Onoga dana iziđe Isus iz kuće i sjeđaše uz more;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Onoga dana iziđe Isus iz kuće i sjeđaše uz more;
i sabraše se k Njemu mnoga mnoštva tako da On uđe u lađu i sjede, a sve mnoštvo stajaše na žalu.
I progovori im mnogo u prispodobama govoreći: "Gle, iziđe sijač sijati;
i dok on sijaše, jedno pade uz put te dođoše ptice i pojedoše ga.
Drugo pak pade na kamenito tlo, gdje ne imaše mnogo zemlje, i odmah izniknu jer ne imaše duboke zemlje;
I progovori im mnogo u prispodobama govoreći: "Gle, iziđe sijač sijati;
I on im kaziva mnogo u pričama govoreći: gle, iziđe sijač da sije.
καὶ ἐλάλησεν αὐτοῖς πολλὰ ἐν παραβολαῖς λέγων· ἰδοὺ ἐξῆλθεν ὁ σπείρων τοῦ σπείρειν.
kai elalēsen autois polla en parabolais legōn idou exēlthen ho speirōn tou speirein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I progovori njima mnogo u prispodobama govoreći: gle iziđe taj koji sije toga sijati."
1. progovori Izvornik: ἐλάλησεν [elalēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Aorist ovdje sažima čitav Isusov govor na obali kao jednu cjelovitu cjelinu. Značenje: Ovaj glagol naglašava sam čin govorenja i priopćavanja. Isus prekida šutnju i započinje opsežno izlaganje pred okupljenim narodom.
2. u prispodobama Izvornik: ἐν παραβολαῖς [en parabolais] Gramatika: Imenica u dativu množine ženskog roda. Riječ je složenica od prijedloga 'para' (uz, pored) i glagola 'ballō' (baciti, staviti). Značenje: Doslovno znači 'postavljanje jednoga uz drugo' radi usporedbe. Prispodoba uzima poznatu sliku iz svakodnevnog života i stavlja je uz duhovnu stvarnost kraljevstva nebeskoga, potičući slušatelja na dublje razmišljanje.
3. govoreći Izvornik: λέγων [legōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Kao česti semitizam u grčkom tekstu Novoga zavjeta, uvodi upravni govor koji slijedi. Značenje: Dok prethodni glagol označava čin govora, ovaj particip usmjerava pažnju na konkretan sadržaj i smisao riječi koje će Isus upravo izgovoriti.
4. gle Izvornik: ἰδοὺ [idou] Gramatika: Pokazna čestica (izvorno imperativ aorista medija glagola 'vidjeti' u značenju 'pogledaj!'). Značenje: Služi za živo privlačenje pozornosti slušatelja. Isus poziva mnoštvo da unutarnjim okom živo zamisli prizor koji je svakom galilejskom seljaku bio neposredno blizak.
5. taj koji sije Izvornik: ὁ σπείρων [ho speirōn] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Za razliku od imenice, particip zadržava glagolsku dinamiku i naglašava vršitelja u samom činu radnje. Značenje: Određeni član ovdje označava tipičan, svima poznat lik iz svakodnevice ('sijač'). U dubljem sloju prispodobe taj lik predstavlja samoga navjestitelja Božje riječi.
6. toga sijati Izvornik: τοῦ σπείρειν [tou speirein] Gramatika: Infinitiv prezenta aktivnog s određenim članom u genitivu jednine srednjeg roda. Ova grčka konstrukcija (genitiv artikuliranog infinitiva) izražava namjeru ili svrhu radnje ('da sije', 'radi sijanja'). Značenje: Prezent infinitiva označava trajnu i ponavljajuću radnju sijanja. Sijač izlazi s jasnom i jedinom svrhom, baš kao što je i raniji Isusov izlazak iz kuće bio usmjeren na širenje riječi.
Matej 13,3 označava ključnu prekretnicu u Isusovom javnom djelovanju i pedagoškoj metodi: prijelaz na govor u prispodobama. U trenutku kada nastupa duhovno otvrdnuće i odbijanje od strane vjerskih vođa, Isus otvara novu epohu objave Kraljevstva nebeskoga. Prispodoba o sijaču nije samo uvodna priča, već „prispodoba svih prispodoba” – temeljni ključ za razumijevanje načina na koji Bog djeluje u svijetu između Kristovog prvog i drugog dolaska. Kraljevstvo ne dolazi uz vanjski trijumfalizam i prisilu, već tiho i nenametljivo, poput sjemena koje se sije u ljudska srca.
Glavna poruka ovog stiha leži u suverenoj božanskoj inicijativi i velikodušnosti poslanja: Bog, u osobi Isusa Krista, izlazi u susret palom i nesavršenom svijetu kako bi posijao sjeme nebeskog života i istine. Sijač ne štedi sjeme niti unaprijed otpisuje nepovoljna tla; on sije obilno i bezuvjetno, ostavljajući odgovornost za plodnost na samom tlu – odnosno na ljudskom srcu i njegovoj duhovnoj otvorenosti za Božju Riječ. Stih nas poziva na duhovno buđenje („Gle!”) te nas podsjeća da je ustrajno naviještanje Evanđelja temeljni način širenja Božjeg kraljevstva na Zemlji.