč.): ὁ δὲ ἀποκριθεὶς • Transliteracija: ho de apokritheis • Gramatičke nijanse: Član "ὁ" (ho) ovdje funkcionira kao osobna zamjenica trećeg lica u nominativu ("on"). Čestica "δὲ" (de) je blagi suprotni ili nadovezujući veznik koji označava nastavak naracije ("pak", "a"). Riječ "ἀποκριθεὶς" (apokritheis) je particip aorista pasivnog (s medijalnim/deponentnim značenjem) glagola ἀποκρίνομαι (apokrinomai - odgovoriti), u nominativu jednine muškog roda ("odgovorivši"). Aoristni particip označava radnju koja prethodi glavnom glagolu ili se događa istovremeno s njim, dajući svečani i službeni ton uvodu. • Teološko značenje: U evanđeoskom kontekstu, ova formulacija označava važan prijelaz gdje Isus prelazi iz javnog propovijedanja u intimno otkrivanje tajni Kraljevstva nebeskoga svojim učenicima. Njegov "odgovor" nije obična reakcija u razgovoru, već autoritativno božansko otkrivenje na izravnu molbu učenika da im protumači prispodobu.
2.εἶπεν (eipen) - reče • Izvornik (grč.): εἶπεν • Transliteracija: eipen • Gramatičke nijanse: Glagol u indikativu aorista drugog, aktivno stanje, treće lice jednine glagola λέγω (legō - reći, govoriti). Aorist ovdje označava povijesnu činjenicu, svršenu radnju i konačnost izrečene tvrdnje. • Teološko značenje: Isusova riječ ("reče") nosi autoritet konačnog tumačenja. Za razliku od tadašnjih rabinskih učitelja koji su svoja tumačenja temeljili na predaji i pozivanju na starije autoritete, Isus suvereno i autokratski tumači vlastitu prispodobu, potvrđujući svoj božanski identitet i vrhovni autoritet nad istinama o Kraljevstvu Božjem.
3.Ὁ σπείρων (ho speirōn)
- Onaj koji sije / Sijač • Izvornik (grč.): Ὁ σπείρων • Transliteracija: ho speirōn • Gramatičke nijanse: Određeni član u nominativu jednine muškog roda "Ὁ" uz particip prezenta aktiva glagola σπείρω (speirō - sijati). Ova konstrukcija (član + particip) provodi supstantivizaciju glagola: doslovno "onaj sijajući", odnosno "onaj koji sije" ili "sijač". Prezent participa označava trajnu, karakterističnu i bezvremensku aktivnost – sjetva nije samo jednokratni čin u prošlosti, već trajna uloga i narav Sijača. • Teološko značenje: U prispodobi o kukolju i pšenici, Isus sebe identificira kao primarnog inicijatora božanskog djela u svijetu. Sijač je izvor sveg duhovnog života. Sjetva predstavlja širenje Evanđelja i usađivanje božanskog života u vjernike. Prezent sugeriše da Krist neprestano djeluje u svijetu po Duhu Svetome i svojoj Riječi, rađajući i odgajajući djecu Kraljevstva.
4.τὸ καλὸν σπέρμα (to kalon sperma) - dobro sjeme • Izvornik (grč.): τὸ καλὸν σπέρμα • Transliteracija: to kalon sperma • Gramatičke nijanse: Skup riječi u akuzativu jednine srednjeg roda (izravni objekt). "τὸ" je određeni član srednjeg roda. "καλὸν" (kalon - pridjev od καλός) ne označava samo utilitarnu ili moralnu dobrotu, već i ljepotu, izvrsnost, plemenitost, savršenstvo i cjelovitost. "σπέρμα" (sperma - sjeme, potomstvo) je imenica srednjeg roda. • Teološko značenje: U sljedećem stihu (Mt 13,38) Isus tumači da su "dobro sjeme sinovi Kraljevstva". Upotreba pridjeva "kalon" naglašava da su istinski vjernici preporođeni i da nose u sebi odraz božanske izvrsnosti i čistoće koju im je podario Krist. Pojam "sperma" u biblijskoj teologiji duboko je povezan s obećanim potomstvom (od Postanka 3,15 preko Abrahama do Krista), ukorenjujući Crkvu u povijest spasenja kao plod Kristove otkupiteljske sjetve.
5.ἐστὶν (estin) - jest • Izvornik (grč.): ἐστὶν • Transliteracija: estin • Gramatičke nijanse: Glagol εἰμί (eimi - biti) u prezentu indikativa aktiva, treće lice jednine. U ovom kontekstu funkcionira kao kopula (spona) koja povezuje subjekt s predikatom, izražavajući identitet, jednakost i pojašnjenje. • Teološko značenje: Ovaj glagol uspostavlja apsolutnu ontološku i narativnu identičnost između simbola iz prispodobe ("onaj koji sije") i stvarnosti spasenjske povijesti ("Sin čovječji"). Krist je središte, izvor i vršitelj Božjeg plana spasenja na Zemlji.
6.ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (ho hyios tou anthrōpou) - Sin čovječji / Sin čovjeka • Izvornik (grč./heb.): ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου / aramejski: בַּר אֱנָשׁ (bar enash) / hebrejski: בֶּן־אָדָם (ben-adam) • Transliteracija: ho hyios tou anthrōpou • Gramatičke nijanse: Fraza se sastoji od nominativa jednine muškog roda "ὁ υἱὸς" (Sin) i genitiva podrijetla/pripadnosti "τοῦ ἀνθρώπου" (čovjeka). Obje imenice imaju određeni član, što u grčkom jeziku naglašava specifičan, jedinstven i dobro poznat naslov: doslovno "taj Sin toga čovjeka", što upućuje na točno određeni apokaliptički naslov iz Starog zavjeta. • Teološko značenje: Ovo je Isusov najčešći i najdraži mesijanski autodezignacijski naslov, preuzet iz Danielovog proročanstva (Dan 7,13-14), gdje "netko kao Sin čovječji" dolazi na oblacima nebeskim te od Pradavnoga prima vječnu vlast, slavu i kraljevstvo. Upotrebom ovog naslova Isus izbjegava tadašnje političko-nacionalističke konotacije naslova "Mesija" (Krist), dok istovremeno afirmira svoje pravo ljudsko utjelovljenje i solidarnost s čovječanstvom, ali i svoj uzvišeni božanski autoritet kao eshatološki Kralj i Sudac svemira. On je istinski Adam i savršeni Čovjek koji donosi novo stvaranje kroz sjetvu Riječi.
Ovaj stih predstavlja ključni kristološki i eklestiološki trenutak u Evanđelju po Mateju, u kojem Isus suvereno tumači prispodobu o kukolju i pšenici. Identificirajući se kao Sijač, Krist naglašava da je on primarni izvor i inicijator sveg duhovnog života u svijetu. On ne nastupa samo kao učitelj moralnih istina, već kao aktivni stvoritelj novog čovječanstva ('dobrog sjemena'), to jest sinova Kraljevstva koji u sebi nose odraz njegove božanske naravi i svetosti.
Upotrebom naslova 'Sin čovječji', Isus spaja svoju duboku solidarnost s ljudskim rodom i uzvišeni apokaliptički autoritet iz Danielovog proročanstva. Poruka stiha je iznimno ohrabrujuća za vjernike svih vremena: unatoč prisutnosti zla i kukolja u svijetu, postojanje i opstanak 'dobrog sjemena' nije prepušteno slučaju, već je izravno djelo suverenog Mesije koji čuva, vodi i konačno opravdava svoju Crkvu do svršetka svijeta.