Matej 13,50 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"i bacit će njih u [tu] peć [te] vatre; tamo bit će [taj] plač i [taj] škrgut [tih] zuba."

1.καὶ βαλοῦσιν αὐτοὺς (i bacit će njih)

Hrvatski prijevodi bacit će njih

Izvornikκαὶ βαλοῦσιν αὐτούς (grč.)

Transliteracijakai balousin autous

Gramatičke nijanse'καὶ' je veznik (i, te). 'βαλοῦσιν' je glagol u futuru prvom (buduće vrijeme), aktivni indikativ, 3. lice množine od glagola 'βάλλω' (ballō - baciti, vrgnuti, izbaciti). Činjenica da je glagol u aktivnom obliku 3. lica množine bez izričitog subjekta u samom stihu nadovezuje se na prethodni kontekst (Mt 13,41) i odnosi se na Božje anđele kao izvršitelje suda. 'αὐτούς' je osobna zamjenica u akuzativu množine muškog roda ('njih'), a odnosi se na sve sablazni i one koji čine bezakonje.

Teološko značenjeGlagol 'βάλλω' nosi prizvuk odlučne, snažne i nepovratne akcije božanskog suda. To nije dobrovoljno povlačenje osuđenih, već prisilno i neumitno izvršenje božanske pravde koje na svršetku svijeta (eshatološki sud) provode Božji anđeli.

2.εἰς τὴν κάμινον τοῦ πυρός (u peć vatre / u ognjenu peć)

Hrvatski prijevodu peć vatre (u ognjenu peć)

Izvornikεἰς τὴν κάμινον τοῦ πυρός (grč.)

Transliteracijaeis tēn kaminon tou pyros

Gramatičke nijanse'εἰς' je prijedlog s akuzativom koji označava smjer, kretanje i ulazak u sam prostor. 'τὴν κάμινον' je imenica u akuzativu jednine ženskog roda s određenim članom od 'κάμινος' (kaminos - peć, talionica, ražanj). Određeni član ('τὴν') ukazuje na točno određenu, specifičnu peć suda. 'τοῦ πυρός' je imenica u genitivu jednine srednjeg roda od 'πῦρ' (pyr - vatra, oganj) s određenim članom. Genitiv ovdje funkcionira kao genitiv svojstva ili kvalitete (hebrejski idiom za 'vatrenu peć'), opisujući suštinu i prirodu te peći.

Teološko značenjeIzraz se oslanja na starozavjetnu apokaliptičku simboliku (npr. Daniel 3,6; Dan 3,11 - peć ognjena u Babilonu, te Malahija 4,1 gdje dan Gospodnji gori kao peć). Vatra u biblijskoj teologiji simbolizira Božju svetost i pročišćenje, ali ovdje prvenstveno označava konačni sud nad zlom te nemilosrdno uništenje grijeha. Ona predstavlja mjesto konačne osude i odvajanja od Boga (pakao / gehenu), gdje je patnja stvarna, intenzivna i neizbježna.

3.ἐκεῖ ἔσται (tamo bit će / ondje će biti)

Hrvatski prijevodtamo bit će

Izvornikἐκεῖ ἔσται (grč.)

Transliteracijaekei estai

Gramatičke nijanse'ἐκεῖ' je mjesni prilog (tamo, ondje), koji služi za snažno prostorno pozicioniranje i distanciranje. 'ἔσται' je glagol 'εἰμί' (eimi - biti) u futuru (srednji/deponentni oblik), indikativ, 3. lice jednine.

Teološko značenjePrilog 'ἐκεῖ' (tamo) jasno razdvaja i naglašava konačni eshatološki prostor – mjesto izvan Božjeg kraljevstva i Njegove milosrdne prisutnosti. Glagol 'ἔσται' u futuru ukazuje na nepobitnu sigurnost trajnoga stanja koje očekuje one koji su odbili Božju milost. To je trajna eshatološka stvarnost, a ne prolazna epizoda.

4.ὁ κλαυθμὸς (plač / lelek)

Hrvatski prijevodplač (taj plač)

Izvornikὁ κλαυθμός (grč.)

Transliteracijaho klauthmos

Gramatičke nijanseImenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom ('ὁ'), izvedena iz glagola 'κλαίω' (klaiō - plakati, naricati, jecati). Određeni član u grčkom jeziku ovdje ima izuzetnu snagu (elativni član / antonomasia): ne radi se o bilo kakvom plaču, već o 'tom plaču', vrhunskom, neusporedivom i ultimativnom naricanju.

Teološko značenje'Κλαυθμός' označava duboku, zvučnu i neizrecivu tugu, očaj i žalost zbog konačne propasti i gubitka najvećeg dobra – vječnoga zajedništva s Bogom. To je izraz potpune svjesnosti o vlastitoj promašenosti, gubitku vječnog života i nepovratnoj osudi, što izaziva neopisivu duševnu i duhovnu bol.

5.καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων (i škrgut zuba)

Hrvatski prijevodi škrgut zuba

Izvornikκαὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων (grč.)

Transliteracijakai ho brygmos tōn odontōn

Gramatičke nijanse'ὁ βρυγμός' je nominativ jednine muškog roda s određenim članom, od glagola 'βρύχω' (brychō - škrgutati, gristi zube, režati). Kao i kod plača, određeni član ('ὁ') označava apsolutni, jedinstveni i krajnji škrgut. 'τῶν ὀδόντων' je genitiv množine muškog roda od 'ὀδούς' (odous - zub), s određenim članom koji označava izvor ili pripadnost (škrgut koji dolazi od zubi).

Teološko značenjeDok 'plač' izražava tugu i očaj, 'škrgut zuba' u biblijskim i antičkim tekstovima (npr. Psalam 37,12; 112,10; Djela 7,54) simbolizira ne samo neizdrživu patnju, već i duboku frustraciju, gnjev, bijes i pobunu protiv Boga. To je stanje u kojem osuđeni osjećaju neizmjeran očaj, ali ujedno i ogorčenost te nemoćan bijes zbog svoje sudbine, što predstavlja potpunu moralnu i duhovnu propast u trajnatoj odvojenosti od Stvoritelja.

Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 13,42; usp. 13,50), koji predstavlja Isusovo tumačenje prispodobe o kukolju na njivi i mreži, donosi jednu od najozbiljnijih i najizravnijih eshatoloških opomena u Novom zavjetu. Glavna poruka stiha je neumitnost i stvarnost konačnoga Božjeg suda na svršetku svijeta, kada će zlo, bezakonje i sablazni biti u potpunosti odvojeni od pravednika i Božjega kraljevstva. Božja pravda neće ostati neizvršena; anđeoski izvršitelji suda provest će konačno odvajanje i uklanjanje svega što se protivi Božjoj svetosti.

Dramatična simbolika 'peći ognjene', te izrazi poput 'plača i škrguta zuba', naglašavaju tragičnu stvarnost vječne odvojenosti od Boga. Patnja na koju Isus upozorava nije samo vanjska i fizička, već prije svega duhovna i egzistencijalna: to je krajnji očaj, žalost zbog izgubljene vječnosti te nemoćna frustracija i gnjev pobunjenoga stvorenja. Stih stoga ne služi samo kao opis eshatološke kazne, već preneseno djeluje kao snažan poziv na stalnu budnost, iskreno pokajanje i ustrajnost u vjeri dok traje vrijeme milosti.