Polje, to je svijet; dobro zrnevlje, to su odani Kraljevstvu: kukolj, to su odani Zlomu;
Polje, to je svijet; dobro zrnevlje, to su odani Kraljevstvu: kukolj, to su odani Zlomu;
Neprijatelj koji ga sije, to je đavao; sjetva, to je kraj svijeta; žeteoci, to su anđeli.
Isto kao što se skuplja kukolj da ga se spali u vatri, tako će biti na svršetku svijeta:
Sin Čovječji poslat će Svoje anđele, oni će sakupiti kako bi izbacili iz Njegovog Kraljevstva sve uzroke pada i sve one koji čine nepravdu,
i bacit će ih oni u ložište vatre; ondje će biti plačevi i škrgutanja zubima.
Isto kao što se skuplja kukolj da ga se spali u vatri, tako će biti na svršetku svijeta:
Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na pošljetku ovoga vijeka.
ὥσπερ οὖν συλλέγεται τὰ ζιζάνια καὶ πυρὶ κατακαίεται, οὕτως ἔσται ἐν τῇ συντελείᾳ τοῦ αἰῶνος τούτου.
hōsper oun sullegetai ta zizania kai puri katakaietai houtōs estai en tēa sunteleia tou aiōnos toutou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kao što dakle sabire se kukolj i vatrom spaljuje, tako bit će na svršetku vijeka."
1.ὥσπερ οὖν (hōsper oun) – Kao što dakle
Izvornikὥσπερ οὖν (grč.)
Transliteracijahōsper oun
Gramatička analiza„ὥσπερ“ je pojačani usporedni prilog (ὡς + περ) koji označava preciznu i točnu usporedbu (upravo kao što, točno onako kako). „οὖν“ je zaključna veznička čestica (dakle, prema tome) koja povezuje prethodno objašnjenje prispodobe s njezinom eshatološkom primjenom.
Teološko značenjeOva fraza uspostavlja neraskidivu vezu između zakonitosti svakodnevne poljoprivredne žetve i konačne božanske pravde. Uporaba pojačanog oblika „ὥσπερ“ naglašava da božanski sud na kraju vremena neće biti proizvoljan niti kaotičan, već će se odvijati po točnom, preciznom i neizbježnom uzoru na odvajanje korova od pšenice.
2.συλλέγεται (syllegetai) – sabire se / skuplja se
Izvornikσυλλέγεται (od glagola συλλέγω, grč.)
Transliteracijasyllegetai
Gramatička analizaGlagol u prezentu indikativa pasivnog (ili medijalnog), 3. lice jednine. Prezent ovdje ima gnomsko značenje (izražava opću istinu i redovitu praksu žetve). Pasivni oblik (u teološkom smislu passivum divinum) ukazuje na to da radnju vrši vanjski izvršitelj (anđeli kao Božji žeteoci).
Teološko značenjeGlagol „συλλέγω“ (složenica od σύν - zajedno i λέγω - skupljati/birati) označava pažljivo, sustavno i selektivno skupljanje. Teološki, ovo ukazuje na to da zlo i zli neće ostati trajno pomiješani s pravednima. Bog dopušta njihov privremeni suživot u povijesti (na njivi svijeta), ali na kraju nastupa besprijekorno seokretanje i odvajanje.
3.τὰ ζιζάνια (ta zizania) – kukolj / ljulj
Izvornikτὰ ζιζάνια (grč., semitska posuđenica)
Transliteracijata zizania
Gramatička analizaOdređeni član „τὰ“ i imenica „ζιζάνια“ u nominativu (ili akuzativu) množine srednjeg roda. U grčkom je riječ u množini (ukazuje na mnoštvo jedinki), dok se u hrvatskom jeziku tradicionalno prevodi zbirnom imenicom u jednini (kukolj).
Teološko značenjeBotanički se odnosi na opojni ljulj (Lolium temulentum), korov koji u ranim fazama rasta izgleda gotovo identično pšenici, a čije je zrno otrovno i gorko. Teološki, ovo je slika „sinova Zloga“ unutar vidljivog svijeta. Njihova se razlika u odnosu na „sinove Kraljevstva“ ne može lako uočiti na početku, već tek po plodovima u vrijeme zrenja. Isus ovime naglašava da čovjek ne smije preuzeti ulogu suca i prerano čupati korov kako ne bi oštetio pšenicu – sud je isključivo Božje pravo na kraju vremena.
4.καὶ πυρὶ καίεται (kai pyri kaietai) – i vatrom spaljuje (gori u vatri)
Izvornikκαὶ πυρὶ καίεται (grč.)
Transliteracijakai pyri kaietai
Gramatička analiza„καὶ“ (i) je veznik. „πυρὶ“ je imenica „πῦρ“ (vatra) u dativu jednine srednjeg roda, ovdje u funkciji instrumentalnog dativa (sredstvo: vatrom) ili lokativa (u vatri). „καίεται“ je prezent indikativa pasivnog od glagola „καίω“ (paliti, sagorijevati), 3. lice jednine.
