On im predloži jednu drugu prispodobu: S Kraljevstvom je kao i s jednim čovjekom koji posije dobra zrna u svom polju.
On im predloži jednu drugu prispodobu: S Kraljevstvom je kao i s jednim čovjekom koji posije dobra zrna u svom polju.
Za vrijeme dok ljudi spavaju, njegov neprijatelj dođe; preko posijanog, on je posijao kukolj usred žita, i zatim otiđe.
Kad je bilje izniklo i dalo klasje, tada se pojavio i kukolj.
Sluge gospodara kuće dođu mu reći: Gospodine, nije li ono bilo dobro zrnevlje koje si ti posijao u svom polju? Otkud, dakle, dolazi onaj kukolj koji se tu nalazi?
On im reče: To je jedan neprijatelj koji je to učinio. - Sluge mu kažu: Tada, hoćeš li ti da mi odemo pokupiti ga?
Kad je bilje izniklo i dalo klasje, tada se pojavio i kukolj.
A kad niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
ὅτε δὲ ἐβλάστησεν ὁ χόρτος καὶ καρπὸν ἐποίησεν, τότε ἐφάνη καὶ τὰ ζιζάνια.
hote de eblastēsen ho chortos kai karpon epoiēsen tote ephanē kai ta zizania
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada pak izraste taj usjev i plod načini, tada pojavi se i taj kukolj."
1.ὅτε δὲ (Kada pak / A kada)
Hrvatski prijevodKada pak / A kada
Izvornik (grč.)ὅτε δὲ
Transliteracijaote de
Gramatičke nijanseRiječ »ὅτε« (ote) je vremenski prilog i veznik koji označava specifičnu točku u vremenu ('kada', 'u vrijeme kad') te uvodi vremensku zavisnu rečenicu. Riječ »δὲ« (de) je postpozitivni suprotni ili nadovezujući veznik ('pak', 'a', 'međutim'), koji u grčkom jeziku nikada ne stoji na prvom mjestu u rečenici, već na drugom, ali se po smislu odnosi na cijelu klauzulu. U hrvatskom se jeziku najčešće prenosi na početak rečenice ('A kada...').
Teološko značenjeOvaj veznički sklop označava ključnu vremensku prekretnicu u razvoju događaja unutar Isusove prispodobe o pšenici i kukolju (Mt 13,24-30). On ukazuje na to da se narav onoga što je posijano na njivi (u svijetu ili Crkvi) ne otkriva odmah u trenutku sjetve niti u prvim fazama rasta. Teološki, ovime se naglašava Božje strpljenje, vremenska distanca i procesualnost u povijesti spasenja – Bog dopušta da vrijeme teče kako bi se svako sjeme u potpunosti razvilo prije nego što se donese sud.
2.ἐβλάστησεν (izraste / niknu / propupa)
Hrvatski prijevodizraste / niknu / propupa
Izvornik (grč.)ἐβλάστησεν (korijen: βλαστάνω)
Transliteracijaeblastēsen (blastanō)
Gramatičke nijanseGlagol je u 3. licu jednine aorista aktivnog indikativa od glagola »βλαστάνω«. Aorist kao svršenik označava dovršenu radnju u prošlosti ili cjelovit događaj promatran u jednoj točki ('izraste', 'niknu'). Aktivni oblik naglašava da je subverzivni proces rasta potekao iz samog usjeva, kao prirodno očitovanje životne sile u biljci.
Teološko značenjeU biblijskom grčkom jeziku, glagol »βλαστάνω« opisuje prirodni, organski rast koji se događa snagom koju je Bog ugradio u stvoreni red (usp. Mr 4,27; Jak 5,18; te u Septuaginti za Aronov štap koji je propupao, Br 17,8). U kontekstu Kraljevstva Božjeg, ovaj glagol ukazuje na nezaustavljiv, unutrašnji duhovni rast vjernika i crkvene zajednice u svijetu. Rast je neophodan korak ka zrelosti, ali ujedno i faza u kojoj počinju postati vidljivi vanjski utjecaji i kušnje.
