Bezumnici i slijepci! Što je dakle važnije, zlato ili Hram koji je to zlato učinio svetim?
Bezumnici i slijepci! Što je dakle važnije, zlato ili Hram koji je to zlato učinio svetim?
Vi još govorite: Ako se prisegne oltarom, to ne vrijedi, ali ako se prisegne milodarom stavljenim na njega, to stoji.
Slijepci! Što je dakle ono što je veće, milodar ili oltar koji svetim čini taj milodar?
Isto tako, onaj koji priseže oltarom priseže njime i svime onim što je na njemu;
Onaj koji prisegne Hramom priseže njime i Onim koji stanuje u njemu;
Slijepci! Što je dakle ono što je veće, milodar ili oltar koji svetim čini taj milodar?
Budale slijepe! šta je veće, ili dar, ili oltar koji dar osveti?
μωροὶ καὶ τυφλοί, τί γὰρ μεῖζον, τὸ δῶρον ἢ τὸ θυσιαστήριον τὸ ἁγιάζον τὸ δῶρον;
mōroi kai tuphloi ti gar meizon to dōron ē to thusiastērion to hagiazon to dōron
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Slijepi, što naime [je] veće, dar ili žrtvenik koji posvećuje dar?"
1.τυφλοί (typhloi) – Slijepi / Slijepci
Hrvatski prijevodSlijepi (ili: Slijepci)
Izvornik i transliteracijagrč. τυφλοί (transliteracija: typhloi; od korijena τυφλός - typhlos)
Gramatičke nijansePridjev u muškom rodu, množini, u vokativu (padež dozivanja i izravnog obraćanja).
Teološko značenjeIsus koristi ovu oštru metaforu za vjerske vođe (pismoznance i farizeje) koji imaju fizički vid, ali pate od potpune duhovne sljepoće. Oni ne prepoznaju Božju istinu niti ispravnu hijerarhiju svetosti i duhovnih vrijednosti, jer su opsjednuti izvanjskim ritualima i materijalnom korišću, dok zanemaruju samoga Boga koji posvećuje.
2.τί γὰρ μεῖζον (ti gar meizon) – Što je naime veće / Što je jer veće
Hrvatski prijevodšto naime veće (što je jer veće)
Izvornik i transliteracijagrč. τί γὰρ μεῖζον (transliteracija: ti gar meizon)
Gramatičke nijanse'τί' (ti) je upitna zamjenica u srednjem rodu (nominativ jednine). 'γὰρ' (gar) je postpozitivni veznik uzroka ili pojašnjenja ('jer', 'naime'). 'μεῖζον' (meizon) je komparativ pridjeva μέγας (megas - velik), u nominativu srednjega roda jednine. U grčkom je glagol 'je' (ἐστίν - estin) elidiran (izostavljen), što je česta pojava u retoričkim pitanjima i izrekama, čime izjava dobiva na dinamičnosti, kratkoći i izravnosti.
Teološko značenjeIsus postavlja retoričko pitanje koje razotkriva apsurdnost farizejske kasuistike i nauka. Farizeji su naučavali da je zakletva hramskim zlatom ili žrtvenim darom obvezujuća, dok zakletva samim Hramom ili žrtvenikom nije (Mt 23,16-18). Isus ih ovim pitanjem prisiljava da razmisle o samom izvoru veličine i svetosti, razotkrivajući njihovo materijalističko izobličenje božanskih vrijednosti.
3.τὸ δῶρον (to doron) – Dar / Žrtveni dar
Hrvatski prijevoddar (taj dar)
Izvornik i transliteracijagrč. τὸ δῶρον (transliteracija: to dōron; heb. ekvivalent korban / qorban, קָרְבָּן)
Gramatičke nijanseImenica srednjega roda u nominativu jednine, popraćena određenim članom ('τὸ'), što označava specifičan, konkretan žrtveni dar prinesen na hramski žrtvenik.
Teološko značenjeU biblijskom kontekstu 'dar' predstavlja materijalnu žrtvu (životinju, žito, tamjan ili novac) koju vjernik donosi Bogu kao čin štovanja, zahvale, pomirenja ili zavjeta. Farizeji su uzvisili vrijednost materijalnog dara iznad duhovne stvarnosti Hrama i žrtvenika, prvenstveno zato što su od žrtvenih darova ('korban') hramska blagajna i svećeničko vodstvo imali izravnu materijalnu korist. Isus naglašava da dar sam po sebi nema vlastitu (imanentnu) svetost, već svoju vrijednost i svetost crpi isključivo iz mjesta na koje se prinosi.
