Jer tko god ima, dat će mu se i obilovat će; a tko god nema, i ono što ima uzet će se od njega.
Jer tko god ima, dat će mu se i obilovat će; a tko god nema, i ono što ima uzet će se od njega.
Zbog toga im govorim u prispodobama, jer gledajući ne gledaju i slušajući ne slušaju niti razumiju.
I ispunjava se na njima proročanstvo Izaijino koje govori: 'Sluhom ćete čuti, i nipošto nećete shvatiti; i gledajući ćete gledati, i nipošto nećete vidjeti.
Jer odebljalo je srce naroda ovoga, i ušima teško čuše, i oči svoje zatvoriše, da očima ne vide i ušima ne čuju i srcem ne shvate i ne obrate se, pa da ih izliječim.'
A blažene vaše oči jer gledaju, i uši vaše jer slušaju.
I ispunjava se na njima proročanstvo Izaijino koje govori: 'Sluhom ćete čuti, i nipošto nećete shvatiti; i gledajući ćete gledati, i nipošto nećete vidjeti.
I zbiva se na njima proroštvo Isaijno, koje govori: ušima ćete čuti, i nećete razumjeti; i očima ćete gledati, i nećete vidjeti.
καὶ ἀναπληροῦται ἐπ᾽ αὐτοῖς ἡ προφητεία Ἠσαΐου ἡ λέγουσα· ἀκοῇ ἀκούσετε καὶ οὐ μὴ συνῆτε, καὶ βλέποντες βλέψετε καὶ οὐ μὴ ἴδητε.
kai anaplēroutai ep᾽ autois hē prophēteia Ēsaiou hē legousa akoēa akousete kai ou mē sunēte kai blepontes blepsete kai ou mē idēte
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ispunjava se njima proročanstvo Izaijino koje govori: Sluhom ćete čuti i nipošto ne shvatiti, i gledajući ćete gledati i nipošto ne vidjeti."
1. ispunjava se Izvornik: ἀναπληροῦται [anaplēroutai] Gramatika: Glagol u prezentu, pasivu, indikativu, 3. lice jednine. Složeni glagol s prijedlogom 'ana' (gore, do vrha) pojačava osnovni glagol 'ispuniti'. Značenje: Označava potpuno, do vrha dovedeno ostvarenje proročke riječi. Ono što je prorok opisao u svoje vrijeme sada doseže svoj puni izraz u nevjeri Isusovih suvremenika.
2. njima Izvornik: αὐτοῖς [autois] Gramatika: Osobna zamjenica u dativu množine muškog roda. Dativ ovdje označava osobe na kojima se ili u čijem se slučaju proročanstvo ostvaruje. Značenje: Pokazuje da proročanstvo nije apstraktna najava, nego stvarnost koja se izravno očituje u stavu konkretnog mnoštva.
3. Sluhom ćete čuti Izvornik: ἀκοῇ ἀκούσετε [akoēa akousete] Gramatika: Imenica u dativu jednine ženskog roda uz glagol istog korijena u futuru aktiva indikativa, 2. lice množine. Ovaj dativ načina izravan je grčki prijevod hebrejskog infinitiva apsolutnog kojim se snažno pojačava glagolska radnja ('zaista ćete čuti', 'neprestano ćete slušati'). Značenje: Naglašava da problem nije u nedostatku prilike da se čuje Božja riječ — oni će je slušati obilno i izravno, ali bez duhovnog ploda.
4. nipošto ne shvatiti Izvornik: οὐ μὴ συνῆτε [ou mē sunēte] Gramatika: Dvostruka negacija uz glagol u aoristu, aktivu, konjunktivu, 2. lice množine. U grčkom jeziku spoj dviju niječnih čestica uz konjunktiv aorista predstavlja najjači mogući oblik poricanja u budućnosti ('nikako nećete', 'nipošto nećete'). Značenje: Izražava potpunu nemogućnost prodiranja u smisao Božje poruke sve dok čovjek ostaje u stanju duhovne zatvorenosti.
5. gledajući ćete gledati Izvornik: βλέποντες βλέψετε [blepontes blepsete] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu množine muškog roda uz glagol istog korijena u futuru aktiva indikativa, 2. lice množine. Kao i kod slušanja, riječ je o prijenosu hebrejske konstrukcije za snažno naglašavanje radnje. Značenje: Ističe stalno promatranje Božjih djela koje ipak ostaje samo na površini osjetilnog opažanja.
6. nipošto ne vidjeti Izvornik: οὐ μὴ ἴδητε [ou mē idēte] Gramatika: Dvostruka negacija s konjunktivom aorista aktiva u 2. licu množine, što ponovno tvori najsnažnije nijekanje u budućnosti. Značenje: Za razliku od prethodnog glagola koji označava samo gledanje, ovaj glagol označava istinsko uočavanje, prepoznavanje i uvid u stvarnost. Imena: - Izaija [Ἠσαΐας (heb. יְשַׁעְיָהוּ Yesha'yahu) / Ēsaias] (osoba) Znači: Jahve je spasenje Tvorba: Ime potječe od hebrejskog korijena 'ješa' (spasenje, izbavljenje) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jah' (Jahve).
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (13,14), koji izravno citira Izaijino proroštvo (Iz 6,9), predstavlja ključnu točku u razumijevanju Isusove pedagogije u prispodobama i tajne ljudskog odaziva na Božju objavu. Isus se suočava s paradoksom religioznog mnoštva koje posjeduje sve vanjske privilegije – oni neprestano slušaju Njegove riječi i vlastitim očima gledaju Njegova čudesa – ali ostaju u stanju duboke duhovne apatije i sljepoće. Teološka srž stiha leži u razotkrivanju opasnosti duhovnog formalizma: pasivna izloženost svetome bez djelatne vjere, poniznosti i spremnosti na promjenu srca ne vodi do spasenja, već do još težeg otvrdnuća i suda.
Matejeva upotreba pojačanih gramatičkih oblika – poput hebraizama koji naglašavaju intenzitet fizičkog slušanja i gledanja te apsolutnih grčkih negacija (οὐ μὴ) koje isključuju mogućnost razumijevanja – naglašava tragičan ponor između vanjske percepcije i unutarnje spoznaje. Bog ne zasljepljuje ljude samovoljno, već pravedno potvrđuje stanje koje su sami izabrali odbacujući Njegovu istinu. Stih stoga služi kao trajna opomena svim generacijama vjernika: istinsko razumijevanje Božjeg Kraljevstva nije intelektualno dostignuće niti plod pukog promatranja, već dar milosti koji se prima jedino otvorenim, pokajničkim i poslušnim srcem.