A blažene vaše oči jer gledaju, i uši vaše jer slušaju.
A blažene vaše oči jer gledaju, i uši vaše jer slušaju.
Jer zaista, govorim vam da mnogi proroci i pravednici zaželješe vidjeti što gledate, i ne vidješe, i čuti što slušate, i ne čuše.
Vi dakle poslušajte prispodobu o sijaču:
svakomu koji sluša Riječ Kraljevstva a ne razumije, dolazi zli i grabi posijano u srcu njegovu; to je onaj uz put posijani.
A na kamenito tlo posijani, to je onaj koji Riječ sluša i odmah je s radošću prima,
Vi dakle poslušajte prispodobu o sijaču:
Vi pak čujte priču o sijaču:
Ὑμεῖς οὖν ἀκούσατε τὴν παραβολὴν τοῦ σπείραντος·
Humeis oun akousate tēn parabolēn tou speirantos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vi dakle poslušajte prispodobu posijavšega:"
1. Vi dakle Izvornik: Ὑμεῖς οὖν [Humeis oun] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu množine (ὑμεῖς) izričito je navedena na prvom mjestu radi snažnog isticanja, praćena zaključnim veznikom οὖν (dakle, stoga). Značenje: Izričito 'Vi' stvara izravan kontrast prema mnoštvu koje ne razumije i prorocima koji nisu dočekali ovo vrijeme. Budući da je učenicima dano spoznati tajne Kraljevstva, iz te povlastice proizlazi i poziv na pozornost.
2. poslušajte Izvornik: ἀκούσατε [akousate] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom imperativa, 2. lice množine; imperativ aorista ne traži samo puko slušanje, nego odlučno, sabrano prihvaćanje onoga što slijedi. Značenje: U biblijskom govoru 'poslušati' podrazumijeva više od primanja zvuka – to je poziv na duhovno razumijevanje i prihvaćanje tumačenja koje Isus upravo započinje davati.
3. prispodobu posijavšega Izvornik: τὴν παραβολὴν τοῦ σπείραντος [tēn parabolēn tou speirantos] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s određenim članom, na koju se veže poimeničeni particip aorista aktivnog u genitivu jednine muškog roda s članom (τοῦ σπείραντος – onoga koji je posijao). Značenje: Izraz παραβολή (doslovno 'postavljanje jednoga uz drugo radi usporedbe') ovdje označava cjelinu slike i njezina skrivenog smisla. Genitiv aoristnog participa ('posijavšega') upućuje na već dovršeni čin sijanja Božje riječi čiji se učinci sada razjašnjavaju.
Ovaj stih (Matej 13,18) predstavlja ključnu prijelaznu točku u Isusovu govoru o Kraljevstvu Božjem, gdje Isus prelazi s iznošenja same prispodobe i objašnjenja razloga takvog načina poučavanja na njezino autentično i dubinsko tumačenje. Naglašenom zamjenicom "Vi" Isus izdvaja svoje učenike kao primatelje posebne Božje milosti kojima je dano razumjeti otajstva Kraljevstva, za razliku od mnoštva čije je srce otvrdnulo.
Glavna poruka stiha leži u neraskidivoj vezi između duhovne privilegije i odgovornosti: upravo zato što im je darovana milost da vide i čuju, učenici su pozvani (aoristni imperativ "poslušajte") s potpunom ozbiljnošću, poslušnošću i otvorenim srcem primiti Riječ Božju. Isus ih usmjerava na sijača – izvor života i istine – te ih poziva na duhovnu samodijagnozu kako bi njihovo srce bilo plodno tlo koje donosi stostruki plod.