3.ὁ χόρτος (taj usjev / trava / zelena stabljika)
Hrvatski prijevod[taj] usjev / trava / zelena stabljika žita
Izvornik (grč.)ὁ χόρτος
Transliteracijaho chortos
Gramatičke nijanseImenica muškog roda u nominativu jednine, popraćena određenim članom »ὁ« (ho) koji označava specifičan usjev o kojem je prethodno bilo govora (ono što je sijač posijao). U općem grčkom jeziku »χόρτος« prvenstveno označava travu, zeleno bilje, pašnjak ili sijeno za prehranu stoke. U ovom poljoprivrednom kontekstu, riječ se metonimijski koristi za mladu, zelenu stabljiku pšenice (žita, »σῖτος«) u fazi prije nego što zrno u potpunosti sazri i požuti.
Teološko značenjeOdabir riječi »χόρτος« umjesto »σῖτος« (zrelo žito) iznimno je teološki značajan. U ranoj fazi rasta, dok je pšenica još samo zelena stabljika ili trava, ona izgleda gotovo identično korovu koji raste uz nju. Teološki, ovo ukazuje na opasnost preuranjenog procjenjivanja i sudovanja: u početnim fazama duhovnog života, vanjskog crkvenog djelovanja ili moralnog ponašanja, istinski vjernici ('sinovi Kraljevstva') i lažni vjernici ('sinovi Zloga') vanjštinom mogu izgledati posve jednako. Vanjska religiozna forma sama po sebi nije dovoljan kriterij za razlikovanje autentične vjere od licemjerja.
4.καὶ καρπὸν ἐποίησεν (i plod načini / i donese rod)
Hrvatski prijevodi plod načini / i donese rod
Izvornik (grč.)καὶ καρπὸν ἐποίησεν (korijeni: καρπός, ποιέω)
Transliteracijakai karpon epoiēsen (karpos, poiēō)
Gramatičke nijanseSklop se sastoji od veznika »καὶ« (i), imenice muškog roda u akuzativu jednine »καρπὸν« (plod, rod - kao izravni objekt) te glagola u 3. licu jednine aorista aktivnog indikativa »ἐποίησεν« (od »ποιέω« - činiti, raditi, stvarati). Izraz »καρπὸν ἐποίησεν« doslovno znači 'načini plod' ili 'učini plod', što predstavlja hebraistički idiom (hebr. עָשָׂה פְרִי, 'asah peri) koji u hrvatskom duhu prevodimo kao 'donese rod' ili 'rodi plodom'.
Teološko značenjePlod (»καρπός«) u cjelokupnoj biblijskoj teologiji predstavlja vrhunski, nepogrešivi kriterij duhovne autentičnosti i zrelosti (usp. Mt 7,16: 'Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati'). Dok zelena stabljika (χόρτος) predstavlja vanjsku pripadnost i religiozne geste, plod predstavlja istinsku preobrazbu srca koja se očituje kroz djela ljubavi, pravednosti, poniznosti i svetosti ('plod Duha', Gal 5,22). Tek kada nastupi vrijeme donošenja ploda – vrijeme duhovne zrelosti, kušnji i konkretnog životnog svjedočanstva – postaje vidljiva duboka ontološka i moralna razlika između života koji potječe od Boga i jalove patvorine.
5.τότε ἐφάνη (tada pojavi se / tada se ukaza)
Hrvatski prijevodtada pojavi se / tada se ukaza / postade vidljivo
Izvornik (grč.)τότε ἐφάνη (korijen: φαίνω / φαίνομαι)
Transliteracijatote ephanē (phainō)
Gramatičke nijanse»τότε« (tote) je demonstrativni vremenski prilog ('tada', 'u tom trenutku') koji stoji u korelatskom odnosu s početnim »ὅτε« ('kada... tada...'), naglašavajući posljedičnu i vremensku uzročno-posljedičnu vezu. »ἐφάνη« je 3. lice jednine aorista pasivnog (ili medijopasivnog) indikativa glagola »φαίνω« (svijetliti, pokriti se, pokazati se). Pasivni aorist ovdje ima medijalno/intranzitivno značenje: 'pojavi se', 'ukaza se', 'postade očito i vidljivo'.
