Vi dakle poslušajte prispodobu o sijaču:
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Vi dakle poslušajte prispodobu o sijaču:
svakomu koji sluša Riječ Kraljevstva a ne razumije, dolazi zli i grabi posijano u srcu njegovu; to je onaj uz put posijani.
A na kamenito tlo posijani, to je onaj koji Riječ sluša i odmah je s radošću prima,
ali nema korijena u sebi, nego je privremen; a kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablažnjava.
A u trnje zasijani, to je onaj koji Riječ sluša, ali briga ovoga vijeka i prijevara bogatstva ugušuju Riječ te on postaje besplodan.
A na kamenito tlo posijani, to je onaj koji Riječ sluša i odmah je s radošću prima,
A na kamenu posijano to je koji sluša riječ i odmah s radosti primi je,
ὁ δὲ ἐπὶ τὰ πετρώδη σπαρείς, οὗτός ἐστιν ὁ τὸν λόγον ἀκούων καὶ εὐθὺς μετὰ χαρᾶς λαμβάνων αὐτόν.
ho de epi ta petrōdē spareis houtos estin ho ton logon akouōn kai euthus meta charas lambanōn auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A na kamenita posijani, ovaj jest riječ slušajući i odmah s radošću primajući nju."
1. A na kamenita posijani Izvornik: ὁ δὲ ἐπὶ τὰ πετρώδη σπαρείς [ho de epi ta petrōdē spareis] Gramatika: Poimeničeni particip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom (ὁ... σπαρείς), unutar kojega je umetnut prijedložni izraz ἐπὶ τὰ πετρώδη (na kamenita mjesta, akuzativ množine srednjeg roda), povezan česticom δέ (a). Značenje: Pridjev πετρώδης ne označava tlo posuto kamenčićima, nego živu stijenu prekrivenu tek tankim slojem zemlje. Ponovno je u muškom rodu ('posijani'), čime se slika tla izravno primjenjuje na drugu vrstu slušatelja.
2. riječ slušajući Izvornik: ὁ τὸν λόγον ἀκούων [ho ton logon akouōn] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s članom, dok je objekt τὸν λόγον (riječ) umetnut između člana i participa. Značenje: Umetanje 'riječi' između člana i participa stvara čvrstu sintaktičku cjelinu koja opisuje osobu čije je obilježje slušanje navještaja, za razliku od prvog slušatelja kod kojega je odmah istaknuto nerazumijevanje.
3. odmah s radošću primajući nju Izvornik: εὐθὺς μετὰ χαρᾶς λαμβάνων αὐτόν [euthus meta charas lambanōn auton] Gramatika: Prilog εὐθύς (odmah), prijedložni izraz s genitivom načina ili popratne okolnosti (μετὰ χαρᾶς), particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda (λαμβάνων) koji dijeli zajednički član ὁ s prethodnim participom, te zamjenica u akuzativu jednine muškog roda (αὐτόν, jer je λόγος muškog roda). Značenje: Dijeljenje istog određenog člana za oba participa ('slušajući i primajući') pokazuje da se slušanje i prihvaćanje događaju u istom dahu. Prilog 'odmah' i izraz 's radošću' oslikavaju trenutačno, površno oduševljenje koje prima poruku bez dubljeg promišljanja o cijeni ustrajnosti.
Ovaj stih iz Parable o sijaču (Matej 13,20) pruža duboku teološku i psihološku dijagnozu ljudskog srca koje Isus opisuje kao 'kamenito tlo'. Isus ovdje upozorava na opasnost površnog, emotivnog i brzopletog prihvaćanja Evanđelja. Osoba prikazana u ovom stihu čuje Božju riječ i reagira s trenutačnim oduševljenjem i radošću, ali ta je reakcija isključivo sentimentalna i ne dopire do dubine bića. Ispod tankog sloja emotivne otvorenosti ostaje netaknuta neprobojna stijena ljudskog ponosa, sebičnosti i neobnovljene volje, zbog čega Božja riječ ne može pustiti dubok i trajan korijen.
Glavna poruka stiha jest da se istinska duhovnost i spasonosna vjera ne mjere početnim žarom, brzinom prihvaćanja ili vanjskim manifestacijama radosti, nego dubinom ukorjenjivanja i postojanošću u zajedništvu s Kristom. Za istinski duhovni plod potrebno je da tvrdo tlo našeg 'ja' bude slomljeno dubokim pokajanjem i spremnošću na odricanje, kako bi Riječ mogla prodrijeti u najdublje slojeve srca. Bez te dubine, svako oduševljenje ostaje prolazna iluzija koja neminovno vene čim se pojave prve kušnje, nevolje ili progonstva radi Riječi.