Drugo pak pade u trnje, i izraste trnje i uguši ga.
Drugo pak pade u trnje, i izraste trnje i uguši ga.
Drugo pak pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stotinu, drugo šezdeset, a drugo trideset.
Tko ima uši, neka sluša!"
I pristupiše učenici i rekoše Mu: "Zašto im govoriš u prispodobama?"
A On odgovori i reče im: "Zato što je vama dano spoznati tajne Kraljevstva Nebeskoga, a onima nije dano.
Tko ima uši, neka sluša!"
Ko ima uši da čuje neka čuje.
ὁ ἔχων ὦτα ἀκούειν ἀκουέτω.¶
ho echōn ōta akouein akouetō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koje imajući uši neka sluša."
1. Koje imajući Izvornik: ὁ ἔχων [ho echōn] Gramatika: Određeni član muškog roda u nominativu jednine uz aktivni particip prezenta glagola 'imati'. Član pretvara particip u poimeničeni izraz ('onaj koji ima'), dok prezent označava trajno posjedovanje sposobnosti. Značenje: Upućuje na svakog pojedinca u mnoštvu koji posjeduje ne samo fizičko osjetilo sluha, nego i nutarnju duhovnu prijemčivost za Riječ.
2. uši Izvornik: ὦτα [ōta] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu množine, u službi izravnog objekta participa 'imajući'. Bez određenog je člana, čime se naglašava narav i funkcija organa. Značenje: U biblijskoj antropologiji uši su simbol otvorenosti srca i spremnosti čovjeka na poslušnost Božjem glasu.
3. neka sluša Izvornik: ἀκουέτω [akouetō] Gramatika: Aktivni imperativ prezenta u trećem licu jednine. Prezent u zapovjednom načinu ne traži samo trenutnu radnju, nego trajno, pozorno i opetovano slušanje. Značenje: Poziv na duboko promišljanje i vršenje onoga što je rečeno; u biblijskom smislu pravo slušanje uvijek podrazumijeva prihvaćanje poruke i djelovanje u skladu s njom.
Ova poznata Isusova izreka ("ὁ ἔχων ὦτα ἀκουέτω"), koja se redovito javlja kao vrhunac prispodoba u Evanđeljima i kao poziv crkvama u Otkrivenju, predstavlja duboki duhovni alarm i svečani poziv na osobnu odgovornost. Isus njome podsjeća da božanska istina nije automatski niti prisilno nametnuta; ona zahtijeva aktivan angažman, duhovnu glad i prijemčivost srca. Božja Riječ djeluje kao duhovni filter: onima s otvorenim srcem ona otkriva otajstva Kraljevstva Božjega, dok za zatvorena i ponosna srca ostaje nepronicljiva zagonetka.
Glavna poruka stiha jest da duhovno slušanje nije pasivan čin, već trajan imperativ poslušnosti i životne promjene. Tko god je milošću osposobljen da prepozna Božji glas, snosi i uzvišenu odgovornost da tu riječ duboko usvoji, živi je u svakodnevici i donese duhovni rod. To je bezvremenski poziv vjernicima svih generacija da ne ostanu na površnom, intelektualnom slušanju, već da Božju poruku primaju čitavim bićem.