Matej 13,39 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"onaj pak neprijatelj koji [je] posijao njih jest đavao; ona pak žetva svršetak vijeka jest, oni pak žeteoci anđeli jesu."

1.ἐχθρὸς (neprijatelj) • Hrvatski prijevod: neprijatelj, protivnik • Izvornik (grčki): ἐχθρός (echthrós), od korijena ἔχθος (échthos - mržnja, neprijateljstvo); hebrejski ekvivalent: אֹיֵב ('oyév) • Transliteracija: echthrós • Gramatičke nijanse: Nominativ jednine muškog roda, uz koji stoji određeni član ὁ (ho) i postpozitivni veznik δὲ (dè - a/pak). Veznik δὲ označava nadovezivanje, ali i suprotnost u odnosu na prethodna objašnjenja sijača dobrog sjemena. • Teološko značenje: U biblijskom kontekstu, echthrós ne označava pasivnog neistomišljenika, već aktivnog, malicioznog protivnika koji svjesno gajeći mržnju radi protiv Božjeg nauma. U kontekstu prispodobe, on je kozmički opozitor Bogu i Njegovom Kraljevstvu koji djeluje subverzivno i tajno.

2.ὁ σπείρας αὐτά (koji je posijao njih / posijavši njih) • Hrvatski prijevod: onaj koji [je] posijao njih (to jest, kukolj) • Izvornik (grčki): ὁ σπείρας (ho speíras), od glagola σπείρω (speíro - sijati) i zamjenice αὐτά (autá - njih/to) • Transliteracija: ho speíras autá • Gramatičke nijanse: σπείρας je aktivni particip aorista (svršeni vid) jednine muškog roda. Upotreba aorista je ključna: ona označava dovršenu, jednokratnu radnju u prošlosti. Neprijatelj je obavio svoje zloćudno sijanje dok su ljudi spavali i povukao se. • Teološko značenje: Naglašava tajni, prevarantski karakter zla. Zlo u svijetu i u zajednici vjernika nije autentično niti izvorno (nije ga posijao Bog), već je naknadno ubacivanje laži i duhovnog "kukolja" (grč. ζιζάνια - zizánia, lažna pšenica) od strane uljeza.

3.ὁ διάβολος (đavao / klevetnik) • Hrvatski prijevod: đavao, klevetnik, opadač, tužitelj • Izvornik (grčki): διάβολος (diábolos), izvedeno od glagola διαβάλλω (diabállo - razbacati, razdvojiti, klevetati; od διά "između" + βάλλω "bacati"); hebrejski ekvivalent: שָׂטָן (Satan - protivnik, tužitelj) • Transliteracija: ho diábolos • Gramatičke nijanse: Nominativ jednine muškog roda, s određenim članom koji naglašava da je riječ o prepoznatljivoj osobi/entitetu, a ne o apstraktnom zlu. • Teološko značenje: Doslovno značenje riječi je "onaj koji baca razdor", odnosno onaj koji unosi podjele, optužuje i kleveće. Isus ovdje skida masku s neprijatelja: uzrok duhovnog kukolja, sablazni i zla u svijetu nije slučajnost niti Božji propust, nego osobno duhovno biće — Sotona, koji se aktivno bori protiv Božje istine i nastoji razdvojiti stvoreno od Stvoritelja.

4.ὁ δὲ θερισμὸς (a žetva) • Hrvatski prijevod: a žetva, ona pak žetva • Izvornik (grčki): θερισμός (therismós), od glagola θερίζω (therízo - žeti, brati); hebrejski ekvivalent: קָצִיר (qatsír) • Transliteracija: ho dè therismós • Gramatičke nijanse: Nominativ jednine muškog roda. Ponovo uvedeno s veznikom δὲ radi strukturiranja kontrasta unutar objašnjenja prispodobe. • Teološko značenje: U starozavjetnoj i novozavjetnoj apokaliptičkoj i prorokovačkoj književnosti (npr. Joel 3,13; Izaja 27,12; Otkrivenje 14,14-16), "žetva" je metafora za konačni Božji sud i eshatološko razdvajanje. Ona označava kraj povijesnog razdoblja u kojem dobro i zlo rastu zajedno; dolazi neizbježan trenutak polaganja računa, skupljanja ploda i sudnjeg razdvajanja.

