Bezumni i slijepi! Ta što je veće: zlato ili Svetište koje je posvetilo zlato?
Bezumni i slijepi! Ta što je veće: zlato ili Svetište koje je posvetilo zlato?
I: 'Tko se god zakune Žrtvenikom, to je ništa; a tko se god zakune darom koji je na njemu, dužan je.'
Slijepi! Ta što je veće: dar ili Žrtvenik koji posvećuje dar?
Tko se dakle zakune Žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu;
i tko se zakune Svetištem, zaklinje se njime i Onim koji prebiva u njemu;
Slijepi! Ta što je veće: dar ili Žrtvenik koji posvećuje dar?
Budale slijepe! šta je veće, ili dar, ili oltar koji dar osveti?
μωροὶ καὶ τυφλοί, τί γὰρ μεῖζον, τὸ δῶρον ἢ τὸ θυσιαστήριον τὸ ἁγιάζον τὸ δῶρον;
mōroi kai tuphloi ti gar meizon to dōron ē to thusiastērion to hagiazon to dōron
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Slijepi, što jer veće, taj dar ili taj žrtvenik onaj posvećujući taj dar?"
1. Slijepi Izvornik: τυφλοί [tuphloi] Gramatika: Pridjev u vokativu množine muškoga roda, upotrijebljen samostalno kao imenica u izravnom oslovljavanju. Značenje: Ponavljanje prijekora iz 17. stiha naglašava da oni koji sebe smatraju duhovnim vođama ne vide najosnovniju teološku zbilju pred svojim očima.
2. što jer veće Izvornik: τί γὰρ μεῖζον [ti gar meizon] Gramatika: Upitna zamjenica i komparativ pridjeva u nominativu jednine srednjega roda (jer su 'dar' i 'žrtvenik' u grčkom srednjega roda), bez glagola 'jest' (elipsa kopule). Značenje: Izostavljanje pomoćnog glagola čini pitanje kraćim, oštrijim i izravnijim, svodeći cijelu pravničku raspravu na temeljno pitanje duhovnog prvenstva.
3. onaj posvećujući Izvornik: τὸ ἁγιάζον [to hagiazon] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine srednjega roda s određenim članom. Za razliku od aorista u 17. stihu, ovdje je upotrijebljen prezent koji izražava trajnu, višekratnu radnju. Značenje: Dok je hramsko zlato posvećeno jednom zauvijek pri gradnji (aorist u stihu 17), na žrtvenik se neprestano donose novi darovi, pa ih žrtvenik trajno, iz dana u dan, posvećuje svojim dodirom (prezent).
U ovom stihu Isus iznosi oštru kritiku vjerskog formalizma, licemjerja i materijalizma onodobnih vjerskih vođa koji su izopačili duhovne prioritete. Postavljanjem žrtvenoga dara iznad samoga žrtvenika, farizeji su zemaljsko i materijalno stavili ispred božanskoga i svetoga, usmjeravajući pažnju naroda na ono što donosi financijsku korist hramskoj blagajni umjesto na svetost Boga i Njegova prebivališta. Isus podsjeća na temeljno biblijsko načelo: manje je posvećeno od većega, te žrtveni dar dobiva svoju duhovnu vrijednost i svetost isključivo zbog žrtvenika na koji je položen.
Glavna poruka za svakog vjernika jest poziv na očuvanje ispravne duhovne hijerarhije i prepoznavanje izvora svetosti. Naša djela štovanja, služenja, molitve i materijalni darovi nemaju nikakvu vlastitu zaslugu niti svetost sami po sebi; oni postaju sveti i ugodni Bogu jedino kada su prineseni na pravom 'žrtveniku' – u iskrenom zajedništvu s Bogom i po Isusu Kristu, koji jedini daje vrijednost i posvećuje sve što jesmo i što donosimo pred Njegovo lice.