Početna ›

Matej 13,8 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

a kad sunce izađe, bi opečeno i, jer ne imaše korijena, osuši se.

Drugo pak pade u trnje, i izraste trnje i uguši ga.

Drugo pak pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stotinu, drugo šezdeset, a drugo trideset.

Tko ima uši, neka sluša!"

I pristupiše učenici i rekoše Mu: "Zašto im govoriš u prispodobama?"

Biblija

Drugo pak pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stotinu, drugo šezdeset, a drugo trideset.

Daničić-Karadžić

A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset.

Original

ἄλλα δὲ ἔπεσεν ἐπὶ τὴν γῆν τὴν καλὴν καὶ ἐδίδου καρπόν, ὃ μὲν ἑκατόν, ὃ δὲ ἑξήκοντα, ὃ δὲ τριάκοντα.

Izgovor

alla de epesen epi tēn gēn tēn kalēn kai edidou karpon ho men hekaton ho de hexēkonta ho de triakonta

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Druga a pade na tu zemlju tu dobru i davaše plod, koje dakako stotinu, koje a šezdeset, koje a trideset."

Analiza

1. na tu zemlju tu dobru Izvornik: ἐπὶ τὴν γῆν τὴν καλὴν [epi tēn gēn tēn kalēn] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu jednine ženskog roda povezani su ponovljenim određenim članom (atributivna pozicija: 'zemlju, onu dobru'), čime se pridjev snažno ističe. Pridjev καλός (kalos) označava ono što je ujedno vrsno, plemenito, lijepo i prikladno svojoj svrsi. Značenje: Dobra zemlja je ona koja ima i dubinu (za razliku od kamena), i mekoću (za razliku od puta), i čistoću (za razliku od trnja). Predstavlja otvoreno i iskreno srce koje sluša i razumije Riječ.

2. davaše plod Izvornik: ἐδίδου καρπόν [edidou karpon] Gramatika: Glagol je u imperfektu aktivnom trećeg lica jednine, za razliku od svih prethodnih glagola rasta i propadanja koji su bili u aoristu. Imperfekt izražava trajnu, kontinuiranu ili višekratnu radnju u prošlosti. Značenje: Promjena glagolskog vida iz aorista u imperfekt ključno je teološko mjesto: dok su propadanja sjemena bila jednokratna i konačna, donošenje ploda na dobroj zemlji je stalan, neprekidan i živ proces koji traje.

3. koje dakako... koje a... koje a Izvornik: ὃ μὲν... ὃ δὲ... ὃ δὲ [ho men... ho de... ho de] Gramatika: Odnosne zamjenice u nominativu jednine srednjeg roda povezane s česticama μὲν (men) i δὲ (de) tvore klasičnu grčku razdjelnu konstrukciju ('jedno... drugo... treće'). Prelazak s množine ('druga zrna') na jedninu ('koje zrno') izdvaja svako pojedino zrno i njegov specifičan urod. Značenje: Pokazuje da čak i na dobroj zemlji ne daje svako zrno jednaku količinu ploda, nego postoji raznolikost u mjerama dara i uspjeha, pri čemu je svaka od tih mjera Bogu ugodna.

4. stotinu... šezdeset... trideset Izvornik: ἑκατόν... ἑξήκοντα... τριάκοντα [hekaton... hexēkonta... triakonta] Gramatika: Nepromjenjivi glavni brojevi koji u ovom kontekstu imaju priložno ili množinsko značenje ('stostruko, šezdesetostruko, tridesetostruko'). Redoslijed ide silazno, od najvećeg mogućeg uroda prema manjem. Značenje: U antičkoj poljoprivredi desetostruki urod smatrao se vrlo dobrim, pa su brojevi od trideset, šezdeset i stotinu znak izvanrednog, mesijanskog obilja Božjeg kraljevstva. Unatoč početnim gubicima na putu, kamenu i u trnju, konačna žetva Božje Riječi višestruko nadmašuje sva ljudska očekivanja.

Zaključak

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 13,8), koji predstavlja vrhunac Isusove Prispodobe o sijaču, nosi snažnu poruku nade i duhovnog ohrabrenja. Nakon opisa triju neuspješnih tla gdje je Božja riječ bila ugušena, površno primljena ili oteta, Isus usmjerava pozornost na konačni ishod sijanja: nezaustavljiv i nadnaravan trijumf Kraljevstva Božjega. Unatoč prividnim gubitcima i preprekama u svijetu, Božja riječ posjeduje intrinzičnu, stvoriteljsku moć koja, kada nađe plodno i otvoreno srce, neizbježno donosi bogat žetveni plod.

Glavna poruka stiha poziva svakoga vjernika na introspekciju i trajnu otvorenost za Božje djelovanje. Biti 'dobra zemlja' ne znači posjedovati vlastitu savršenost, već ponizno i ustrajno prihvatiti Kristovu riječ, dopuštajući joj da preoblikuje naš život kroz vrijeme (izraženo imperfektom trajne radnje). Istodobno, raznolikost urodu (sto, šezdeset, trideset) oslobađa od pritiska uspoređivanja s drugima: Bog prepoznaje i cijeni autentičan duhovni rod svakog pojedinca u skladu s njegovim kapacitetom i pozivom, slaveći obilje milosti koja preobražava ljudsko srce.