Matej 13,3 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I progovori njima mnogo u prispodobama govoreći: »Gle, izađe onaj koji sije da sije.«"

1.καὶ ἐλάλησεν (i progovori / i govoraše)

Prijevodi progovori / i reče

Izvornikκαὶ ἐλάλησεν (grč.)

Transliteracijakai elalēsen

Gramatičke nijanseRiječ „ἐλάλησεν” je indikativ aorista aktivnog, 3. lice jednine glagola „λαλέω” (laleō). U klasičnom grčkom „λαλέω” je često označavalo neformalni govor, čavrljanje ili glasanje, za razliku od „λέγω” (legō) koji označava osmišljen, formalan govor ili diskurs. Međutim, u novozavjetnom grčkom (koine), „λαλέω” dobiva uzvišeno značenje i često se koristi za božansku objavu i propovijedanje Riječi. Aorist ovdje označava svršenu radnju u prošlosti – povijesni trenutak kada je Isus započeo svoj novi način poučavanja mnoštva.

Teološko značenjeIsusov govor ovdje predstavlja prijelaz u Njegovom javnom djelovanju. Nakon što je doživio odbijanje od strane vjerskih vođa (u 12. poglavlju Matejevu), Isus počinje govoriti mnoštvu na način koji istovremeno objavljuje istinu onima koji imaju „uši da čuju” i sakriva je od onih koji su tvrdokorni u svom nevjerovanju.

2.αὐτοῖς (njima)

Prijevodnjima

Izvornikαὐτοῖς (grč.)

Transliteracijaautois

Gramatičke nijanseDativ množine muškog roda zamjenice „αὐτός” (autos). Dativ ovdje služi kao indirektni objekt glagola govorenja – označava primatelje Isusove poruke.

Teološko značenjeOdnosi se na veliko mnoštvo („ὄχλοι πολλοί”) koje se okupilo oko Isusa na obali Galilejskog mora, dok je On sjedio u lađici (Mt 13,1-2). To mnoštvo predstavlja raznoliko tlo iz prispodobe – različita stanja ljudskog srca koja slušaju Božju riječ.

3.πολλὰ (mnogo / mnoge stvari)

Prijevodmnogo / mnoge stvari

Izvornikπολλὰ (grč.)

Transliteracijapolla

Gramatičke nijanseAkuzativ množine srednjeg roda pridjeva „πολύς” (polus), ovdje upotrijebljen supstantivirano (kao imenica) u službi direktnog objekta glagola „ἐλάλησεν” (govoraše im mnoge stvari).

Teološko značenjeNaglašava obilje i bogatstvo Isusove pouke. Matej 13 sadrži sedam prispodoba koje zajedno tvore „govor o Kraljevstvu” – sveobuhvatnu objavu o naravi, rastu i konačnom sudu nebeskog Kraljevstva u ovom vremenu između dva Kristova dolaska.

4.ἐν παραβολαῖς (u prispodobama)

Prijevodu prispodobama

Izvornikἐν παραβολαῖς (grč.)

Transliteracijaen parabolais

Gramatičke nijansePrijedlog „ἐν” (en – u, s dativom) uz dativ množine ženskog roda imenice „παραβολή” (parabolē). Imenica dolazi od glagola „παραβάλλω” (paraballō: παρά [pokraj, uz] + βάλλω [baciti, staviti]), što doslovno znači „baciti jedno pokraj drugoga” radi usporedbe.

Teološko značenjeU hebrejskoj tradiciji odgovara pojmu „mashal” (מָשָׁל), koji obuhvaća širok spektar figurativnog govora – od poslovica i zagonetki do razvijenih alegorijskih priča. Prispodoba je zemaljska priča s nebeskim značenjem. Teološki, prispodobe djeluju kao dvosjekli mač božanske objave (Mt 13,10-15): one su čin milosti za ponizne tražitelje istine kojima se tajne Kraljevstva otvaraju, ali i čin pravednog suda za oholu i površnu publiku koja odbija pokajanje.

5.λέγων (govoreći)

Prijevodgovoreći

Izvornikλέγων (grč.)

Transliteracijalegōn

Gramatičke nijanseParticip prezenta aktivnog, nominativ jednine muškog roda glagola „λέγω” (legō). Ovdje je to priložni (cirkumstancijalni) particip koji označava način radnje i uvodi direktni govor. Dok „ἐλάλησεν” naglašava sam čin govorenja i komunikacije, „λέγων” uvodi specifičan sadržaj i smisao poruke koja slijedi.

Teološko značenjeNaglašava autoritativno i osmišljeno izlaganje Božje istine. Isus ne priča zabavne priče, već izriče proglas o suverenom djelovanju Boga u svijetu.

6.Ἰδοὺ (Gle / Evo)

PrijevodGle / Evo / Pogledaj

IzvornikἸδοὺ (grč.)

Transliteracijaidou

Gramatičke nijanseUsklična čestica (interjekcija), nastala od imperativa aorista aktivnog 2. lica jednine glagola „εἶδον” (eidon – vidjeti). U koine grčkom funkcionira kao uzvik koji privlači slušateljevu pozornost.

Teološko značenjeU biblijskom jeziku (često kao prijevod hebrejskog „hinneh” / הִנֵּה), „idou” služi kao dramatičan signal za buđenje. Ono poziva slušatelje da se duhovno prenu, prekinu pasivno slušanje i usmjere punu pozornost na vitalnu duhovnu istinu koja se upravo objavljuje. To je poziv na duhovnu viziju i kontemplaciju.

