Jer, srce ovoga naroda je otupjelo, postali su tvrdih ušiju, zatvorili su svoje oči, da ne vide očima svojim, da ne čuju ušima svojim, da ne razumiju srcem svojim, i da se ne obrate. I Ja ću ih izliječiti!
Jer, srce ovoga naroda je otupjelo, postali su tvrdih ušiju, zatvorili su svoje oči, da ne vide očima svojim, da ne čuju ušima svojim, da ne razumiju srcem svojim, i da se ne obrate. I Ja ću ih izliječiti!
Ali vi, sretne vaše oči, jer one vide, i vaše uši, jer čuju.
Uistinu, Ja vam to kažem, mnogi od proroka, mnogi od pravednika su imali želju vidjeti ono što vi vidite, a oni nisu vidjeli, čuti ono što vi čujete, a oni nisu čuli.
Vi dakle, slušajte prispodobu o sijaču.
Kad čovjek čuje Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, to je stoga što Zli dolazi i dočepa se onoga što bijaše posijano u njegovu srcu; takvo je ono zasijano na rubu puta.
Uistinu, Ja vam to kažem, mnogi od proroka, mnogi od pravednika su imali želju vidjeti ono što vi vidite, a oni nisu vidjeli, čuti ono što vi čujete, a oni nisu čuli.
Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.
Ἀμὴν γὰρ λέγω ὑμῖν ὅτι πολλοὶ προφῆται καὶ δίκαιοι ἐπεθύμησαν ἰδεῖν ἃ βλέπετε, καὶ οὐκ εἶδαν, καὶ ἀκοῦσαι ἃ ἀκούετε, καὶ οὐκ ἤκουσαν.¶
Amēn gar legō humin hoti polloi prophētai kai dikaioi epethumēsan idein ha blepete kai ouk eidan kai akousai ha akouete kai ouk ēkousan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zaista jer kažem vama da mnogi proroci i pravednici poželješe vidjeti što gledate i ne vidješe, i čuti što slušate i ne čuše."
1.ἀμὴν (amēn) — Zaista / Uistinu • Izvornik i transliteracija: grč. ἀμήν (amēn), preuzeto iz heb. אָמֵן (amen). • Gramatička analiza: Nepromjenjivi prilog (čestica) semitskog podrijetla. • Teološko značenje: U judaizmu se ovaj izraz tradicionalno koristio na kraju molitve ili blagoslova kao potvrda u značenju 'neka tako bude' ili 'istina je'. Isus ga, međutim, jedinstveno koristi na samom početku svojih izjava kako bi naglasio apsolutnu, neospornu istinitost i božanski autoritet onoga što slijedi. To ukazuje na Njegovu suverenu vlast: Njegove riječi ne trebaju vanjsku potvrdu ili ljudske svjedoke, jer su same po sebi vrhovna Istina.
2.γὰρ (gar) — jer • Izvornik i transliteracija: grč. γάρ (gar). • Gramatička analiza: Uzročni veznik (postpozitivni, tj. u grčkom jeziku nikada ne dolazi kao prva riječ u rečenici, nego nakon prve riječi). • Teološko značenje: Povezuje ovu izjavu s prethodnim stihom (Mt 13,16: 'A blago vašim očima što vide i ušima što čuju'), objašnjavajući teološki razlog i dubinu te blagoslovljenosti u kontekstu cjelokupne povijesti spasenja.
3.λέγω ὑμῖν (legō hymin) — kažem vama • Izvornik i transliteracija: grč. λέγω (legō) – kažem; ὑμῖν (hymin) – vama. • Gramatička analiza: 'λέγω' je glagol u prezentu, aktivni, indikativ, 1. lice jednine. Prezent označava neposrednu, živu i trenutnu radnju. 'ὑμῖν' je dativ množine osobne zamjenice 2. lica (σύ), a odnosi se neposredno na učenike. • Teološko značenje: Izraz označava izravno božansko otkrivenje i intiman odnos Isusa s Njegovim učenicima. Dok mnoštvo sluša u prispodobama bez duhovnog razumijevanja zbog tvrdoće srca, Isus apostolima osobno i izravno priopćava otajstva Kraljevstva nebeskoga.
4.ὅτι (hoti) — da • Izvornik i transliteracija: grč. ὅτι (hoti). • Gramatička analiza: Izrični veznik koji uvodi zavisnu izričnu rečenicu i objašnjava sadržaj onoga što Isus govori. • Teološko značenje: Služi kao uvod u temeljnu istinu o povijesnoj ispunjenosti Božjeg plana spasenja i eshatološkom vremenu koje je nastupilo.
5.πολλοὶ προφῆται καὶ δίκαιοι (polloi prophētai kai dikaioi) — mnogi proroci i pravednici • Izvornik i transliteracija: grč. πολλοὶ (polloi) – mnogi; προφῆται (prophētai) – proroci; καὶ (kai) – i; δίκαιοι (dikaioi) – pravednici. • Gramatička analiza: Svi su oblici u nominativu množine muškog roda, vršeći ulogu subjekta zavisne rečenice. • Teološko značenje: 'Proroci' označavaju Božje glasnike u Starom zavjetu koji su primali objave i proricali o dolasku Mesije (npr. Izaija, Jeremija, Daniel). 'Pravednici' predstavljaju starozavjetne svete ljude (poput Abrahama, Mojsija, Davida) koji su živjeli u vjeri i poslušnosti Božjem zakonu, željno iščekujući ispunjenje Božjih obećanja. Njihovo zajedničko spominjanje obuhvaća cjelokupnu starozavjetnu povijest spasenja i njezine najveće duhovne velikane.
