Jer odebljalo je srce naroda ovoga, i ušima teško čuše, i oči svoje zatvoriše, da očima ne vide i ušima ne čuju i srcem ne shvate i ne obrate se, pa da ih izliječim.'
A blažene vaše oči jer gledaju, i uši vaše jer slušaju.
Jer zaista, govorim vam da mnogi proroci i pravednici zaželješe vidjeti što gledate, i ne vidješe, i čuti što slušate, i ne čuše.
Vi dakle poslušajte prispodobu o sijaču:
svakomu koji sluša Riječ Kraljevstva a ne razumije, dolazi zli i grabi posijano u srcu njegovu; to je onaj uz put posijani.
Jer zaista, govorim vam da mnogi proroci i pravednici zaželješe vidjeti što gledate, i ne vidješe, i čuti što slušate, i ne čuše.
Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.
Ἀμὴν γὰρ λέγω ὑμῖν ὅτι πολλοὶ προφῆται καὶ δίκαιοι ἐπεθύμησαν ἰδεῖν ἃ βλέπετε, καὶ οὐκ εἶδαν, καὶ ἀκοῦσαι ἃ ἀκούετε, καὶ οὐκ ἤκουσαν.¶
Amēn gar legō humin hoti polloi prophētai kai dikaioi epethumēsan idein ha blepete kai ouk eidan kai akousai ha akouete kai ouk ēkousan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zaista jer govorim vama da mnogi proroci i pravednici zaželješe vidjeti što gledate, i ne vidješe, i čuti što slušate, i ne čuše."
1. Zaista jer govorim vama Izvornik: Ἀμὴν γὰρ λέγω ὑμῖν [Amēn gar legō humin] Gramatika: Čestica hebrejskog podrijetla praćena uzročnim veznikom γάρ (jer) te glagolom u prezentu aktivnom indikativa, 1. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u dativu množine. Značenje: Svečana Isusova proročka formula kojom jamči apsolutnu istinitost izrečenoga. Veznik 'jer' izravno obrazlaže blaženstvo učenika iz prethodnog stiha: oni su blaženi upravo zato što svjedoče onomu za čim su čeznuća prošlih naraštaja ostala neispunjena.
2. mnogi proroci i pravednici Izvornik: πολλοὶ προφῆται καὶ δίκαιοι [polloi prophētai kai dikaioi] Gramatika: Pridjev, imenica i poimeničeni pridjev u nominativu množine muškog roda, bez određenog člana. Značenje: Ovim dvama pojmovima obuhvaćeni su svi nositelji i čuvari starozavjetne objave – kako oni koji su naviještali Božju riječ, tako i vjerni pojedinci koji su živjeli u skladu sa Savezom iščekujući Mesijin dolazak.
3. zaželješe Izvornik: ἐπεθύμησαν [epethumēsan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice množine; aorist ovdje sažima čitavu povijest starozavjetne čežnje kao jednu dovršenu činjenicu u prošlosti. Značenje: Glagol ἐπιθυμέω označava snažnu unutarnju žudnju i usmjerenost srca prema nekom cilju. Ovdje izražava duboku eshatološku čežnju starozavjetnih vjernika za vremenom spasenja.
4. vidjeti što gledate Izvornik: ἰδεῖν ἃ βλέπετε [idein ha blepete] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog (ἰδεῖν) kao dopuna glagolu željenja, odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda (ἅ) i glagol u prezentu aktivnom indikativa, 2. lice množine (βλέπετε). Značenje: Infinitiv aorista naglašava sam događaj ostvarenog uvida za kojim su proroci čeznuli, dok prezent 'gledate' ističe trajno, sadašnje iskustvo učenika koji svojim očima promatraju Mesijino djelovanje.
5. i ne vidješe Izvornik: καὶ οὐκ εἶδαν [kai ouk eidan] Gramatika: Sastavni veznik s ovdje suprotnim prizvukom (a, ali), objektivna niječnica οὐκ i glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice množine. Značenje: Ističe povijesnu granicu starozavjetnog razdoblja: unatoč svojoj vjeri i proročkim viđenjima, velikani prošlosti nisu doživjeli povijesno ostvarenje Božjih obećanja u osobi Isusa Krista.
6. čuti što slušate, i ne čuše Izvornik: ἀκοῦσαι ἃ ἀκούετε, καὶ οὐκ ἤκουσαν [akousai ha akouete, kai ouk ēkousan] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog (ἀκοῦσαι), odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda, prezent aktivni indikativa u 2. licu množine (ἀκούετε) te aorist aktivni indikativa u 3. licu množine (ἤκουσαν). Značenje: Paralelizmom gledanja i slušanja zaokružuje se punina osjetilnog i duhovnog iskustva objave. Učenici u sadašnjosti trajno slušaju govor o Kraljevstvu koji je starozavjetnim pravednicima ostao tek daleki navještaj.
U ovom stihu Isus Krist proglašava jedinstvenu i neizmjernu privilegiju svojih učenika (i, po proširenju, svih novozavjetnih vjernika) koji svjedoče nastupanju mesijanskog Kraljevstva nebeskog. Ističući snažan kontrast između starozavjetnih proroka i pravednika s jedne strane te svojih apostola s druge, Isus ukazuje na vrhunac povijesti spasenja i punoću vremena koja se ostvaruje Njegovim dolaskom. Oni koji su stoljećima u vjeri žudjeli i proricali o Kristovu dolasku vidjeli su ga tek izdaleka u sjenama i obećanjima, dok je učenicima darovana milost neposrednog promatranja i slušanja utjelovljenoga Boga.
Glavna poruka stiha jest poziv na duboku zahvalnost i svijest o uzvišenosti novozavjetnog otkrivenja. Gledanje i slušanje Krista nije tek pasivno osjetilno iskustvo, već milosni dar duhovnog prepoznavanja koji sa sobom nosi i veliku odgovornost vjere. Isus ovime potvrđuje da je On sam dovršenje i ispunjenje cjelokupne starozavjetne povijesti te da u Njemu Božje narode obasjava svjetlost za kojom su najveći duhovni velikani prošlosti čeznuli cijelim svojim bićem.