koju, kada se napuni, izvukoše na obalu pa sjedoše i skupiše dobre u posude, a trule baciše van.
koju, kada se napuni, izvukoše na obalu pa sjedoše i skupiše dobre u posude, a trule baciše van.
Tako će biti na svršetku vijeka: izaći će anđeli i odvojiti zle iz sredine pravednih
i bacit će ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi.
Razumjeste li sve ovo?" Govore Mu: "Da."
A On im reče: "Zbog toga je svaki pismoznanac koji je postao učenikom Kraljevstva Nebeskoga sličan čovjeku domaćinu koji iznosi iz svoje riznice novo i staro."
i bacit će ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi.
I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.
καὶ βαλοῦσιν αὐτοὺς εἰς τὴν κάμινον τοῦ πυρός· ἐκεῖ ἔσται ὁ κλαυθμὸς καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων.
kai balousin autous eis tēn kaminon tou puros ekei estai ho klauthmos kai ho brugmos tōn odontōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i bacit će ih u tu peć te vatre; ondje bit će taj plač i taj škrgut tih zubi."
1. bacit će ih Izvornik: βαλοῦσιν αὐτοὺς [balousin autous] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu množine muškog roda kao objektom. Riječ je o istom glagolu ('ballō') koji je u stihu 48 u aoristu upotrijebljen za bacanje trulih riba. Značenje: Ponavljanje istog glagola izravno povezuje sliku iz prispodobe s njezinim eshatološkim ostvarenjem: odbacivanje nevaljalog ulova slika je konačnog isključenja iz Božje blizine.
2. u tu peć te vatre Izvornik: εἰς τὴν κάμινον τοῦ πυρός [eis tēn kaminon tou puros] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s članom ('peć') praćena opisnim genitivom jednine srednjeg roda s članom ('te vatre', tj. ognjena peć). Određeni članovi upućuju na čitateljima već poznatu apokaliptičku sliku. Značenje: Izraz potječe iz Starog zavjeta (usp. Dn 3,6; Mal 3,19) i židovske apokaliptike, gdje užarena peć za taljenje metala ili spaljivanje otpada služi kao snažna metafora Božjeg suda i Gehene – mjesta potpune propasti zla.
3. taj plač i taj škrgut tih zubi Izvornik: ὁ κλαυθμὸς καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων [ho klauthmos kai ho brugmos tōn odontōn] Gramatika: Obje imenice u nominativu jednine muškog roda ('plač' i 'škrgut') imaju određeni član, što u grčkom ovdje ima pokaznu i pojačajnu snagu: 'onaj (strašni, neusporedivi) plač i onaj škrgut'. Genitiv množine 'tih zubi' pobliže određuje drugu imenicu. Značenje: Ustaljena Matejeva formula za stanje prokletstva: 'plač' izražava neizmjernu tugu zbog gubitka spasenja, dok 'škrgut zubi' u biblijskom jeziku označava očajnički bijes, nemoćnu gorčinu i kajanje koje je došlo prekasno.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 13,42; usp. 13,50), koji predstavlja Isusovo tumačenje prispodobe o kukolju na njivi i mreži, donosi jednu od najozbiljnijih i najizravnijih eshatoloških opomena u Novom zavjetu. Glavna poruka stiha je neumitnost i stvarnost konačnoga Božjeg suda na svršetku svijeta, kada će zlo, bezakonje i sablazni biti u potpunosti odvojeni od pravednika i Božjega kraljevstva. Božja pravda neće ostati neizvršena; anđeoski izvršitelji suda provest će konačno odvajanje i uklanjanje svega što se protivi Božjoj svetosti.
Dramatična simbolika 'peći ognjene', te izrazi poput 'plača i škrguta zuba', naglašavaju tragičnu stvarnost vječne odvojenosti od Boga. Patnja na koju Isus upozorava nije samo vanjska i fizička, već prije svega duhovna i egzistencijalna: to je krajnji očaj, žalost zbog izgubljene vječnosti te nemoćna frustracija i gnjev pobunjenoga stvorenja. Stih stoga ne služi samo kao opis eshatološke kazne, već preneseno djeluje kao snažan poziv na stalnu budnost, iskreno pokajanje i ustrajnost u vjeri dok traje vrijeme milosti.