Matej 13,7 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Druga pak padoše na trnje, i izrastoše trnovi i ugušiše ih."

1.ἄλλα (alla)

- Druga (zrna/sjemenja)

Hrvatski prijevoddruga (drugo)

Izvornik (grč.)ἄλλος, ἄλλη, ἄλλο (ovdje nom. pl. neut. ἄλλα)

Transliteracijaalla

Gramatičke nijansePridjev u srednjem rodu, nominativ množine, odnosi se na sjemenja (σπέρματα) iz prethodnog konteksta prispodobe o sijaču (Matej 13:7). U starogrčkom jeziku riječ 'allos' označava drugo iste vrste (za razliku od 'heteros' koje označava drugo drugačije vrste). To gramatički naglašava da je sjeme koje pada u trnje potpuno identično, čisto i zdravo kao i ono koje pada na dobro tlo.

Teološko značenjeNaglašava nepristranost sijača i savršenstvo Božje Riječi. Sjeme Evanđelja ima jednak potencijal života i plodnosti u sebi; prepreka donošenju ploda nikada nije u naravi ili snazi Božje poruke, već isključivo u stanju i receptivnosti ljudskog srca.

2.δὲ (de) - pak / a

Hrvatski prijevodpak, a, međutim

Izvornik (grč.)δέ

Transliteracijade

Gramatičke nijansePostpozitivni suprotni ili prijelazni veznik koji u grčkom jeziku nikada ne stoji na prvom mjestu u rečenici, već na drugom. Povezuje rečenice dok istovremeno označava blagi kontrast ili prijelaz na novu misao.

Teološko značenjeUvodi treću kategoriju tla u Isusovoj prispodobi. Ovaj veznik označava prijelaz s problema površnosti (put i kamenito tlo) na problem podijeljenog srca koje pokušava istovremeno njegovati duhovni život i svjetovne težnje.

3.ἔπεσεν (epesen) - pade / padoše

Hrvatski prijevodpadoše (dosl. pade)

Izvornik (grč.)πίπτω (ovdje 3. lic. jd. aorista akt. ind. ἔπεσεν)

Transliteracijaepesen

Gramatičke nijanseGlagol u aoristu aktivnom indikativu, 3. lice jednine. Prema temeljnom pravilu starogrčke sintakse ('ta zoa trechei'), subjekti u srednjem rodu množine gramatički zahtijevaju glagol u jednini. Aorist izražava svršenu punktualnu radnju u prošlosti – povijesni trenutak sjetve.

Teološko značenjePrikazuje suvereno, milostivo i obilno sijanje Božje milosti. Sijač ne štedi sjeme, već ga rasipa posvuda. Tlo na koje sjeme pada ovdje nije tvrdo niti plitko; ono ima dovoljno zemlje i vlage za početni rast, ali je taj životni prostor već nečim zauzet.

4.ἐπὶ τὰς ἀκάνθας (epi tas akanthas) - na trnje / među trnje

Hrvatski prijevodna trnje (među trnje)

Izvornik (grč./heb.)prijedlog ἐπί + član τὰς + imenica ἄκανθα (ak. pl. fem.); heb. ekvivalent u St. zavjetu je קוֹץ (qoṣ) i דַּרְדַּר (dardar)

Transliteracijaepi tas akanthas

Gramatičke nijansePrijedlog 'epi' s akuzativom množine označava kretanje i padanje na površinu ili u središte nečega. Određeni član 'tas' ukazuje na to da je trnje već bilo tamo, prisutno i ukorijenjeno u tlu, iako možda u trenutku sjetve još nije bilo u potpunosti izraslo i vidljivo na površini.

Teološko značenjeTrnje u biblijskoj teologiji nosi snažnu simboliku pročišćenu još u Knjizi Postanka (3:18), gdje trnje i korov predstavljaju izravnu posljedicu ljudskog pada u grijeh i prokletstva zemlje. U Isusovom vlastitom tumačenju ove prispodobe (Matej 13:22), trnje simbolizira 'brige ovoga svijeta i prijevaru bogatstva' (u Marku 4:19 dodaju se i 'požude za drugim stvarima', a u Luki 8:14 'životni užitci'). To su duhovni korovi staroga, neobnovljenog života koji neprimjetno prebivaju u ljudskom srcu.

