Drugo pak pade na kamenito tlo, gdje ne imaše mnogo zemlje, i odmah izniknu jer ne imaše duboke zemlje;
Drugo pak pade na kamenito tlo, gdje ne imaše mnogo zemlje, i odmah izniknu jer ne imaše duboke zemlje;
a kad sunce izađe, bi opečeno i, jer ne imaše korijena, osuši se.
Drugo pak pade u trnje, i izraste trnje i uguši ga.
Drugo pak pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stotinu, drugo šezdeset, a drugo trideset.
Tko ima uši, neka sluša!"
Drugo pak pade u trnje, i izraste trnje i uguši ga.
A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.
ἄλλα δὲ ἔπεσεν ἐπὶ τὰς ἀκάνθας, καὶ ἀνέβησαν αἱ ἄκανθαι καὶ ἔπνιξαν αὐτά.
alla de epesen epi tas akanthas kai anebēsan hai akanthai kai epnixan auta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Druga a pade na to trnje, i uziđoše to trnje i ugušiše njih."
1. na to trnje Izvornik: ἐπὶ τὰς ἀκάνθας [epi tas akanthas] Gramatika: Prijedlog s akuzativom množine ženskog roda i određenim članom. Određeni član upućuje na već poznato, tipično trnje na rubovima njiva ili na tlo u kojemu se već nalaze korijeni i sjemenke trnja. Značenje: Za razliku od kamenitog tla, ovdje ima dovoljno dubine zemlje, ali tlo nije očišćeno. To je slika nepodijeljenog, odnosno nečistog srca u kojemu uz Božju Riječ ostaju prisutni i drugi konkurentski interesi.
2. uziđoše to trnje Izvornik: ἀνέβησαν αἱ ἄκανθαι [anebēsan hai akanthai] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom trećeg lica množine koji doslovno znači 'popeti se, uzaći', a za biljke 'izrasti uvis'. Subjekt je u nominativu množine ženskog roda pa je i glagol u množini. Značenje: Trnje je autohtoni korov koji raste brže i agresivnije od plemenitog sjemena, oduzimajući mu prostor, svjetlost i hranjive tvari iz tla.
3. ugušiše njih Izvornik: ἔπνιξαν αὐτά [epnixan auta] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom trećeg lica množine s objektom u akuzativu množine srednjeg roda (koji se odnosi na zrnje sjemena). Aorist označava uspješno izvršenu radnju gušenja. Značenje: Glagol doslovno znači 'zadaviti, stisnuti za vrat, oduzeti dah'. U Isusovu tumačenju prispodobe to označava kako svjetovne brige i zavodljivost bogatstva postupno oduzimaju duhovni životni prostor Riječi dok je sasvim ne učine neplodnom.
Ovaj stih iz Isusove prispodobe o sijaču (Matej 13:7) donosi duboku i trezvenu dijagnozu ljudskog srca koje je rastrgano između Božjeg poziva i zahtjeva svakodnevnog, materijalnog života. Za razliku od prva dva tla gdje Riječ uopće ne uspijeva pustiti dublji korijen, treće tlo predstavlja osobu kod koje postoji stvarna početna receptivnost — Božja Riječ se prima, klija i raste. Međutim, problem ovoga tla nije u nedostatku dubine, već u nedostatku čistoće i posvećenosti; to je neopljeveno srce u kojem paralelno koegzistiraju duhovne težnje i stare, neiskorijenjene svjetovne brige, ambicije i varavost bogatstva.
Glavna poruka stiha je upozorenje na suptilnu, ali pogubnu opasnost duhovnog kompromisa i preopterećenosti. Svjetovne brige i materijalizam imaju agresivnu, korovsku narav — ako se neprestano ne suzbijaju duhovnom disciplinom, pokajanjem i traženjem najprije Božjeg kraljevstva, oni neizbježno izrastaju i 'guše' duhovni život. Bog ne želi samo dio našeg srca, jer podijeljeno srce u konačnici ostaje neplodno. Istinski duhovni plod zahtijeva ne samo primanje Riječi, već i aktivno odricanje od svega što joj oduzima životni prostor i duhovni 'kisik'.