Kad je sunce izišlo, ona bijahu spržena i, zbog nedostatka korijenja, ona su se sasušila.
Kad je sunce izišlo, ona bijahu spržena i, zbog nedostatka korijenja, ona su se sasušila.
Druga su pala u trnje; trnje je izraslo i ona bijahu zagušena.
Druga su pala na dobru zemlju i dala plod, jedna stotinu, druga šezdeset, treća trideset.
Slušaj tko ima uši!
Učenici Mu priđoše i rekoše: "Zašto im Ti govoriš u prispodobama?"
Druga su pala na dobru zemlju i dala plod, jedna stotinu, druga šezdeset, treća trideset.
A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset.
ἄλλα δὲ ἔπεσεν ἐπὶ τὴν γῆν τὴν καλὴν καὶ ἐδίδου καρπόν, ὃ μὲν ἑκατόν, ὃ δὲ ἑξήκοντα, ὃ δὲ τριάκοντα.
alla de epesen epi tēn gēn tēn kalēn kai edidou karpon ho men hekaton ho de hexēkonta ho de triakonta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Druga pak padoše na zemlju [tu] dobru i davahu plod, jedno uistinu sto, drugo pak šezdeset, treće pak trideset."
1.ἄλλα δὲ (Druga pak / Ostala pak)
Hrvatski prijevodDruga pak / A druga (zrna)
Izvornik (grč.)ἄλλα δὲ
Transliteracijaalla de
Gramatičke nijanseRiječ ἄλλα (od ἄλλος, allos) je pridjev u srednjem rodu, nominativ množine (odnosi se na σπέρματα - zrna/sjemenja iz prethodnih stihova). Riječ ἄλλος označava 'druga iste vrste' (za razliku od ἕτερος, što znači 'drugačije vrste'). Čestica δὲ (de) je suprotnodopunska i povezivačka čestica koja se koristi postpozitivno za izražavanje blagog kontrasta prema prethodnim skupinama sjemenja koje su propale na nepovoljnim tlima.
Teološko značenjeOvo sjeme je iste božanske prirode i kvalitete kao i ono posijano kraj puta, na kamenito tlo i u trnje. Razlika u ishodu ne leži u sjemenu (Riječi Božjoj), već isključivo u prijemčivosti tla (ljudskog srca). Suprotni veznik 'de' naglašava prijelaz s neuspjeha i sterilnosti na konačni, slavni trijumf Božje riječi.
2.ἔπεσεν (padoše / pade)
Hrvatski prijevodpadoše (doslovno: pade)
Izvornik (grč.)ἔπεσεν
Transliteracijaepesen
Gramatičke nijanseGlagol πίπτω (pipto - pasti) u 3. licu jednine aorista aktivnog indikativa. U starogrčkom jeziku subjekt u srednjem rodu množine (ἄλλα) gramatički redovito uzima glagol u jednini (tzv. schema Atticum ili atičko pravilo). Aorist označava svršen, punktualan čin - točan trenutak kada je sjeme odbačeno iz sijačeve ruke i sletjelo na tlo.
Teološko značenjeČin sijanja je darovan i bezuvjetan. Sijač (Bog/Krist) ne štedi sjeme niti sije isključivo tamo gdje je siguran u uspjeh, već suvereno i velikodušno rasipa svoju milost i Riječ po svem svijetu. 'Padanje' sjemena ukazuje na silazak Božje objave odozgo u ljudsku stvarnost.
3.ἐπὶ τὴν γῆν τὴν καλὴν (na zemlju dobru)
Hrvatski prijevodna zemlju dobru / na dobro tlo
Izvornik (grč.)ἐπὶ τὴν γῆν τὴν καλὴν
Transliteracijaepi tēn gēn tēn kalēn
Gramatičke nijansePrijedlog ἐπὶ (epi) s akuzativom jednine ženskog roda (τὴν γῆν) označava kretanje i cilj ('na zemlju'). Pridjev καλὴν (kalēn - dobra, plemenita, plodna) nalazi se u atributnom položaju s ponovljenim određenim članom (τὴν γῆν τὴν καλὴν - doslovno: 'zemlju onu dobru'), što u grčkom jeziku snažno naglašava izuzetnu kvalitetu i specifičnost tog tla u kontrastu s prethodna tri nepovoljna tla.
Teološko značenjeU biblijskom kontekstu (Isusovo tumačenje u Mt 13,23 i Lk 8,15), 'dobra zemlja' predstavlja osobu koja čuje Riječ, razumije je (συνιεὶς) i prihvaća čistim i dobrih srcem. Riječ καλός (kalos) ne označava samo utilitarnu ili agronomsku dobrotu, već moralnu ljepotu, plemenitost i duhovnu zdravost. To je srce koje je obrađeno pokajanjem, oslobođeno trnja svjetovnih briga i kamene površnosti te otvoreno za trajno djelovanje Duha Svetoga.
