Drugo pak pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stotinu, drugo šezdeset, a drugo trideset.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Drugo pak pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stotinu, drugo šezdeset, a drugo trideset.
Tko ima uši, neka sluša!"
I pristupiše učenici i rekoše Mu: "Zašto im govoriš u prispodobama?"
A On odgovori i reče im: "Zato što je vama dano spoznati tajne Kraljevstva Nebeskoga, a onima nije dano.
Jer tko god ima, dat će mu se i obilovat će; a tko god nema, i ono što ima uzet će se od njega.
I pristupiše učenici i rekoše Mu: "Zašto im govoriš u prispodobama?"
I pristupivši učenici rekoše mu: zašto im govoriš u pričama?
Καὶ προσελθόντες οἱ μαθηταὶ εἶπαν αὐτῷ· διὰ τί ἐν παραβολαῖς λαλεῖς αὐτοῖς;
Kai proselthontes hoi mathētai eipan autō dia ti en parabolais laleis autois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pristupivši ti učenici rekoše njemu: Zbog čega u prispodobama govoriš njima?"
1. pristupivši Izvornik: προσελθόντες [proselthontes] Gramatika: Aktivni particip aorista u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu 'rekoše': učenici su najprije prišli, a potom postavili pitanje. Značenje: U Matejevu evanđelju fizički pristup učenika Isusu redovito označava prijelaz s javnog poučavanja mnoštva na dublje, intimnije tumačenje unutar zajednice vjernika.
2. ti učenici Izvornik: οἱ μαθηταὶ [hoi mathētai] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom. Član izdvaja poznatu skupinu Isusovih pratitelja nasuprot širem mnoštvu na obali. Značenje: Označava one koji su odgovorili na Isusov poziv i koji ne ostaju na površini prispodobe, nego traže njezin dublji smisao.
3. rekoše Izvornik: εἶπαν [eipan] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, treće lice množine. Izriče cjelovitu, zaokruženu radnju postavljanja izravnog pitanja. Značenje: Uvodi dijalog u kojem učenici traže objašnjenje Isusove govorne metode, pokazujući da prispodobe nisu samoočite bez Učiteljeva tumača.
4. Zbog čega Izvornik: διὰ τί [dia ti] Gramatika: Prijedlog s upitnom zamjenicom u akuzativu jednine srednjeg roda. Prijedlog s akuzativom ovdje pita za uzrok, razlog ili svrhu ('radi čega', 's kojim ciljem'). Značenje: Učenike ne zanima samo sadržaj prispodobe, nego sama teološka svrha i razlog zašto Isus mnoštvu ne govori izravno.
5. u prispodobama Izvornik: ἐν παραβολαῖς [en parabolais] Gramatika: Prijedlog s imenicom u dativu množine ženskog roda. Dativ ovdje označava sredstvo ili način na koji se govor odvija. Značenje: Riječ doslovno znači 'postavljanje jednog uz drugo' radi usporedbe; u biblijskom govoru prispodoba je slikovita priča iz svakodnevice koja istodobno otkriva istinu otvorenima i skriva je od zatvorenih srca.
6. govoriš Izvornik: λαλεῖς [laleis] Gramatika: Aktivni indikativ prezenta u drugom licu jednine. Prezent ovdje označava trajnu praksu ili uobičajen način postupanja koji su učenici uočili u Isusovu obraćanju narodu. Značenje: Naglašava sam čin komunikacije i prenošenja riječi, ukazujući na prepoznatljiv preokret u načinu na koji se Isus obraća javnosti.
Ovaj stih (Matej 13,10) predstavlja ključnu prekretnicu u Matejevom evanđelju i u Isusovoj pedagoškoj metodi. Nakon otvorenog naviještanja Kraljevstva nebeskoga i suočavanja sa sve većim odbijanjem te duhovnom tvrdoćom vjerskih vođa i dijela naroda, Isus prelazi na govor u prispodobama. Pitanje učenika ("Zbog čega u prispodobama govoriš njima?") izražava njihovo čuđenje tom promjenom i otvara put za Isusovo objašnjenje teološke svrhe prispodoba – one nisu samo slikovita pedagoška pomagala za lakše razumijevanje, već instrument božanske objave i suda.
Glavna poruka stiha leži u jasnom razlikovanju između vanjskog mnoštva ("njih") i unutarnjeg kruga sljedbenika ("učenika"). Prispodobe djeluju kao duhovno sito: onima koji pristupaju Isusu s vjerom, poniznošću i željom za učenjem, one otvaraju duboka otajstva Kraljevstva nebeskoga; s druge strane, onima koji slušaju s površnošću, ravnodušnošću ili nevjericom, one ostaju samo zagonetne priče. Stih nas poziva da ne budemo samo pasivni promatrači i slušatelji, već istinski učenici koji aktivno pristupaju Kristu tražeći dublje duhovno razumijevanje.