Drugu im prispodobu izloži govoreći: "Kraljevstvo Nebesko prispodobljeno bi čovjeku koji zasija dobro sjeme u polju svojem.
Drugu im prispodobu izloži govoreći: "Kraljevstvo Nebesko prispodobljeno bi čovjeku koji zasija dobro sjeme u polju svojem.
A dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i nadsija ljulj posred žita pa otiđe.
A kada niknu usjev i donese plod, tada se pokaza i ljulj.
A sluge domaćinove pristupiše i rekoše mu: 'Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao u svojem polju? Odakle dakle u njemu ljulj?'
A on im reče: 'Neprijatelj čovjek to učini.' A sluge mu govore: 'Hoćeš li dakle da odemo i skupimo ga?'
A kada niknu usjev i donese plod, tada se pokaza i ljulj.
A kad niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
ὅτε δὲ ἐβλάστησεν ὁ χόρτος καὶ καρπὸν ἐποίησεν, τότε ἐφάνη καὶ τὰ ζιζάνια.
hote de eblastēsen ho chortos kai karpon epoiēsen tote ephanē kai ta zizania
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada a proklija ona trava i plod učini, tada se pojavi i onaj ljulj."
1. proklija ona trava Izvornik: ἐβλάστησεν ὁ χόρτος [eblastēsen ho chortos] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine, uz imenicu muškog roda u nominativu jednine s određenim članom. Aorist ovdje sažima proces nicanja i rasta mlade zelene stabljike kao dovršen korak. Značenje: Imenica 'chortos' označava zelenu travu ili mladu zelenu vlat žitarice prije klasanja; u toj ranoj fazi pšenica i ljulj su izvanjski nerazlučivi.
2. i plod učini Izvornik: καὶ καρπὸν ἐποίησεν [kai karpon epoiēsen] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine bez člana i glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine. Riječ je o semitskom i grčkom idiomu ('učiniti plod') koji znači 'donijeti rod' ili 'oblikovati klas'. Značenje: Tek u trenutku donošenja ploda otkriva se prava narav biljke, što odgovara Isusovoj načelnoj pouci da se svako stablo i čovjek prepoznaju po svojim plodovima (usp. Mt 7,16-20).
3. tada se pojavi Izvornik: τότε ἐφάνη [tote ephanē] Gramatika: Vremenski prilog u korelaciji s veznikom 'hote' (kada... tada...) te glagol u aoristu pasiva (s medijalnim, povratnim značenjem), 3. lice jednine. U grčkom se glagol u jednini redovito slaže sa subjektom u množini srednjeg roda ('ta zizania'). Značenje: Glagol 'phainō' u pasivu znači 'postati vidljiv, očitovati se, izaći na vidjelo'; kukolj je cijelo vrijeme bio prisutan u polju, ali tek zrenje otkriva njegovu pravu, bezvrijednu i štetnu narav.
4. i onaj ljulj Izvornik: καὶ τὰ ζιζάνια [kai ta zizania] Gramatika: Veznik 'kai' ovdje ima priložno značenje ('i, također'), a imenica srednjeg roda u nominativu množine sada dobiva određeni član jer upućuje na korov već spomenut u prethodnom stihu. Značenje: Zlo i laž u konačnici se ne mogu trajno skrivati pod krinkom dobra; sam proces duhovnog sazrijevanja i donošenja ploda neminovno razotkriva razliku između pravog sjemena Kraljevstva i đavolskog patvorina.
Ovaj stih iz Isusove prispodobe o kukolju i pšenici (Mt 13,26) sažima duboku teološku istinu o koegzistenciji dobra i zla u svijetu te o naravi duhovnog razotkrivanja. U ranim fazama rasta i vanjskog religioznog života, istinska pobožnost ('sinovi Kraljevstva') i lažna ili zlonamjerna prisutnost ('sinovi Zloga') mogu izgledati vanjski posve identično, baš kao što opojni ljulj nalikuje zelenoj stabljici pšenice. Pokušaj preranog ljudskog sudovanja, selekcije i odvajanja nosio bi opasnost od uništenja samog dobra zbog duboke isprepletenosti njihovih korijena unutar ljudskog društva i vidljive Crkve.
Glavna poruka stiha leži u načelu prepoznatljivosti po plodovima i Božjem eshatološkom strpljenju. Tek u trenucima duhovne zrelosti, životnih kušnji i donošenja stvarnih plodova ljubavi, svetosti i pravednosti, jasno izlazi na vidjelo suštinska razlika između autentičnog života iz Boga i duhovne patvorine. Bog dopušta privremenu pomiješanost ne zbog nemoći ili ravnodušnosti, već u svojoj suverenoj mudrosti i milosrdnoj strpljivosti, ostavljajući konačni sud, razdvajanje i pročišćenje za vrijeme žetve na svršetku svijeta.