4.καὶ ἐδίδου καρπόν (i davahu plod)
Hrvatski prijevodi davahu plod / i donošahu plod
Izvornik (grč.)καὶ ἐδίδου καρπόν
Transliteracijakai edidou karpon
Gramatičke nijanseVeznik καὶ (kai - i) povezuje čin padanja s rezultatom. Glagol ἐδίδου (edidou - davaše / davahu) je 3. lice jednine imperfekta aktivnog indikativa glagola δίδωμι (didōmi - dati, davati). Za razliku od trenutnog aorista (ἔπεσεν), imperfekt označava kontinuiranu, trajnu i ponavljajuću radnju u prošlosti - stalno rastenje, napredovanje i neprekidno donošenje ploda kroz vrijeme. Imenica καρπόν (karpon) je akuzativ jednine muškog roda (plod, rod, ljetina).
Teološko značenjeUpotreba imperfekta otkriva duboku duhovnu istinu: duhovni rod nije jednokratan događaj ili trenutačna emocija, već trajan proces i način života. Istinsko prihvaćanje Riječi nužno i neizbježno rezultira vidljivim plodom (promjena karaktera, plodovi Duha iz Gal 5,22-23, djela ljubavi i širenje Kraljevstva). Riječ 'davati' (δίδωμι) ukazuje na to da je plod dar - tlo vraća sijaču ono što je primilo od sjemena, obogaćeno životnom snagom; vjernik ne proizvodi plod vlastitom snagom, već prenošenjem života iz Kristove Riječi.
5.ὃ μὲν ἑκατὸν ὃ δὲ ἑξήκοντα ὃ δὲ τριάκοντα (jedno uistinu sto, drugo pak šezdeset, treće pak trideset)
Hrvatski prijevodjedno uistinu sto, drugo pak šezdeset, treće pak trideset / koje sto, koje šezdeset, koje trideset
Izvornik (grč.)ὃ μὲν ἑκατὸν ὃ δὲ ἑξήκοντα ὃ δὲ τριάκοντα
Transliteracijaho men hekaton, ho de hexēkonta, ho de triakonta
Gramatičke nijanseKonstrukcija ὃ μὲν ... ὃ δὲ ... ὃ δὲ ... koristi odnosnu/pokaznu zamjenicu u srednjem rodu jednine (ὃ) u kombinaciji s distributivnim česticama μὲν (men - uistinu, s jedne strane) i δὲ (de - pak, s druge strane) kako bi izrazila razdiobu i stupnjevanje: 'jedno ... drugo ... treće' ili 'jedan dio ... drugi dio ... treći dio'. Brojevi ἑκατόν (hekaton - 100), ἑξήκοντα (hexēkonta - 60) i τριάκοντα (triakonta - 30) su nesklonjivi glavni brojevi u akuzativu koji se slažu s izostavljenim καρπόν (plod od sto, šezdeset, trideset zrna).
Teološko značenjeOva stupnjevana skala plodnosti nosi duboku eklezijološku i pastoralnu poruku. Prvo, čak je i najmanji urod (tridesetostruko) u tadašnjoj palestinskoj poljoprivredi predstavljao izuzetno bogat i natprosječan prinos (prosječan žetveni prinos u drevnoj Palestini bio je između sedam i deset puta veći od posijanog sjemena), što naglašava nadnaravnu, eshatološku obilnost Kraljevstva Božjega. Drugo, razlika u urodu (100, 60, 30) pokazuje da među vjernicima koji su istinski 'dobra zemlja' postoji prirodna raznolikost u stupnju duhovne plodnosti, kapacitetu, životnim okolnostima, pozivu i zrelosti. Bog ne zahtijeva uniformnost; svaki plod koji izrasta iz iskrenog primanja Riječi je dragocjen i proslavlja Oca, bez obzira na njegovu količinu.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 13,8), koji predstavlja vrhunac Isusove Prispodobe o sijaču, nosi snažnu poruku nade i duhovnog ohrabrenja. Nakon opisa triju neuspješnih tla gdje je Božja riječ bila ugušena, površno primljena ili oteta, Isus usmjerava pozornost na konačni ishod sijanja: nezaustavljiv i nadnaravan trijumf Kraljevstva Božjega. Unatoč prividnim gubitcima i preprekama u svijetu, Božja riječ posjeduje intrinzičnu, stvoriteljsku moć koja, kada nađe plodno i otvoreno srce, neizbježno donosi bogat žetveni plod.
Glavna poruka stiha poziva svakoga vjernika na introspekciju i trajnu otvorenost za Božje djelovanje. Biti 'dobra zemlja' ne znači posjedovati vlastitu savršenost, već ponizno i ustrajno prihvatiti Kristovu riječ, dopuštajući joj da preoblikuje naš život kroz vrijeme (izraženo imperfektom trajne radnje). Istodobno, raznolikost urodu (sto, šezdeset, trideset) oslobađa od pritiska uspoređivanja s drugima: Bog prepoznaje i cijeni autentičan duhovni rod svakog pojedinca u skladu s njegovim kapacitetom i pozivom, slaveći obilje milosti koja preobražava ljudsko srce.