Kao što se dakle skuplja kukolj i vatrom spaljuje, tako će biti na svršetku vijeka:
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kao što se dakle skuplja kukolj i vatrom spaljuje, tako će biti na svršetku vijeka:
poslat će Sin Čovječji anđele Svoje, i skupit će iz Kraljevstva Njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje,
i bacit će ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi.
Tada će pravedni zasjati kao sunce u Kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši, neka čuje.
Slično je Kraljevstvo Nebesko blagu skrivenom u polju, koje čovjek našavši sakri. I od radosti svoje odlazi i prodaje sve koliko ima i kupuje polje ono.
i bacit će ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi.
I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.
καὶ βαλοῦσιν αὐτοὺς εἰς τὴν κάμινον τοῦ πυρός· ἐκεῖ ἔσται ὁ κλαυθμὸς καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων.
kai balousin autous eis tēn kaminon tou puros ekei estai ho klauthmos kai ho brugmos tōn odontōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i bacit će ih u tu peć te vatre; ondje bit će taj plač i taj škrgut tih zubi."
1. bacit će ih Izvornik: βαλοῦσιν αὐτοὺς [balousin autous] Gramatika: Glagol u futuru, aktiv, indikativ, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu množine muškog roda. Zamjenica u muškom rodu obuhvaća i 'sablazni' (koje su u prethodnom stihu srednjeg roda) i 'one koji čine bezakonje', čime potvrđuje da se i 'sablazni' odnose na osobe. Značenje: Izražava silovit i neopoziv čin suda kojim anđeli provode konačno isključenje iz Božje prisutnosti.
2. u tu peć te vatre Izvornik: εἰς τὴν κάμινον τοῦ πυρός [eis tēn kaminon tou pyros] Gramatika: Prijedlog εἰς (u) s akuzativom smjera, praćen genitivom tvari ili svojstva ('peć vatre' = ognjena peć). Obje imenice imaju određeni član, što ukazuje na poznatu eshatološku sliku. Značenje: Káminos je velika peć za taljenje kovine ili pečenje opeke (izraz iz Dn 3 za užarenu peć u Babilonu); ovdje postaje slika konačnog Božjeg suda i vječne propasti.
3. taj plač i taj škrgut tih zubi Izvornik: ὁ κλαυθμὸς καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων [ho klauthmos kai ho brygmos tōn odontōn] Gramatika: Dvije imenice u nominativu jednine muškog roda, svaka sa svojim određenim članom, te treća u genitivu množine s određenim članom. Određeni članovi ('taj plač', 'taj škrgut') daju izrazu snagu jedinstvenog, krajnjeg i dobro poznatog stanja: ne bilo kakav plač, nego onaj konačni. Značenje: Ustaljeni izraz u Matejevom evanđelju za stanje osuđenih: glasan plač izražava neutješnu bol zbog gubitka Kraljevstva, a škrgut zubi očajnički bijes i nemoćnu ogorčenost.
Ovaj stih, koji u Matejevom evanđelju (Mt 13,42 i 13,50) dolazi kao svečani zaključak prispodobe o kukolju i prispodobe o ribarskoj mreži, donosi jedno od najsnažnijih i najozbiljnijih Isusovih upozorenja o konačnom sudu. Isus nedvosmisleno naučava da ljudska povijest ide prema svojoj eshatološkoj kulminaciji u kojoj će zlo i bezakonje biti konačno, pravedno i suvereno odvojeni od Kraljevstva Božjega nastupom Božje svetosti i pravde.
Glavna poruka stiha jest neizbježnost i strahota vječne odvojenosti od Boga, koja pogađa svakoga tko ustraje u pobuni i bezakonju. Dvojna slika "plača i škrguta zuba" ne opisuje samo vanjsku kaznu u "peći ognja", već dubinski otkriva unutarnju duhovnu tragediju izgubljenosti: plač kao izraz neizmjerne tuge i očaja zbog nepovratno izgubljene milosti, te škrgut zuba kao znak trajnog, nepomirenog gnjeva, ogorčenosti i prkosa. Kroz ove dramatične riječi Isus ne želi samo informirati o budućnosti, već prije svega poziva svoje slušatelje na hitno pokajanje, autentičnu vjeru i duhovnu budnost dok još traje vrijeme milosti.