svakomu koji sluša Riječ Kraljevstva a ne razumije, dolazi zli i grabi posijano u srcu njegovu; to je onaj uz put posijani.
svakomu koji sluša Riječ Kraljevstva a ne razumije, dolazi zli i grabi posijano u srcu njegovu; to je onaj uz put posijani.
A na kamenito tlo posijani, to je onaj koji Riječ sluša i odmah je s radošću prima,
ali nema korijena u sebi, nego je privremen; a kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablažnjava.
A u trnje zasijani, to je onaj koji Riječ sluša, ali briga ovoga vijeka i prijevara bogatstva ugušuju Riječ te on postaje besplodan.
A na dobru zemlju zasijani, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji doista plodonosi i daje: jedan stotinu, drugi šezdeset, a treći trideset."
ali nema korijena u sebi, nego je privremen; a kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablažnjava.
Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga poteraju riječi radi, odmah udari natrag.
οὐκ ἔχει δὲ ῥίζαν ἐν ἑαυτῷ ἀλλὰ πρόσκαιρός ἐστιν. γενομένης δὲ θλίψεως ἢ διωγμοῦ διὰ τὸν λόγον εὐθὺς σκανδαλίζεται.
ouk echei de rhizan en he'autō alla proskairos estin genomenēs de thlipseōs ē diōgmou dia ton logon euthus skandalizetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ne ima pak korijen u sebi nego privremen jest. nastale pak nevolje ili progonstva zbog te riječi odmah sablažnjava se."
1. ne ima pak korijen u sebi Izvornik: οὐκ ἔχει δὲ ῥίζαν ἐν ἑαυτῷ [ouk echei de rhizan en heautō] Gramatika: Glagol je u prezentu aktiva, 3. lice jednine, čime se označava trajno stanje nedostatka, dok čestica 'de' uvodi blagu suprotnost prema početnom radosnom prihvaćanju iz prethodnog stiha. Imenica 'korijen' u akuzativu jednine stoji bez određenog člana, čime se naglašava opća kvaliteta ukorijenjenosti, a povratna zamjenica u dativu smješta taj nedostatak u samu nutrinu osobe. Značenje: Korijen u biblijskoj metaforici označava skrivenu, unutarnju postojanost i životnu povezanost s izvorom vjere. Odsutnost korijena u samome sebi pokazuje da je oduševljenje ostalo samo na površini emocija, bez dubokog unutarnjeg preobražaja.
2. nego privremen jest Izvornik: ἀλλὰ πρόσκαιρός ἐστιν [alla proskairos estin] Gramatika: Snažni suprotni veznik 'alla' oštro suprotstavlja ovo stanje prethodnom nedostatku korijena. Pridjev u nominativu jednine muškog roda složenica je prijedloga 'pros' (prema, za) i imenice 'kairos' (određeno vrijeme, trenutak), te služi kao imenski predikat uz glagol 'biti' u prezentu. Značenje: Izraz doslovno opisuje nekoga tko traje samo 'za trenutak' ili ovisi o povoljnoj prilici. Takav vjernik nema u sebi trajnost koja nadilazi okolnosti, nego njegova vjera traje samo dok traju ugodni vanjski uvjeti.
3. nastale pak nevolje ili progonstva Izvornik: γενομένης δὲ θλίψεως ἢ διωγμοῦ [genomenēs de thlipseōs ē diōgmou] Gramatika: Konstrukcija genitiva apsolutnog sastavljena od participa aorista medija (u genitivu jednine ženskog roda) i dviju imenica u genitivu jednine povezanih rastavnim veznikom. Particip aorista ovdje označava nastanak nove situacije koja prethodi radnji glavnog glagola i postaje njezinim uzrokom ili vremenskim okvirom. Značenje: Prva imenica izvorno znači 'pritisak' ili 'tijesak' (vanjske životne tjeskobe), dok druga označava aktivno 'gonjenje' ili 'proganjanje' od strane neprijatelja. Obje stvarnosti djeluju kao ispit autentičnosti vjere, poput žarkog sunca u prispodobi.
4. zbog te riječi Izvornik: διὰ τὸν λόγον [dia ton logon] Gramatika: Prijedlog 'dia' s akuzativom (uz određeni član) izražava uzrok ili razlog zbog kojeg nešto nastaje, za razliku od genitiva s kojim bi označavao sredstvo. Značenje: Nevolja i progonstvo ovdje nisu obične životne nedaće, nego izravna posljedica povezanosti s Božjom porukom Kraljevstva. Upravo ono što je u prethodnom stihu primljeno s radošću sada postaje povodom za trpljenje.
5. odmah sablažnjava se Izvornik: εὐθὺς σκανδαλίζεται [euthus skandalizetai] Gramatika: Prilog vremena naglašava trenutnost reakcije, a glagol je u prezentu pasiva (ili medija), 3. lice jednine, što opisuje proces u kojem subjekt dopušta da bude naveden na pad. Značenje: Glagol potječe od imenice koja označava okidač u zamci ili kamen spoticanja. Isti prilog 'odmah' koji je u prethodnom stihu opisao brzinu radosnog prihvaćanja Riječi sada opisuje jednako brzi duhovni slom i otpad čim se pojavi cijena učeništva.
Ovaj stih iz Prispodobe o sijaču (Mt 13,21 / Mk 4,17) donosi duboku duhovnu dijagnozu površnog vjernika. Glavna poruka jest da početni emotivni zanos i radost pri prihvaćanju Božje riječi nisu dovoljan dokaz autentične vjere ako ne dođe do duboke unutarnje ukorijenjenosti i osobne transformacije.
Nevolje i progonstva nisu slučajna smetnja, već neizbježan test duhovne stvarnosti koji razotkriva pravo stanje srca. Prava, živuća vjera odlikuje se dubokim korijenom u Bogu koji omogućuje postojanost i donošenje ploda unatoč vanjskim pritiscima, dok se površna vjera, lišena vlastitog duhovnog temelja, brzo ruši kada uslijedi neizbježna cijena učeništva.