"Jeste li vi sve ovo razumjeli?" - "Da", odgovore Mu oni.
"Jeste li vi sve ovo razumjeli?" - "Da", odgovore Mu oni.
A On im reče: „Tako dakle, svaki pismoznanac poučen o Kraljevstvu Nebeskom prispodobiv je jednom gospodaru kuće koji izvlači iz svoje riznice novo i staro.”
A kad Isus završi s tim prispodobama, On pođe odatle.
Došavši u svoj zavičaj, On poučavaše stanovnike u njihovim sinagogama na takav način da, iznenađeni, oni govorahu: 'Otkud li Njemu dolaze ta mudrost i ta čuda?'
- Nije li to drvodjeljin sin? Njegova majka ne zove li se Marija, a Njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda?
A kad Isus završi s tim prispodobama, On pođe odatle.
I kad svrši Isus priče ove, otide odande.
Καὶ ἐγένετο ὅτε ἐτέλεσεν ὁ Ἰησοῦς τὰς παραβολὰς ταύτας, μετῆρεν ἐκεῖθεν·
Kai egeneto hote etelesen ho Iēsous tas parabolas tautas metēren ekeithen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dogodi se kada dovrši Isus prispodobe ove, ode odande."
1.καὶ ἐγένετο (kai egeneto) - „I dogodi se” / „I postade” • Izvornik i transliteracija: καὶ ἐγένετο (kai egeneto); odraz hebrejskoga וַיְהִי (wayyihi / wajehi). • Gramatičko značenje i nijanse: Veznik καὶ (i) uz glagol ἐγένετο, koji je indikativ aorista srednjega/pasivnoga (deponent) 3. lica jednine glagola γίνομαι (ginomai – postati, nastati, dogoditi se). • Teološko i egzegetsko značenje: Ova je fraza klasični semitizam u novozavjetnom grčkom, koji izravno oponaša starozavjetni hebrejski narativni prijelaz „wajehi” („i dogodi se”). U Evanđelju po Mateju ova formula („I dogodi se kada dovrši Isus...”) ima ključnu strukturalnu ulogu te se pojavljuje točno pet puta (7,28; 11,1; 13,53; 19,1; 26,1). Matej njome označava završetak svakoga od pet velikih Isusovih govora i ponovni prijelaz na povijesni narativ. Tim petodijelnim preustrojem Matej svjesno oblikuje svoje Evanđelje po uzoru na Petoknjižje (Toru), prikazujući Isusa kao novoga i većega Mojsija koji s božanskim autoritetom donosi konačni Zakon i nauk o Kraljevstvu nebeskom.
2.ὅτε ἐτέλεσεν (hote etelesen) - „kada dovrši” / „kad završi” • Izvornik i transliteracija: ὅτε ἐτέλεσεν (hote etelesen). • Gramatičko značenje i nijanse: Vremenski veznik ὅτε (kada, u vrijeme kad) uz glagol ἐτέλεσεν, koji je aktivni indikativ aorista 3. lica jednine glagola τελέω (teleō – dovršiti, ispuniti, dovesti do svrhe ili savršenstva). • Teološko i egzegetsko značenje: Za razliku od glagola παύω (pauō), koji označava običan vremenski prestanak neke radnje ili govora (stati, prestati), glagol τελέω u sebi nosi korijen τέλος (telos – svrha, cilj, punina, savršenstvo). Matej ovdje ne kaže samo da je Isus „prestao govoriti”, nego da je u potpunosti ispunio, zaokružio i doveo do savršenoga cilja svoje izlaganje o tajnama Kraljevstva nebeskoga u sedam prispodoba. Njegova je pouka postigla svoju objaviteljsku svrhu za učenike kojima je dano razumjeti otajstva.
3.ὁ Ἰησοῦς (ho Iēsous) - „Isus” • Izvornik i transliteracija: ὁ Ἰησοῦς (ho Iēsous); od hebrejskoga/aramejskoga imena יֵשׁוּעַ (Yēšūa‘ / Ješua), odnosno יְהוֹשֻׁעַ (Yəhōšūa‘ / Jehošua). • Gramatičko značenje i nijanse: Određeni član ὁ (nominativ jednine muškoga roda) uz vlastitu imenicu Ἰησοῦς (nominativ jednine). U biblijskom grčkom prisutnost člana uz vlastito ime (tzv. anaforički član) označava poznatu, istaknutu ili prethodno spomenutu osobu („taj Isus”). U hrvatskom se jeziku član izostavlja u prijevodu radi prirodnosti, no u grčkom on naglašava identitet subjekta. • Teološko i egzegetsko značenje: Ime Isus znači „Jahve je spasenje” ili „Jahve spašava”. U kontekstu ovoga prijelaza, Isus nije tek pasivni pripovjedač, nego suvereni Gospodin i Mesija koji autoritativno naučava i suvereno upravlja tijekom događaja. Nakon što je posijao riječ Kraljevstva kao suvereni Sijač, on sam preuzima inicijativu te vodi svoje poslanje u novu fazu, krećući se prema svome zavičaju.