7.ἐξῆλθεν (izađe / iziđe)

Prijevodizađe / iziđe

Izvornikἐξῆλθεν (grč.)

Transliteracijaexēlthen

Gramatičke nijanseIndikativ aorista aktivnog, 3. lice jednine glagola „ἐξέρχομαι” (exerchomai: ἐκ [iz] + ἔρχομαι [ići, doći]). Aorist ovdje može imati gnomski (svevremenski) karakter koji opisuje uobičajenu radnju u poljoprivredi („zna izaći sijač”), ili dramatični povijesni aorist koji pred očima slušatelja slika konkretan prizor.

Teološko značenjeIzlazak sijača na njivu predstavlja božansku inicijativu u spasenju. U širem teološkom kontekstu novozavjetne objave, Sijač je prvenstveno sam Isus Krist (a poslije i svaki naviještatelj Evanđelja), koji napušta nebesku slavu (ili u zemaljskom smislu izlazi u susret ljudima) kako bi posijao sjeme Božje Riječi u svijet. Kraljevstvo nebesko ne počinje ljudskim naporom, već Božjim iskorakom prema čovjeku.

8.ὁ σπείρων (onaj koji sije / sijač)

Prijevodonaj koji sije / sijač

Izvornikὁ σπείρων (grč.)

Transliteracijaho speirōn

Gramatičke nijanseParticip prezenta aktivnog, nominativ jednine muškog roda glagola „σπείρω” (speirō – sijati, rasipati sjeme), uz određeni član „ὁ” (ho). Gramatički se radi o supstantiviranom (imenovanom) participu koji doslovno znači „onaj koji sije” ili jednostavno „sijač”. Upotreba prezenta u participu naglašava trajnu, karakterističnu djelatnost te osobe – on je definiran svojom misijom sijanja.

Teološko značenjeSijač je u primarnom smislu Sin Čovječji (kako Isus sam tumači u prispodobi o kukolju, Mt 13,37), a sekundarno svaki Kristov učenik i propovjednik Evanđelja. Zanimljivo je da se u prispodobi pozornost brzo premiješta sa sijača na sjeme (Riječ o Kraljevstvu) i vrste tla (ljudska srca). Sijač sije velikodušno, bez diskriminacije, rasipajući sjeme po svim vrstama tla, što svjedoči o Božjoj općoj milosti i želji da se Riječ uputi svakom čovjeku.

9.τοῦ σπείρειν (da sije / radi sijanja)

Prijevodda sije / radi sijanja / sijati

Izvornikτοῦ σπείρειν (grč.)

Transliteracijatou speirein

Gramatičke nijanseInfinitiv prezenta aktivnog glagola „σπείρω” (speirō) s genitivom određenog člana srednjeg roda „τοῦ” (tou). Ovdje imamo klasičnu konstrukciju genitivnog artikuliranog infinitiva (genitive articular infinitive) koja u novozavjetnom grčkom najčešće izražava namjeru ili svrhu (finalno značenje: „s ciljem da sije” ili „radi sijanja”). Prezent infinitiva ukazuje na trajan, kontinuiran proces sijanja, a ne na jednokratan čin.

Teološko značenjeNaglašava isključivu svrhu sijačeva izlaska. Sijač ne izlazi da bi procjenjivao tlo prije sijanja, niti da bi se divio pejzažu, već isključivo da bi sijao. To je slika nepokolebljive predanosti poslanju naviještanja Evanđelja. Božja Riječ mora biti naviještana kontinuirano i ustrajno, bez obzira na naočigled neproporcionalan rezultat (gdje tri četvrtine tla ne donose trajan rod), jer ono sjeme koje padne na dobro tlo donosi nadnaravno obilan plod (sto, šezdeset ili trideset puta toliko).

Matej 13,3 označava ključnu prekretnicu u Isusovom javnom djelovanju i pedagoškoj metodi: prijelaz na govor u prispodobama. U trenutku kada nastupa duhovno otvrdnuće i odbijanje od strane vjerskih vođa, Isus otvara novu epohu objave Kraljevstva nebeskoga. Prispodoba o sijaču nije samo uvodna priča, već „prispodoba svih prispodoba” – temeljni ključ za razumijevanje načina na koji Bog djeluje u svijetu između Kristovog prvog i drugog dolaska. Kraljevstvo ne dolazi uz vanjski trijumfalizam i prisilu, već tiho i nenametljivo, poput sjemena koje se sije u ljudska srca.

Glavna poruka ovog stiha leži u suverenoj božanskoj inicijativi i velikodušnosti poslanja: Bog, u osobi Isusa Krista, izlazi u susret palom i nesavršenom svijetu kako bi posijao sjeme nebeskog života i istine. Sijač ne štedi sjeme niti unaprijed otpisuje nepovoljna tla; on sije obilno i bezuvjetno, ostavljajući odgovornost za plodnost na samom tlu – odnosno na ljudskom srcu i njegovoj duhovnoj otvorenosti za Božju Riječ. Stih nas poziva na duhovno buđenje („Gle!”) te nas podsjeća da je ustrajno naviještanje Evanđelja temeljni način širenja Božjeg kraljevstva na Zemlji.