Teološko značenjeGlagol »ἐφάνη« nosi izuzetnu gnoseološku i teološku težinu. Kukolj nije nastao niti je posijan u tom trenutku – on je bio na njivi od samog početka i rastao je usporedno sa žitom. Međutim, tek u trenutku donošenja ploda njegova je prava narav *postala vidljiva* i *razotkrivena*. Teološki nas ovo uči o fenomenu eshatološkog i duhovnog razotkrivanja: zlo, licemjerje i duhovna obmana mogu dugo ostati skriveni i kamuflirani unutar zajednice. No, duhovna zrelost i vrijeme plodonošenja skidaju svaku masku – istina o svakom pojedincu i svakom djelu neizbježno izlazi na vidjelo pred Bogom i zajednicom.
6.καὶ τὰ ζιζάνia (i taj kukolj / i korov)
Hrvatski prijevodi [taj] kukolj / i korov / i ljulj
Izvornik (grč.)καὶ τὰ ζιζάνια (korijen: ζιζάνιον; heb./aram.: זוּנִין, zunin / zizania)
Transliteracijakai ta zizania (zizanion)
Gramatičke nijanseVeznik »καὶ« (i/također), uz imenicu srednjeg roda u nominativu množine »τὰ ζιζάνια«, popraćenu određenim članom »τὰ« (ta) koji označava specifičan korov koji je neprijatelj posijao. Riječ »ζιζάνιον« (u mn. ζιζάνια) je semitska posuđenica u grčkom jeziku (aram. zunin), a u cijelom Novom zavjetu pojavljuje se isključivo u Matejevom evanđelju (13. poglavlje). Botanički se odnosi na vrstu opasnog, otrovnog korova poznatog kao opojni ljulj ili vrtoglavica (lat. *Lolium temulentum*).
Teološko značenjeBotaničke karakteristike opojnog ljulja ključne su za razumijevanje Isusove poruke. U ranim fazama rasta, ljulj je po izgledu, boji i obliku listova gotovo nemoguće razlikovati od pšenice. Njegovo korijenje u zemlji prepliće se s korijenjem žita, zbog čega bi svaki pokušaj čupanja korova prije žetve neminovno iščupao i uništio pšenicu. Razlika postaje očita tek u vrijeme žetve: zreo klas pšenice pod težinom ploda pocrni ili porumeni i ponizno se povi prema zemlji, dok klas ljulja ostaje uspravan, ohol, sitan i sivo-crne boje, noseći otrovna zrna koja izazivaju vrtoglavicu i mučninu. U Isusovu tumačenju (Mt 13,38), kukolj predstavlja 'sinove Zloga' koji žive pomiješani sa 'sinovima Kraljevstva' sve do svršetka svijeta. Teološki, ovo naglašava da konačno odvajanje i sud ne pripadaju nesavršenim ljudima, već suverenom Bogu i Njegovim anđelima na kraju vremena, pozivajući vjernike na strpljivost, budnost i usmjerenost na vlastito donošenje ploda.
Ovaj stih iz Isusove prispodobe o kukolju i pšenici (Mt 13,26) sažima duboku teološku istinu o koegzistenciji dobra i zla u svijetu te o naravi duhovnog razotkrivanja. U ranim fazama rasta i vanjskog religioznog života, istinska pobožnost ('sinovi Kraljevstva') i lažna ili zlonamjerna prisutnost ('sinovi Zloga') mogu izgledati vanjski posve identično, baš kao što opojni ljulj nalikuje zelenoj stabljici pšenice. Pokušaj preranog ljudskog sudovanja, selekcije i odvajanja nosio bi opasnost od uništenja samog dobra zbog duboke isprepletenosti njihovih korijena unutar ljudskog društva i vidljive Crkve.
Glavna poruka stiha leži u načelu prepoznatljivosti po plodovima i Božjem eshatološkom strpljenju. Tek u trenucima duhovne zrelosti, životnih kušnji i donošenja stvarnih plodova ljubavi, svetosti i pravednosti, jasno izlazi na vidjelo suštinska razlika između autentičnog života iz Boga i duhovne patvorine. Bog dopušta privremenu pomiješanost ne zbog nemoći ili ravnodušnosti, već u svojoj suverenoj mudrosti i milosrdnoj strpljivosti, ostavljajući konačni sud, razdvajanje i pročišćenje za vrijeme žetve na svršetku svijeta.