4.τὸ θυσιαστήριον (to thysiasterion) – Žrtvenik / Oltar
Hrvatski prijevodžrtvenik (oltar)
Izvornik i transliteracijagrč. τὸ θυσιαστήριον (transliteracija: to thysiastērion; heb. mizbeah, מִזְבֵּחַ)
Gramatičke nijanseImenica srednjega roda u nominativu jednine s određenim članom. Izvedena je iz glagola θύω (thyo - žrtvovati, prinijeti žrtvu) i sufiksa -τήριον (-tērion) koji označava mjesto radnje ili sredstvo. Doslovno značenje je 'mjesto prinošenja žrtve'.
Teološko značenjeŽrtvenik je središnje mjesto susreta Boga i čovjeka u starozavjetnom kultu, mjesto pomirenja i posredovanja božanske milosti. Prema Zakonu (Knjiga Izlaska 29,37), žrtvenik je 'presvet' (qodesh qodashim) i 'sve što se dotakne žrtvenika postaje sveto'. Žrtvenik je stoga ontološki i duhovno nadmoćniji od dara koji se na njega polaže, jer predstavlja Božju prisutnost, posvećenje i sredstvo otkupljenja. U kršćanskoj teologiji i tipologiji žrtvenik ukazuje na samoga Krista i Njegovu križnu žrtvu, koja jedina daje vrijednost i svetost svakom našem prinošenju.
5.τὸ ἁγιάζον (to hagiazon) – Koji posvećuje / Posvećujuće
Hrvatski prijevodkoji posvećuje (posvećujući / ono koje posvećuje)
Izvornik i transliteracijagrč. τὸ ἁγιάζον (transliteracija: to hagiazon; od glagola ἁγιάζω - hagiazo; heb. qadash, קָדַשׁ)
Gramatičke nijanseParticip sadašnji (prezent) aktivni u nominativu srednjega roda jednine, s određenim članom ('τὸ'). U atributivnom položaju djeluje kao relativna rečenica: 'ono koje posvećuje' ili 'koji posvećuje'. Upotreba prezenata ukazuje na trajnu, neprekidnu i aktivnu radnju posvećivanja.
Teološko značenjeGlagol 'posvetiti' (hagiazo) znači odvojiti nešto od svjetovnog i profanog te ga učiniti svetim i posvećenim Bogu. Žrtveni dar pripada običnom, zemaljskom svijetu sve dok ne dotakne žrtvenik; u tom trenutku, snagom Božje prisutnosti vezane uz žrtvenik, dar prelazi iz profanog u sveto stanje. Ovo pobija ljudsku oholost koja misli da čovjek svojim darom 'časti', 'obogaćuje' ili zadužuje Boga. Naprotiv, Bog je taj koji kroz svoju milost i svoje sveto prebivalište posvećuje i prihvaća čovjekov dar.
U ovom stihu Isus iznosi oštru kritiku vjerskog formalizma, licemjerja i materijalizma onodobnih vjerskih vođa koji su izopačili duhovne prioritete. Postavljanjem žrtvenoga dara iznad samoga žrtvenika, farizeji su zemaljsko i materijalno stavili ispred božanskoga i svetoga, usmjeravajući pažnju naroda na ono što donosi financijsku korist hramskoj blagajni umjesto na svetost Boga i Njegova prebivališta. Isus podsjeća na temeljno biblijsko načelo: manje je posvećeno od većega, te žrtveni dar dobiva svoju duhovnu vrijednost i svetost isključivo zbog žrtvenika na koji je položen.
Glavna poruka za svakog vjernika jest poziv na očuvanje ispravne duhovne hijerarhije i prepoznavanje izvora svetosti. Naša djela štovanja, služenja, molitve i materijalni darovi nemaju nikakvu vlastitu zaslugu niti svetost sami po sebi; oni postaju sveti i ugodni Bogu jedino kada su prineseni na pravom 'žrtveniku' – u iskrenom zajedništvu s Bogom i po Isusu Kristu, koji jedini daje vrijednost i posvećuje sve što jesmo i što donosimo pred Njegovo lice.