A On odgovori i reče: "Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin Čovječji;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A On odgovori i reče: "Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin Čovječji;
a polje je svijet; dobro pak sjeme, to su sinovi Kraljevstva; a kukolj su sinovi zloga;
a neprijatelj koji ga posija jest đavao; žetva pak je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli.
Kao što se dakle skuplja kukolj i vatrom spaljuje, tako će biti na svršetku vijeka:
poslat će Sin Čovječji anđele Svoje, i skupit će iz Kraljevstva Njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje,
a neprijatelj koji ga posija jest đavao; žetva pak je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli.
A neprijatelj koji ga je posijao jest đavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anđeli.
ὁ δὲ ἐχθρὸς ὁ σπείρας αὐτά ἐστιν ὁ διάβολος· ὁ δὲ θερισμὸς συντέλεια τοῦ αἰῶνός ἐστιν· οἱ δὲ θερισταὶ ἄγγελοί εἰσιν.
ho de echthros ho speiras auta estin ho diabolos ho de therismos sunteleia tou aiōnos estin hoi de theristai angeloi eisin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"taj pak neprijatelj taj posijavši njih jest taj đavao; ta pak žetva svršetak vijeka jest; ti pak žeteoci anđeli jesu."
1. taj posijavši njih Izvornik: ὁ σπείρας αὐτά [ho speiras auta] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom u atributnoj službi uz imenicu 'neprijatelj', te zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda ('njih', tj. kukolj). Aorist ukazuje na već izvršen, podmukao čin u prošlosti. Značenje: Za razliku od Sina Čovječjega koji je trajni Sijač (particip prezenta u 37. stihu), neprijateljev čin opisan je aoristom kao upad uljeza koji je potajno ubacio zlo u već posijano Božje polje.
2. taj đavao Izvornik: ὁ διάβολος [ho diabolos] Gramatika: Izvorno pridjev u nominativu jednine muškog roda s određenim članom koji je postao vlastiti naziv za Sotonu. Značenje: Riječ dolazi od glagola 'diaballō' (bacati između, razdvajati, klevetati). U Septuaginti prevodi hebrejsku riječ 'satan' (protivnik, tužitelj), označavajući osobno duhovno biće koje je klevetnik i neprijatelj Boga i čovjeka.
3. ta pak žetva Izvornik: ὁ δὲ θερισμὸς [ho de therismos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Značenje: U proročkoj i apokaliptičkoj tradiciji Staroga zavjeta (npr. Jl 4,13; Hoš 6,11) žetva je ustaljena slika konačnog Božjeg suda u kojem se razotkriva pravi plod svakog ljudskog života.
4. svršetak vijeka Izvornik: συντέλεια αἰῶνός [synteleia aiōnos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda praćena imenicom u genitivu jednine muškog roda, obje bez određenog člana, čime se naglašava kakvoća i narav tog događaja. Značenje: Imenica 'synteleia' (od 'syn' zajedno i 'telos' cilj, svrha) ne označava puko uništenje ili prekid ('kraj'), nego dovršenje, ispunjenje i dovođenje sadašnjeg poretka vremena ('aiōn') do njegova konačnog cilja prije nastupa budućeg vijeka.
5. ti pak žeteoci anđeli jesu Izvornik: οἱ δὲ θερισταὶ ἄγγελοί εἰσιν [hoi de theristai angeloi eisin] Gramatika: Subjekt 'žeteoci' stoji s određenim članom u nominativu množine, dok je predikatna imenica 'anđeli' u nominativu množine bez člana, uz glagol 'jesu' u 3. licu množine. Značenje: Konačno razdvajanje dobra i zla nije povjereno ljudima u povijesti (kako ne bi počupali pšenicu), nego nebeskim glasnicima ('angeloi') koji na kraju vremena nepogrešivo izvršavaju sud Sina Čovječjega.
Matej 13,39 služi kao ključni hermeneutički i teološki ključ za razumijevanje Isusove prispodobe o kukolju u pšenici, otkrivajući eshatološku i kozmičku dimenziju duhovne borbe u svijetu. Isus jasno demitologizira i identificira izvor zla: zlo nije nusproizvod Božjeg stvaranja niti je Bog njegov autor, već je ono rezultat svjesnog, subverzivnog djelovanja duhovnog protivnika — Đavola, koji djeluje u prevari i tajnosti nastojeći iskvariti Božje djelo i unijeti razdor među ljude.
Istovremeno, stih donosi snažnu poruku nade, ali i opomene kroz pouku o "žetvi" kao dovršetku ovoga povijesnog vijeka. Premda se u sadašnjem vremenu dobro i zlo isprepliću i rastu zajedno unutar svijeta, to stanje nije trajno niti je ljudima povjereno da svojim silama provode konačno iskorjenjivanje zla. Sud je isključivo Božja suverena prerogativa, a njegovo izvršenje povjereno je svetim nebeskim anđelima na kraju vremena, kada će Božja pravda biti savršeno i nepristrano zadovoljena, a Božje kraljevstvo dovedeno do svoje eshatološke punine.