5.καὶ ἀνέβησαν αἱ ἄκανθαι (kai anebēsan hai akanthai) - i izrastoše trnovi / i uzraste trnje

Hrvatski prijevodi izrastoše trnovi (i uzraste trnje)

Izvornik (grč.)veznik καί + glagol ἀναβαίνω (2. aor. akt. ind. 3. lic. pl. ἀνέβησαν) + član αἱ + imenica ἄκανθαι (nom. pl. fem.)

Transliteracijakai anebēsan hai akanthai

Gramatičke nijanseGlagol 'anabaino' doslovno znači 'uzići', 'penjati se', 'rasti u visinu'. Za razliku od prethodnog glagola koji je bio u jednini zbog srednjeg roda, ovdje je subjekt ženskog roda u množini ('hai akanthai'), stoga glagol pravilno stoji u 3. licu množine aorista. Aorist naglašava brz, nezaustavljiv i potpun procvat korova u isto vrijeme kada raste i pšenica.

Teološko značenjeGlagol slikovito prikazuje agresivnu narav grijeha i svjetovnih briga. Korov ne zahtijeva nikakav trud za uzgoj; on raste sam od sebe, crpeći resurse tla, vodu i Sunčevu svjetlost. Duhovno, ako se brige, ambicije i materijalističke težnje svjesno ne plijeve svakodnevnim pokajanjem i preispitivanjem srca, one neizbježno bujaju i preuzimaju dominaciju nad duhovnim životom vjernika.

6.καὶ ἔπνιξαν αὐτά (kai epnixan auta) - i ugušiše ih

Hrvatski prijevodi ugušiše ih (zrna/biljke)

Izvornik (grč.)veznik καί + glagol πνίγω (aor. akt. ind. 3. lic. pl. ἔπνιξαν) + zamjenica αὐτός (ak. pl. neut. αὐτά)

Transliteracijakai epnixan auta

Gramatičke nijanseGlagol 'pnigo' u aoristu aktivnom znači ugušiti, zadaviti, oduzeti zrak ili životni prostor. Zamjenica 'auta' (njih/to) u srednjem rodu množine odnosi se na izrasle stabljike pšenice/sjemena. Radnja je svršena i fatalna.

Teološko značenjeRiječ 'pnigo' prenosi dramatičnu sliku duhovne asfiksije (gušenja). Za razliku od sjemena uz put koje sotona odmah otme, ili sjemena na kamenu koje brzo uvene zbog plitkosti i progonstva, ovo sjeme zapravo pusti korijen i izraste u biljku. Dugo vremena pšenica i trnje rastu zajedno. Međutim, trnje na kraju nadjača, zakloni svjetlost i oduzme duhovni kisik. Rezultat nije nužno trenutni gubitak religioznog oblika života, nego potpuna neplodnost (grč. akarpos, Matej 13:22). Stih je ozbiljna opomena vjernicima: podijeljeno srce koje pokušava služiti Bogu i bogatstvu (ili svjetovnim brigama) neizbježno završava duhovnim gušenjem i nemogućnošću donošenja plodova za Božje kraljevstvo.

Ovaj stih iz Isusove prispodobe o sijaču (Matej 13:7) donosi duboku i trezvenu dijagnozu ljudskog srca koje je rastrgano između Božjeg poziva i zahtjeva svakodnevnog, materijalnog života. Za razliku od prva dva tla gdje Riječ uopće ne uspijeva pustiti dublji korijen, treće tlo predstavlja osobu kod koje postoji stvarna početna receptivnost — Božja Riječ se prima, klija i raste. Međutim, problem ovoga tla nije u nedostatku dubine, već u nedostatku čistoće i posvećenosti; to je neopljeveno srce u kojem paralelno koegzistiraju duhovne težnje i stare, neiskorijenjene svjetovne brige, ambicije i varavost bogatstva.

Glavna poruka stiha je upozorenje na suptilnu, ali pogubnu opasnost duhovnog kompromisa i preopterećenosti. Svjetovne brige i materijalizam imaju agresivnu, korovsku narav — ako se neprestano ne suzbijaju duhovnom disciplinom, pokajanjem i traženjem najprije Božjeg kraljevstva, oni neizbježno izrastaju i 'guše' duhovni život. Bog ne želi samo dio našeg srca, jer podijeljeno srce u konačnici ostaje neplodno. Istinski duhovni plod zahtijeva ne samo primanje Riječi, već i aktivno odricanje od svega što joj oduzima životni prostor i duhovni 'kisik'.