A u trnje zasijani, to je onaj koji Riječ sluša, ali briga ovoga vijeka i prijevara bogatstva ugušuju Riječ te on postaje besplodan.
A na dobru zemlju zasijani, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji doista plodonosi i daje: jedan stotinu, drugi šezdeset, a treći trideset."
Drugu im prispodobu izloži govoreći: "Kraljevstvo Nebesko prispodobljeno bi čovjeku koji zasija dobro sjeme u polju svojem.
A dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i nadsija ljulj posred žita pa otiđe.
A kada niknu usjev i donese plod, tada se pokaza i ljulj.
Drugu im prispodobu izloži govoreći: "Kraljevstvo Nebesko prispodobljeno bi čovjeku koji zasija dobro sjeme u polju svojem.
Drugu priču kaza im govoreći: carstvo je nebesko kao čovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu,
Ἄλλην παραβολὴν παρέθηκεν αὐτοῖς λέγων· ὡμοιώθη ἡ βασιλεία τῶν οὐρανῶν ἀνθρώπῳ σπείραντι καλὸν σπέρμα ἐν τῷ ἀγρῷ αὐτοῦ.
Allēn parabolēn parethēken autois legōn hōmoiōthē hē basileia tōn ouranōn anthrōpō speiranti kalon sperma en tō agrō autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Drugu prispodobu izloži njima govoreći: prispodobljeno bi to kraljevstvo tih nebesa čovjeku zasijavšem dobro sjeme u tom polju njegovom."
1. Drugu prispodobu izloži njima Izvornik: Ἄλλην παραβολὴν παρέθηκεν αὐτοῖς [Allēn parabolēn parethēken autois] Gramatika: Pridjev 'allēn' u akuzativu jednine ženskog roda označava 'drugu iste vrste' (za razliku od 'heteros' što znači 'drukčiju'). Glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine, označava dovršeni čin izlaganja, uz neizravni objekt u dativu množine. Značenje: Glagol 'paratithēmi' doslovno znači 'staviti pred koga' (često o posluživanju hrane na stol). Isus svoje prispodobe iznosi pred slušatelje poput duhovne gozbe ili predmeta o kojemu trebaju razmišljati.
2. prispodobljeno bi to kraljevstvo tih nebesa Izvornik: ὡμοιώθη ἡ βασιλεία τῶν οὐρανῶν [hōmoiōthē hē basileia tōn ouranōn] Gramatika: Glagol je u aoristu pasiva, 3. lice jednine, a subjekt 'kraljevstvo' stoji u nominativu jednine s genitivom množine 'nebesa'. Aorist ovdje nema obično prošlo značenje, nego djeluje kao bezvremenski (gnomski) aorist ili označava stvarnost koja je već uspostavljena Isusovim djelovanjem. Značenje: 'Kraljevstvo nebesa' tipičan je Matejev izraz u kojemu 'nebesa' služe kao židovski izraz strahopoštovanja umjesto izravnog spominjanja Božjeg imena, te označava Božju aktivnu vladavinu. Izraz 'prispodobljeno bi' ne uspoređuje Kraljevstvo samo s čovjekom, nego s cijelim događajem koji slijedi u priči.
3. čovjeku zasijavšem dobro sjeme Izvornik: ἀνθρώπῳ σπείραντι καλὸν σπέρμα [anthrōpō speiranti kalon sperma] Gramatika: Imenica u dativu jednine muškog roda bez člana ('nekom čovjeku'), određena participom aorista aktiva u istom padežu. Particip aorista označava radnju sijanja koja je već izvršena prije zapleta koji će uslijediti u idućem stihu, dok je izravni objekt u akuzativu jednine srednjeg roda. Značenje: Naglasak je na kvaliteti sjemena ('dobro', čisto, plemenito sjeme bez primjesa kukolja). Time se od samog početka utvrđuje da vlasnik polja (Sin Čovječji) stvara isključivo dobro te da podrijetlo zla u svijetu ne dolazi od njegova djelovanja.
4. u tom polju njegovom Izvornik: ἐν τῷ ἀγρῷ αὐτοῦ [en tō agrō autou] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom mjesta jednine muškog roda uz posvojni genitiv osobne zamjenice 3. lica jednine. Značenje: Posvojna zamjenica 'njegovom' snažno naglašava zakonito vlasništvo sijača nad poljem. Polje (koje u kasnijem tumačenju predstavlja svijet) pripada Bogu i Kristu, pa je kasniji upad neprijatelja čin nezakonite uzurpacije na tuđem posjedu.
Ovaj stih postavlja temelj za razumijevanje jedne od najvećih zagonetki ljudske povijesti i kršćanskog iskustva: zašto u svijetu, pa i unutar vidljive Crkve, paralelno postoje dobro i zlo, istinski vjernici i licemjeri, ako je Bog suveren i svemoguć? Isus kroz ovu prispodobu otkriva eshatološku stvarnost Kraljevstva nebeskog u sadašnjem vremenu – ono ne dolazi odmah s katastrofičnim iskorjenjivanjem zla, već započinje suverenim, tihim činom Krista koji sije djecu svjetla u svoj vlastiti svijet.
Glavna poruka stiha jest pouzdanje u Kristovo suvereno vlasništvo i savršeni plan. Svijet je "Njegovo polje" unatoč privremenoj prisutnosti zla i sabotaži neprijatelja. Vjernici ("dobro sjeme") nisu pozvani na tjeskobu, nestrpljivost ili prijevremeno iskorjenjivanje zlog sjemena vlastitim snagama, već na rast u autentičnoj svetosti i plodnosti, znajući da Sijač drži potpunu kontrolu nad poviješću te da će žetva na kraju vremena nepogrešivo odvojiti dobro od zla i donijeti konačnu pobjedu Božje pravednosti.