Jao vama, vođe slijepi, koji govorite: 'Tko se god zakune Svetištem, to je ništa; a tko se god zakune zlatom Svetišta, dužan je.'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jao vama, vođe slijepi, koji govorite: 'Tko se god zakune Svetištem, to je ništa; a tko se god zakune zlatom Svetišta, dužan je.'
Bezumni i slijepi! Ta što je veće: zlato ili Svetište koje je posvetilo zlato?
I: 'Tko se god zakune Žrtvenikom, to je ništa; a tko se god zakune darom koji je na njemu, dužan je.'
Slijepi! Ta što je veće: dar ili Žrtvenik koji posvećuje dar?
Tko se dakle zakune Žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu;
I: 'Tko se god zakune Žrtvenikom, to je ništa; a tko se god zakune darom koji je na njemu, dužan je.'
I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je.
καὶ ὃς ἂν ὀμόσῃ ἐν τῷ θυσιαστηρίῳ, οὐδέν ἐστιν· ὃς δ᾽ ἂν ὀμόσῃ ἐν τῷ δώρῳ τῷ ἐπάνω αὐτοῦ, ὀφείλει.
kai hos an omosē en tō thusiastēriō ouden estin hos d᾽ an omosē en tō dōrō tō epanō autou opheilei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I tko god se zakune u tom žrtveniku, ništa jest; tko pak god se zakune u tom daru onom povrh njega, duguje."
1. tko god se zakune Izvornik: ὃς ἂν ὀμόσῃ [hos an omosē] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine uz pogodbenu česticu ἄν i glagol u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Ova konstrukcija izražava opći pravni slučaj ('tko god bi se u bilo kojem trenutku zakleo'). Značenje: Formulacija oponaša pravnički jezik rabinskih rasprava o valjanosti prisega, u kojima se precizno određivalo koja formula zakletve obvezuje, a koja ne.
2. u tom žrtveniku Izvornik: ἐν τῷ θυσιαστηρίῳ [en tō thusiastēriō] Gramatika: Prijedlog ἐν s dativom jednine srednjega roda i određenim članom. Pod utjecajem semitskog izraza, konstrukcija 'zakleti se u nečemu' znači zakleti se nečim kao jamstvom. Značenje: Imenica je izvedena iz glagola 'žrtvovati' i u biblijskom grčkom označava isključivo žrtvenik pravoga Boga, središnje mjesto bogoštovlja u predvorju Hrama.
3. ništa jest Izvornik: οὐδέν ἐστιν [ouden estin] Gramatika: Niječna zamjenica u nominativu jednine srednjega roda s prezentom glagola 'biti' u 3. licu jednine. Značenje: Kao stručni izraz u raspravama o zakletvama, 'ništa je' znači da je prisega pravno ništavna i ne proizvodi nikakvu obvezu pred Bogom ni pred ljudima.
4. u tom daru onom povrh njega Izvornik: ἐν τῷ δώρῳ τῷ ἐπάνω αὐτοῦ [en tō dōrō tō epanō autou] Gramatika: Imenica u dativu jednine srednjega roda s ponovljenim određenim članom (τῷ) koji uvodi priložnu oznaku mjesta kao precizan atribut ('daru, i to onom koji se nalazi povrh njega'). Značenje: Dar označava žrtveni prinos položen na žrtvenik; pismoznanci su ljudski prinos smatrali opipljivijim i pravno obvezujućim od samog oltara koji je trajno Božje vlasništvo.
5. duguje Izvornik: ὀφείλει [opheilei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, koji označava trajno stanje obveze koje nastupa nakon izgovorene zakletve. Značenje: Izvorno označava novčani dug, a u vjerskom i pravnom smislu znači da je čovjek vezan svojom riječju i dužan izvršiti ono na što se prisegom obvezao.
U ovom stihu (Matej 23,18), koji je sastavni dio Isusovog sedmerostrukog 'jao' upućenog pismoznancima i farizejima, Isus oštro razotkriva duhovnu sljepoću i moralno licemjerje tadašnjih vjerskih vođa. Oni su stvorili manipulativan sustav kazuistike oko polaganja prisega, tvrdeći da prisega na hramski žrtvenik 'nije ništa' (nije obvezujuća), dok prisega na žrtveni dar koji se nalazi na žrtveniku ima apsolutnu pravnu i duhovnu snagu. Takva izopačena logika bila je duboko motivirana pohlepom i materijalnim interesima hramske elite, koja je cijenila dar (korban) više od samog mjesta posvećenja i Božje prisutnosti.
Glavna poruka stiha, u širem kontekstu Isusova govora, jest stroga osuda pravnog formalizma koji gubi iz vida Božju svetost i moralni integritet. Isus podsjeća da žrtvenik posvećuje dar te da je svako poigravanje riječima i prisegama pred Bogom nedopustivo. Bog ne priznaje ljudske pravne izvlake i hijerarhiju 'važećih' ili 'nevažećih' obećanja – pred Njim je svaka izgovorena riječ svetinja, a istinoljubivost i poštenje moraju biti nepromjenjivi temelj svakog ljudskog govora i odnosa s Bogom.