4.τὰς παραβολὰς ταύτας (tas parabolas tautas) - „prispodobe ove” • Izvornik i transliteracija: τὰς παραβολὰς ταύτας (tas parabolas tautas); prijevod hebrejskoga pojma מָשָׁל (māšāl / mašal). • Gramatičko značenje i nijanse: Akuzativ množine ženskoga roda (određeni član τὰς, imenica παραβολάς i pokazna zamjenica ταύτας u predikativnom/postpozitivnom položaju, doslovno: „prispodobe ove”). • Teološko i egzegetsko značenje: Riječ παραβολή (parabolē) složenica je prijedloga παρά (para – pokraj, uz) i glagola βάλλω (ballō – baciti, staviti), što doslovno znači „staviti jedno pokraj drugoga” radi usporedbe. U hebrejskom mentalitetu (mašal), taj pojam obuhvaća alegorije, zagonetke, mudrosne izreke i prispodobe. Pokazna zamjenica „ove” (tautas) specifično se odnosi na treći veliki Matejev diskurs (Mt 13) – trezor od sedam prispodoba o Kraljevstvu nebeskom (o sijaču, kukolju, gorušičinu zrnu, kvascu, blagu, biseru i mreži). Te prispodobe djeluju dvostruko: one otkrivaju otajstva onima koji vjeruju, a istovremeno zamračuju istinu onima koji su otvrdnula srca, vršeći eshatološko razdvajanje slušatelja.
5.μετῆρεν (metēren) - „ode” / „otputova” / „premjesti se” • Izvornik i transliteracija: μετῆρεν (metēren). • Gramatičko značenje i nijanse: Aktivni indikativ aorista 3. lica jednine glagola μεταίρω (metairō). Glagol je složenica prijedloga μετά (meta – promjena, prijelaz) i glagola αἴρω (airō – podići, uzeti, dignuti). • Teološko i egzegetsko značenje: Izvorno, ovaj glagol u antičkom i biblijskom grčkom nosi sliku „podizanja logora” ili „dizanja sidra” radi polaska na put i promjene mjesta boravka. U Novom zavjetu koristi ga isključivo Matej (ovdje i u Mt 19,1). Teološki, glagol oslikava neumornu dinamiku Isusova mesijanskoga poslanja. Njegova služba ne dopušta statičnost ni zadržavanje na jednom mjestu; nakon što je Božja riječ u punini posijana uz Galilejsko jezero, Isus „diže tabor” i odlučno kreće dalje, usmjeravajući svoj put prema Nazaretu te konačno prema križu u Jeruzalemu.
6.ἐκεῖθεν (ekeithen) - „odande” / „s onoga mjesta” • Izvornik i transliteracija: ἐκεῖθεν (ekeithen). • Gramatičko značenje i nijanse: Mjesni (lokativni) prilog sa sufiksom -θεν (-then), koji u grčkom jeziku označava odvajanje, podrijetlo ili smjer kretanja „odakle / odande / iz onoga mjesta”. • Teološko i egzegetsko značenje: „Odande” se geografski odnosi na obalu Galilejskoga jezera i Kafarnaum, gdje je Isus iz lađe poučavao mnoštvo na obali. Međutim, teološki i narativno, odlazak „odande” označava ključnu prekretnicu u Isusovoj javnoj službi. On napušta mjesto masovnoga poučavanja i neposredno nakon ovoga stiže u svoj zavičaj, Nazaret (Mt 13,54), gdje će doživjeti šokantnu nevjeru i odbacivanje od vlastitih sumještana (Mt 13,57). Zato „odande” funkcionira kao most između vrhunca objave Kraljevstva nebeskoga kroz prispodobe i nadolazeće drame odbacivanja Mesije od strane njegova naroda.
Matej 13,53 predstavlja mnogo više od obične kronološke ili geografske napomene u evanđeoskom narativu; on je duboko teološki međaš i strukturalni stup Evanđelja po Mateju. Upotrebom svečane semitske formule „I dogodi se kada dovrši Isus...”, evanđelist zaključuje treći od pet velikih govora o Kraljevstvu nebeskom, prikazujući Isusa kao suverenoga Učitelja i novoga Mojsija koji ne samo da donosi božanski nauk, već ga dovodi do njegove potpune objaviteljske svrhe i savršenstva (telos). Njegove prispodobe nisu tek priče, već autoritativno otkrivenje otajstava spasenja koje razdvaja vjeru od nevjere.
Dinamika Isusova odlaska („ode odande”) otkriva neumornu prirodu njegova mesijanskoga poslanja. Nakon što je kao Sijač obilno posijao riječ o Kraljevstvu na obalama Galilejskoga jezera, Isus „diže tabor” i kreće prema svome zavičaju. Ovaj geografski prijelaz ujedno je i uvod u dramu Kristova nastupa u svijetu: od mjesta gdje su mnoštva slušala tajne Kraljevstva, Isus prolazi put prema Nazaretu gdje će se suočiti s nevjerom i odbacivanjem od strane vlastitoga naroda, što profetski naviješta njegov konačni put prema križu.