5.συντέλεια αἰῶνός (svršetak vijeka / dovršetak eona) • Hrvatski prijevod: svršetak vijeka, dovršetak svijeta, kraj eona • Izvornik (grčki): συντέλεια (suntéleia), od σύν (sún - zajedno, s) + τέλος (télos - kraj, svrha, cilj) i αἰών (aión - vijek, eon, epoha, svijet); hebrejski ekvivalent: קֵץ הָעוֹלָם (qets ha-'olám) • Transliteracija: suntéleia aiōnos • Gramatičke nijanse: συντέλεια je nominativ jednine ženskog roda (kao imenski predikat), a αἰῶνός je genitiv jednine muškog roda (genitiv vremena ili posvojni genitiv). • Teološko značenje: Riječ suntéleia izuzetno je bogata: ona ne označava puko obustavljanje, anihilaciju ili besmislenu katastrofu, nego "dovođenje do punine", dovršetak, sazrijevanje i ispunjenje Božjeg plana povijesti. Riječ aión u židovsko-kršćanskoj eshatologiji označava ovaj sadašnji temporalni svijet obilježen padom i grijehom (ha-'olám ha-zeh), koji će u trenutku žetve biti dovršen i zamijenjen budućim, vječnim Božjim kraljevstvom (ha-'olám ha-bá).

6.οἱ δὲ θερισταὶ (a žeteoci) • Hrvatski prijevod: a žeteoci, radnici u žetvi • Izvornik (grčki): θερισταί (theristaí), množina od θεριστής (theristés - žetelac, berač); hebrejski ekvivalent: קוֹצְרִים (qotserím) • Transliteracija: hoi dè theristaí • Gramatičke nijanse: Nominativ množine muškog roda s određenim članom. • Teološko značenje: Izvršitelji Božje žetve nisu ljudi. Ova riječ nosi presudnu praktičnu i eklezijološku pouku prispodobe: vjernicima i crkvenim vođama nije dano pravo da prije vremena silom "iskorjenjuju kukolj", jer ljudi nemaju bezgrešnu spoznaju niti savršen sud (lako bi s kukoljem iščupali i pšenicu). Sud je isključivo Božja suverena prerogativa, a tehničko izvršenje tog suda povjereno je nebeskim bićima.

7.ἄγγελοί εἰσιν (anđeli jesu / su anđeli) • Hrvatski prijevod: anđeli jesu, su anđeli (glasnici) • Izvornik (grčki): ἄγγελοι (ángeloi), množina od ἄγγελος (ángelos - glasnik, poslanik); glagol εἰσίν (eisín - jesu/su, 3. lice množine prezenta glagola εἰμί); hebrejski ekvivalent: מַלְאָכִים (mal'akhím) • Transliteracija: ángeloí eisín • Gramatičke nijanse: ἄγγελοι je nominativ množine muškog roda u funkciji predikatnog nominativa (bez člana, što označava kvalitetu ili narav vršitelja radnje). • Teološko značenje: U hebrejskom i grčkom poimanju, anđeo je nebeski glasnik i sluga Svevišnjega. U eshatološkom kontekstu Novoga zavjeta (npr. Matej 13,41; 24,31), anđeli nastupaju kao izvršitelji Božjih sudbenih presuda, sakupljači izabranih i provoditelji pravednog odvajanja zla od dobra. Njihova uloga naglašava nadnaravni, nebeski, besprijekorni i nepristrani karakter konačnog Božjeg suda.

Matej 13,39 služi kao ključni hermeneutički i teološki ključ za razumijevanje Isusove prispodobe o kukolju u pšenici, otkrivajući eshatološku i kozmičku dimenziju duhovne borbe u svijetu. Isus jasno demitologizira i identificira izvor zla: zlo nije nusproizvod Božjeg stvaranja niti je Bog njegov autor, već je ono rezultat svjesnog, subverzivnog djelovanja duhovnog protivnika — Đavola, koji djeluje u prevari i tajnosti nastojeći iskvariti Božje djelo i unijeti razdor među ljude.

Istovremeno, stih donosi snažnu poruku nade, ali i opomene kroz pouku o "žetvi" kao dovršetku ovoga povijesnog vijeka. Premda se u sadašnjem vremenu dobro i zlo isprepliću i rastu zajedno unutar svijeta, to stanje nije trajno niti je ljudima povjereno da svojim silama provode konačno iskorjenjivanje zla. Sud je isključivo Božja suverena prerogativa, a njegovo izvršenje povjereno je svetim nebeskim anđelima na kraju vremena, kada će Božja pravda biti savršeno i nepristrano zadovoljena, a Božje kraljevstvo dovedeno do svoje eshatološke punine.