Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer obilazite more i kopno da učinite jednoga obraćenika, a kada to postane, činite ga sinom Gehene dvostruko gorim od sebe.
Jao vama, vođe slijepi, koji govorite: 'Tko se god zakune Svetištem, to je ništa; a tko se god zakune zlatom Svetišta, dužan je.'
Bezumni i slijepi! Ta što je veće: zlato ili Svetište koje je posvetilo zlato?
I: 'Tko se god zakune Žrtvenikom, to je ništa; a tko se god zakune darom koji je na njemu, dužan je.'
Slijepi! Ta što je veće: dar ili Žrtvenik koji posvećuje dar?
Bezumni i slijepi! Ta što je veće: zlato ili Svetište koje je posvetilo zlato?
Budale slijepe! šta je veće, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti.
μωροὶ καὶ τυφλοί, τίς γὰρ μείζων ἐστίν, ὁ χρυσὸς ἢ ὁ ναὸς ὁ ἁγιάσας τὸν χρυσόν;
mōroi kai tuphloi tis gar meizōn estin ho chrusos ē ho naos ho hagiasas ton chruson
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bezumni i slijepi, koji jer veći jest, to zlato ili to svetište ono posvetivši to zlato?"
1. Bezumni i slijepi Izvornik: μωροὶ καὶ τυφλοί [mōroi kai tuphloi] Gramatika: Dva pridjeva u vokativu množine muškoga roda, bez člana, u izravnom obraćanju sugovornicima. Značenje: U biblijskom govoru 'bezumnost' nije manjak inteligencije nego duhovna neosjetljivost za Božji poredak, a 'sljepoća' označava nesposobnost razlučivanja bitnoga od sporednoga u vjeri.
2. koji jer veći jest Izvornik: τίς γὰρ μείζων ἐστίν [tis gar meizōn estin] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine muškoga roda (jer su 'zlato' i 'svetište' u grčkom muškoga roda), uz uzročni veznik γάρ ('jer', 'ta') i komparativ pridjeva 'velik'. Značenje: Čestica γάρ uvodi logičko obrazloženje prethodne osude: sama priroda stvari pokazuje apsurdnost kazuistike koja višu vrijednost daje materijalu nego Božjem prebivalištu.
3. to svetište Izvornik: ὁ ναὸς [ho naos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškoga roda s određenim članom. Značenje: Za razliku od šireg pojma za cijeli hramski kompleks, ova riječ označava samo unutarnje svetište, zgradu u kojoj je Božja prisutnost, pa time nosi samu srž svetosti.
4. ono posvetivši Izvornik: ὁ ἁγιάσας [ho hagiasas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškoga roda s određenim članom u atributivnom položaju ('ono koje je posvetilo'). Aorist ističe temeljni, već izvršeni čin posvećenja. Značenje: Zlato nema svetost samo po sebi; ono je postalo sveto u trenutku kada je ugrađeno u svetište i time izdvojeno za Boga, pa je izvor svetosti uvijek iznad posvećenog predmeta.
Matej 23,17 predstavlja vrhunac Isusove kritike upućene farizejima i pismoznancima zbog njihovog religijskog formalizma, duhovnog sljepila i moralne inverzije. U svojoj kazuističkoj praksi o zakletvama, tadašnje je vjersko vodstvo proglasilo zakletvu hramskim zlatom većom i obvezujućom od zakletve samim Hramom. Isus razotkriva apsurdnost takvog razmišljanja podsjećajući na temeljni ontološki i teološki red: svetost je derivativna (izvedena) i uvijek teče od izvora prema predmetu. Zlato nema nikakvu inherentnu duhovnu vrijednost; ono postaje sveto isključivo zato što dolazi u doticaj sa Svetištem (naos), mjestom prebivanja živoga Boga.
Glavna poruka ovoga stiha stoga nadilazi povijesnu raspravu o židovskim prisegama i služi kao svevremensko upozorenje protiv duhovnog materijalizma i komercijalizacije vjere. Kada se dar, novac ili obredni instrument stave iznad samoga Boga i Njegove svetosti, vjera se degradira u idolopoklonstvo i manipulaciju. Isus nas poziva na duhovnu oštroumnost i ispravno poslagivanje prioriteta – da nikada ne zamijenimo Stvoritelja sa stvorenjem te da u središtu našega štovanja uvijek ostane živi Bog, koji jedini daje vrijednost i smisao svakom našem daru i djelu.