Teološko značenjeVatra je u biblijskoj tradiciji primarni simbol božanske svetosti, pročišćenja, ali i neizbježnog suda te konačnog uništenja nepokajanog zla. Pasivni oblik „καίεται“ ukazuje na potpunu podvrgnutost zla Božjoj moći: zlo nema vlastitu vječnost niti sposobnost trajnog prkosa Bogu. Spaljivanje kukolja označava konačno i trajno uklanjanje grijeha, sablazni i nepravde iz obnovljenog Božjeg stvorenja.
5.οὕτως ἔσται (houtōs estai) – tako bit će
Izvornikοὕτως ἔσται (grč.)
Transliteracijahoutōs estai
Gramatička analiza„οὕτως“ je prilog načina (tako, na taj način). „ἔσται“ je futur deponentni/medijalni (s aktivnim značenjem), 3. lice jednine od glagola „εἰμί“ (biti).
Teološko značenjeOva kratka fraza predstavlja neporeciv proročki izričaj i apsolutno božansko jamstvo. Isus ne govori o hipotetskoj mogućnosti, već o suverenoj eshatološkoj sigurnosti (ἔσται – bit će). Kao što su prirodni zakoni žetve neizbježni, tako je i povijesni rasplet pod Božjom vlašću siguran.
6.ἐν τῇ συντελείᾳ (en tē synteleia) – na svršetku / u dovršenju
Izvornikἐν τῇ συντελείᾳ (grč.)
Transliteracijaen tē synteleia
Gramatička analizaPrijedlog „ἐν“ s dativom jednine ženskog roda određene imenice „συντέλεια“. Riječ je složenica od prijedloga „σύν“ (s, zajedno, potpuno) i „τέλος“ (kraj, cilj, svrha, dovršenje).
Teološko značenjeZa razliku od jednostavne riječi „τέλος“ koja može značiti samo kraj ili prekid, „συντέλεια“ nosi duboko značenje zajedničkog dovršenja, punine ostvarenja svrhe ili konvergencije svih povijesnih točaka ka konačnom cilju. U biblijskom i židovskom apokaliptičkom kontekstu, ovo ne označava besmisleni ili kaotični smak svijeta, već vrhunac božanskog plana spasenja i suda – trenutak kada ljudska povijest dostiže svoju zadanu svrhu i kada se podvlači konačna crta moralne odgovornosti.
7.τοῦ αἰῶνος (tou aiōnos) – vijeka / svijeta / eona
Izvornikτοῦ αἰῶνος (grč.)
Transliteracijatou aiōnos
Gramatička analizaGenitiv jednine muškog roda s određenim članom od imenice „αἰών“ (vijek, razdoblje, eon, svijet). Ovdje je u funkciji partitivnog ili posvojnog genitiva uz „συντέλεια“ (svršetak vijeka).
Teološko značenjeRiječ „αἰών“ u novozavjetnoj teologiji (pod utjecajem hebrejskog „olam“ / „ha-olam ha-zeh“) ne označava fizički svemir (za što se koristi „κόσμος“), već vremensko-povijesni poredak, sadašnje doba ili „ovaj vijek“ koji je obilježen grijehom, padom, patnjom i djelovanjem Znoga. Frazom „συντέλεια τοῦ αἰῶνος“ Isus najavljuje kraj sadašnjeg transprostranog poretka pomiješanosti dobra i zla te dolazak „budućeg vijeka“ (αἰών ὁ μέλλων), odnosno punine Božjeg kraljevstva u kojem prebiva isključivo pravednost.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (13:40) predstavlja ključnu hermeneutičku točku Isusove prispodobe o kukolju na njivi, pružajući jasan uvid u narav božanskog strpljenja i neizbježnost konačnog suda. Glavna poruka stiha leži u razrješenju napetosti između sadašnjeg stanja svijeta – u kojem dobro i zlo koegzistiraju u naizgled nediferenciranoj mješavini – i buduće eshatološke stvarnosti. Bog svjesno dopušta privremeni suživot „sinova Kraljevstva“ i „sinova Zloga“ kako bi zaštitio dobro od prijevremenog i nesavršenog ljudskog čupanja, no to strpljenje ne znači ravnodušnost ili odsustvo pravde.
Eshatološko dovršenje („svršetak vijeka“) donosi apsolutnu moralnu jasnoću i razdvajanje. Kao što je poljoprivredna žetva zakonita i precizna, tako će i božanska intervencija na kraju povijesti nepogrešivo odvojiti zlo od dobra. Sudbina „kukolja“ – sagorijevanje u vatri – simbolizira konačno, trajno uklanjanje svakog grijeha i nepravde iz Božjeg stvorenja. Stih stoga poziva vjernike na strpljivost, pouzdanje u Božji suverenitet i prepuštanje konačnog suda Bogu, koji jedini vidi srca i koji će u svoje vrijeme dovesti povijest do njezine savršene svrhe i pravednog raspleta.