ali nema korijena u sebi, nego je privremen; a kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablažnjava.
ali nema korijena u sebi, nego je privremen; a kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablažnjava.
A u trnje zasijani, to je onaj koji Riječ sluša, ali briga ovoga vijeka i prijevara bogatstva ugušuju Riječ te on postaje besplodan.
A na dobru zemlju zasijani, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji doista plodonosi i daje: jedan stotinu, drugi šezdeset, a treći trideset."
Drugu im prispodobu izloži govoreći: "Kraljevstvo Nebesko prispodobljeno bi čovjeku koji zasija dobro sjeme u polju svojem.
A dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i nadsija ljulj posred žita pa otiđe.
A na dobru zemlju zasijani, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji doista plodonosi i daje: jedan stotinu, drugi šezdeset, a treći trideset."
A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset.
ὁ δὲ ἐπὶ τὴν καλὴν τὴν γῆν σπαρείς, οὗτός ἐστιν ὁ τὸν λόγον ἀκούων καὶ συνιείς, ὃς δὴ καρποφορεῖ καὶ ποιεῖ, ὃ μὲν ἑκατόν, ὃ δὲ ἑξήκοντα, ὃ δὲ τριάκοντα.¶
ho de epi tēn kalēn tēn gēn spareis houtos estin ho ton logon akouōn kai sunieis hos dē karpophorei kai poiei ho men hekaton ho de hexēkonta ho de triakonta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj pak na tu dobru zemlju zasijan, ovaj jest onaj tu riječ slušajući i razumijevajući, koji doista plodonosi i čini, jedno doduše stotinu, jedno pak šezdeset, jedno pak trideset."
1. na tu dobru zemlju zasijan Izvornik: ἐπὶ τὴν καλὴν γῆν σπαρείς [epi tēn kalēn gēn spareis] Gramatika: Particip aorista pasiva u nominativu jednine muškog roda, kojemu prethodi prijedložni izraz 'epi' s akuzativom jednine ženskog roda. Pridjev 'kalēn' s određenim članom stoji ispred imenice kako bi se naglasila vrsnoća tla. Značenje: Pridjev 'kalos' u grčkom označava ono što je ujedno lijepo, plemenito i prikladno svojoj svrsi. 'Dobra zemlja' slika je srca koje je otvoreno, duboko i očišćeno od prepreka, pa može primiti Božju Riječ onako kako ona zaslužuje.
2. slušajući i razumijevajući Izvornik: ἀκούων καὶ συνιείς [akouōn kai sunieis] Gramatika: Dva participa prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda povezana veznikom 'kai' pod zajedničkim određenim članom 'ho'. Zajednički član pokazuje da obje radnje tvore jednu nerazdvojnu cjelinu u opisu istinskoga učenika. Značenje: Glagol 'syniēmi' doslovno znači 'sastaviti skupa' ili 'povezati u umu', a u biblijskom smislu označava duhovno pronicanje i prihvaćanje Božje volje. Upravo je razumijevanje ključna razlika koja ovo tlo dijeli od prethodnih triju: riječ nije samo površno čuta, nego je unutarnje usvojena.
3. koji doista plodonosi i čini Izvornik: ὃς δὴ καρποφορεῖ καὶ ποιεῖ [hos dē karpophorei kai poiei] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine muškog roda praćena naglasnom česticom 'dē' (doista, upravo, tada) te dvama glagolima u prezentu aktiva, 3. lice jednine. Prezent ovdje izražava trajnu i redovitu djelatnost koja prirodno izvire iz razumijevanja. Značenje: Čestica 'dē' ističe neizbježnu i stvarnu posljedicu: tamo gdje postoji pravo razumijevanje Riječi, plod se doista i nužno pojavljuje. Dva glagola naglašavaju da se vjera očituje kroz organski rast ('plodonosi') i konkretna djela poslušnosti ('čini').
4. jedno doduše stotinu, jedno pak šezdeset, jedno pak trideset Izvornik: ὃ μὲν ἑκατόν, ὃ δὲ ἑξήκοντα, ὃ δὲ τριάκοντα [ho men hekaton, ho de hexēkonta, ho de triakonta] Gramatika: Tri odnosne zamjenice u akuzativu (ili nominativu) jednine srednjeg roda u korelativnom nizu s česticama 'men... de... de' (doduše... pak... pak), kojima se izražava razdioba uz nesklonjive glavne brojeve. Značenje: Iako svi istinski vjernici donose plod, mjera uroda varira ovisno o darovima i okolnostima, no čak je i najmanji navedeni prinos (trideseterostruko) u antičkom poljodjelstvu predstavljao izvanredno obilnu žetvu. Time se pokazuje da Božja Riječ u dobrom tlu uvijek višestruko nadmašuje ljudska očekivanja.
Stih iz Mateja 13:23 predstavlja vrhunac i poantu Isusove Prispodobe o sijaču. Glavna poruka stiha jest da istinsko primanje Božje riječi zahtijeva više od samog pasivnog slušanja ili trenutnog, površnog oduševljenja – ono zahtijeva 'dobru zemlju', odnosno pripremljeno, otvoreno i trajno prijemčivo srce. Takvo srce ne samo da sluša, već dubinski razumijeva (suniemi) i usvaja Riječ, dopuštajući joj da oblikuje čitavo biće i život vjernika.
Temeljni dokaz autentičnog duhovnog života i shvaćanja Evanđelja jest plodonosnost (karpoforei). Riječ Božja u plodnom tlu neizbježno donosi bogat duhovni rod koji se očituje u preobraženom karakteru, dobrim djelima i širenju Kraljevstva Božjeg. Iako se mjera tog ploda razlikuje među vjernicima – stostruko, šezdesetostruko ili tridesetostruko, što svjedoči o različitosti Božjih darova i osobnog rasta – sam prinos u svakom slučaju nadmašuje ljudska očekivanja i svjedoči o nadnaravnoj, stvaralačkoj moći Božje milosti u čovjeku.