Tada, otpustivši mnoštva, dođe u kuću i pristupiše Njemu učenici Njegovi govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju u polju."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tada, otpustivši mnoštva, dođe u kuću i pristupiše Njemu učenici Njegovi govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju u polju."
A On odgovori i reče: "Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin Čovječji;
a polje je svijet; dobro pak sjeme, to su sinovi Kraljevstva; a kukolj su sinovi zloga;
a neprijatelj koji ga posija jest đavao; žetva pak je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli.
Kao što se dakle skuplja kukolj i vatrom spaljuje, tako će biti na svršetku vijeka:
a polje je svijet; dobro pak sjeme, to su sinovi Kraljevstva; a kukolj su sinovi zloga;
A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla;
ὁ δὲ ἀγρός ἐστιν ὁ κόσμος· τὸ δὲ καλὸν σπέρμα, οὗτοί εἰσιν οἱ υἱοὶ τῆς βασιλείας· τὰ δὲ ζιζάνιά εἰσιν οἱ υἱοὶ τοῦ πονηροῦ·
ho de agros estin ho kosmos to de kalon sperma houtoi eisin hoi huioi tēs basileias ta de zizania eisin hoi huioi tou ponērou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"to pak polje jest taj svijet; to pak dobro sjeme, ovi jesu ti sinovi tog kraljevstva; ti pak kukolji jesu ti sinovi tog zloga;"
1. to pak polje jest taj svijet Izvornik: ὁ δὲ ἀγρός ἐστιν ὁ κόσμος [ho de agros estin ho kosmos] Gramatika: Obje imenice su u nominativu jednine muškog roda s određenim članovima, povezane česticom 'de' (pak, a) koja niže pojedine stavke tumačenja. Značenje: Polje nije samo vidljiva zajednica vjernika, nego čitav 'kosmos' — sav stvoreni svijet i čovječanstvo kao prostor u kojem Sin Čovječji polaže svoje pravo i vrši svoje poslanje.
2. to pak dobro sjeme, ovi jesu Izvornik: τὸ δὲ καλὸν σπέρμα, οὗτοί εἰσιν [to de kalon sperma, houtoi eisin] Gramatika: Imenica 'sjeme' je u nominativu jednine srednjeg roda, ali pokazna zamjenica 'ovi' (nominativ množine muškog roda) i glagol 'jesu' (3. lice množine) slažu se po smislu s predikatnom imenicom 'sinovi'. To je konstrukcija po smislu (constructio ad sensum). Značenje: Prelazak sa zbirne imenice srednjeg roda ('sjeme') na osobnu množinu ('ovi') pokazuje da Božje sjeme nisu tek apstraktne ideje, nego konkretni ljudi u kojima je Božja riječ proklijala i oblikovala njihov identitet.
3. ti sinovi tog kraljevstva Izvornik: οἱ υἱοὶ τῆς βασιλείας [hoi huioi tēs basileias] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda praćena genitivom jednine ženskog roda. Riječ je o semitskom genitivu pripadnosti i obilježja. Značenje: U biblijskom hebrejskom i aramejskom izraz 'sin nečega' označava osobu koja nečemu pripada, nosi narav toga i baštini to. 'Sinovi kraljevstva' su oni čiji je život određen Božjom vladavinom i koji su njezini zakoniti baštinici.
4. ti pak kukolji Izvornik: τὰ δὲ ζιζάνιά [ta de zizania] Gramatika: Imenica u nominativu množine srednjeg roda s određenim članom, povezana česticom 'de' koja ovdje izražava suprotnost prema 'dobrom sjemenu'. Značenje: Zizanion (pijani ljulj) je korov koji u ranoj fazi rasta izgleda gotovo identično pšenici, a razlikuje se tek kad donese plod. Time se opisuju oni koji izvana žive u istom svijetu s vjernicima, ali duhovnom naravi pripadaju drugom izvoru.
5. ti sinovi tog zloga Izvornik: οἱ υἱοὶ τοῦ πονηροῦ [hoi huioi tou ponērou] Gramatika: Nominativ množine imenice 'sinovi' uz genitiv jednine poimeničenog pridjeva s određenim članom. Iako bi genitiv gramatički mogao biti srednjeg roda ('zla'), sljedeći stih jasno potvrđuje da je riječ o muškom rodu ('Zloga', tj. đavla). Značenje: Kao suprotnost 'sinovima kraljevstva', ovaj izraz označava ljude koji svojom nutarnjom usmjerenošću i djelima odražavaju karakter i volju Zloga, dopuštajući da on bude duhovni princip njihova djelovanja.
Ovaj stih (Matej 13,38) predstavlja središnji ključ za tumačenje Kristove prispodobe o kukolju i pšenici te pruža temeljni uvid u duhovnu realnost sadašnjega doba. Isus jasno razgraničava kozmičku pozornicu na kojoj se odvija povijest spasenja: svijet nije ni isključivo Božja oaza ni potpuno napuštena pustinja, već polje u kojem paralelno i isprepleteno žive dvije duhovne loze — autentična djeca Božjeg kraljevstva i potomci Zloga. Time se naglašava univerzalnost Kristova djela, ali i realnost aktivnog sotonskog protivljenja koje djeluje kroz konkretne ljude u svijetu.
Glavna poruka stiha jest poziv na duhovnu trezvenost i strpljivost u iščekivanju konačne eshatološke pravde. Bog svjesno dopušta privremeni suživot dobra i zla kako bi zaštitio rast pšenice, pokazujući svoju iznimnu strpljivost i milost u sadašnjem vremenu milosti. Vjernicima je ovim stihom povjeren jasan identitet „dobroga sjemena“ posijanog u svijet s ciljem donošenja ploda, uz istodobno oslobađanje od tereta preranog osuđivanja i iskorjenjivanja zla — sud je isključivo Božje pravo koje će biti besprijekorno izvršeno na kraju povijesti.