6.ἐπεθύμησαν (epethymēsan) — poželješe / žudjeli su • Izvornik i transliteracija: grč. ἐπεθύμησαν (epethymēsan), od glagola ἐπιθυμέω (epithymeō). • Gramatička analiza: Glagol u aoristu, aktivni, indikativ, 3. lice množine. Aorist ovdje izražava svršenu radnju u prošlosti, obuhvaćajući cjelokupnu povijesnu čežnju starozavjetnih svetaca u jedinstvenu cjelinu. • Teološko značenje: Glagol je složenica prijedloga ἐπί (usmjerenost, intenzitet) i imenice θυμός (strast, srce, nutrina), što označava izuzetno snažnu, duboku duhovnu žudnju i čežnju cijelim bićem. Ti su velikani vjere cijelog života strastveno čeznuli vidjeti mesijansko doba i Kristov dolazak, živeći i umirući u vjeri za obećanja koja nisu za zemaljskog života tjelesno doživjeli (usp. Heb 11,13).
7.ἰδεῖν ἃ βλέπετε καὶ οὐκ εἶδαν (idein ha blepete kai ouk eidan) — vidjeti što gledate i ne vidješe • Izvornik i transliteracija: grč. ἰδεῖν (idein) – vidjeti; ἃ (ha) – što / ono što; βλέπετε (blepete) – gledate; καὶ (kai) – i; οὐκ (ouk) – ne; εἶδαν (eidan) – vidješe. • Gramatička analiza: 'ἰδεῖν' je aorist aktivni infinitiv glagola ὁράω (horaō), koji označava čin viđenja ili prepoznavanja istine. 'βλέπετε' je prezent aktivni indikativ, 2. lice množine glagola βλέπω (blepō), što ukazuje na trajno, kontinuirano i sadašnje tjelesno i duhovno gledanje. 'εἶδαν' je aorist aktivni indikativ, 3. lice množine, označavajući povijesnu činjenicu da ta žudnja u prošlosti nije bila ostvarena. • Teološko značenje: Značajna je teološka nijansa u upotrebi glagola 'βλέπω' (kontinuirano gledanje očima, prisutnost očevidaca) i 'ὁράω / εἶδον' (dovršeno sagledavanje, spoznaja). Učenicima je dano ne samo da tjelesno promatraju Isusa, Njegova čudesa i nastupanje Kraljevstva, nego da u Njemu duhovno prepoznaju ispunjenje svih obećanja. Kontrast između prošlog aorista ('ne vidješe') i trajnoga prezeneta ('gledate') ističe vrhunac povijesti spasenja i neusporedivu milosnu privilegiju novoga saveza.
8.καὶ ἀκοῦσαι ἃ ἀκούετε καὶ οὐκ ἤκουσαν (kai akousai ha akouete kai ouk ēkousan) — i čuti što slušate i ne čuše • Izvornik i transliteracija: grč. καὶ (kai) – i; ἀκοῦσαι (akousai) – čuti; ἃ (ha) – što; ἀκούετε (akouete) – slušate; καὶ (kai) – i; οὐκ (ouk) – ne; ἤκουσαν (ēkousan) – čuše. • Gramatička analiza: 'ἀκοῦσαι' je aorist aktivni infinitiv glagola ἀκούω (akouō). 'ἀκούετε' je prezent aktivni indikativ, 2. lice množine (trajno, sadašnje slušanje). 'ἤκουσαν' je aorist aktivni indikativ, 3. lice množine (povijesna činjenica iz prošlosti). • Teološko značenje: Slušanje (heb. 'šema', grč. 'akouō') u biblijskoj je tradiciji temelj vjere i saveza s Bogom ('vjera po poruci', Rim 10,17). Dok su starozavjetni proroci Božju riječ primali u sjenama, vizijama i posredno, apostoli imaju neizmjernu milost slušati samoga Mesiju – utjelovljenu Riječ Božju – izravno i neposredno. Oni slušaju prispodobe o Kraljevstvu i nauk samoga Krista, što naglašava ogromnu duhovnu odgovornost i blagoslov novozavjetne Crkve kojoj je otkrivena tajna sakrivena od postanka svijeta.
U ovom stihu Isus Krist proglašava jedinstvenu i neizmjernu privilegiju svojih učenika (i, po proširenju, svih novozavjetnih vjernika) koji svjedoče nastupanju mesijanskog Kraljevstva nebeskog. Ističući snažan kontrast između starozavjetnih proroka i pravednika s jedne strane te svojih apostola s druge, Isus ukazuje na vrhunac povijesti spasenja i punoću vremena koja se ostvaruje Njegovim dolaskom. Oni koji su stoljećima u vjeri žudjeli i proricali o Kristovu dolasku vidjeli su ga tek izdaleka u sjenama i obećanjima, dok je učenicima darovana milost neposrednog promatranja i slušanja utjelovljenoga Boga.
Glavna poruka stiha jest poziv na duboku zahvalnost i svijest o uzvišenosti novozavjetnog otkrivenja. Gledanje i slušanje Krista nije tek pasivno osjetilno iskustvo, već milosni dar duhovnog prepoznavanja koji sa sobom nosi i veliku odgovornost vjere. Isus ovime potvrđuje da je On sam dovršenje i ispunjenje cjelokupne starozavjetne povijesti te da u Njemu Božje narode obasjava svjetlost za kojom su najveći duhovni velikani prošlosti čeznuli cijelim svojim bićem.