Početna

Matej 23,16 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

#

Nesretni da ste vi, pismoznanci i farizeji licemjerni, vi koji krstarite morima i kontinentima da steknete barem jednog sljedbenika i, kad on to postane, vi ga činite dostojnim Pakla, dva puta više od vas!

Nesretni da ste vi, vodiči slijepi, vi koji kažete: Ako se priseže Hramom, to se ne računa, ali ako li se prisegne zlatom iz Hrama, to stoji.

Bezumnici i slijepci! Što je dakle važnije, zlato ili Hram koji je to zlato učinio svetim?

Vi još govorite: Ako se prisegne oltarom, to ne vrijedi, ali ako se prisegne milodarom stavljenim na njega, to stoji.

Biblija

Nesretni da ste vi, vodiči slijepi, vi koji kažete: Ako se priseže Hramom, to se ne računa, ali ako li se prisegne zlatom iz Hrama, to stoji.

Daničić-Karadžić

Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ako se ko kune zlatom crkvenijem kriv je.

Original

Οὐαὶ ὑμῖν, ὁδηγοὶ τυφλοὶ οἱ λέγοντες· ὃς ἂν ὀμόσῃ ἐν τῷ ναῷ, οὐδέν ἐστιν· ὃς δ᾽ ἂν ὀμόσῃ ἐν τῷ χρυσῷ τοῦ ναοῦ, ὀφείλει.

Izgovor

Ouai humin hodēgoi tuphloi hoi legontes hos an omosē en tō naō ouden estin hos d᾽ an omosē en tō chrusō tou naou opheilei

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Jao vama, vođe slijepi koji govore: Tko god se zakune u hramu, ništa je; tko pak god se zakune u zlatu hrama, dužan je."

Analiza

1.Οὐαὶ ὑμῖν (Ouai hymin) – Jao vama / Teško vama • Hrvatski prijevod: Jao vama / Teško vama. • Izvornik i transliteracija: Grčki: Οὐαὶ ὑμῖν; Transliteracija: Ouai hymin (hebrejski ekvivalent: אוֹי לָכֶם, Oy lakhem ili הוֹי, Hoy). • Gramatičke nijanse: Riječ »Οὐαὶ« je uzvik (interjekcija) bola, žaljenja ili sudske prijetnje, uz koji u grčkom redovito stoji dativ osobe (ὑμῖν – dativ 2. lica množine, »vama«). • Teološko značenje: U biblijskom i proročkom kontekstu Staroga zavjeta, ovaj izraz nije samo kletva ili izraz ljutnje, već proročki lament i sudska opomena istovremeno. Isus ovdje nastupa kao vrhovni Prorok i Sudac, izričući presudu nad licemjerjem verskih vođa, ali i duboku tugu zbog njihove duhovne propasti.

2.ὁδηγοὶ τυφλοὶ (hodēgoi typhloi) – Vođe slijepi / Slijepi vodiči • Hrvatski prijevod: Slijepi vođe / vodiči. • Izvornik i transliteracija: Grčki: ὁδηγοὶ τυφλοὶ; Transliteracija: hodēgoi typhloi. • Gramatičke nijanse: Imenica »ὁδηγός« (složena od ὁδός – put i ἡγέομαι – voditi) u vokativu/nominativu množine, uz pridjev »τυφλός« (slijep). U grčkom jeziku vokativ i nominativ množine imaju isti oblik; ovdje funkcioniraju kao izravno obraćanje (apozicija). Redoslijed »vođe slijepi« ironično naglašava suprotnost između njihove titule i stvarnog stanja. • Teološko značenje: Ovo je jedan od najstrožih Isusovih ukora farizejima. Oni koji bi trebali poznavati Božji Put i voditi narod u istinu, zapravo su u potpunom duhovnom mraku. Duhovna sljepoća nastaje kada se ljudske predaje, kazuistika i materijalna dobra stave ispred Božje svetosti i istine.

3.οἱ λέγοντες (hoi legontes) – Koji govore / Govoreći • Hrvatski prijevod: Koji govore / oni koji kažu. • Izvornik i transliteracija: Grčki: οἱ λέγοντες; Transliteracija: hoi legontes. • Gramatičke nijanse: Određeni član u nominativu množine (οἱ) uz particip prezenta aktiva glagola λέγω (λέγοντες). Ovo je supstantivirani particip koji označava trajnu, karakterističnu praksu i službeno naučavanje. • Teološko značenje: Ukazuje na njihov službeni rabinski autoritet i svakodnevno poučavanje naroda. Njihov nauk nije bio slučajna greška, već sistematizirana kazuistika kojom su iskrivljavali Božji zakon radi vlastitih interesa.

4.Ὃς ἂν ὀμόσῃ (Hos an omosē) – Tko god se zakune • Hrvatski prijevod: Tko god se zakune / tko god prisegne. • Izvornik i transliteracija: Grčki: Ὃς ἂν ὀμόσῃ; Transliteracija: Hos an omosē (hebrejski korijen za prisegu: שָׁבַע, shaba). • Gramatičke nijanse: Odnosna zamjenica ὃς (tko) u kombinaciji s česticom ἂν (god) i glagolom ὄμνυμι (zakleti se) u 3. licu jednine aorista konjunktiva (ὀμόσῃ). Konjunktiv s ἂν izražava potencijalnu, poopćenu pogodbenu radnju (bilo koji slučaj prisezanja). • Teološko značenje: Prisega je u Starom zavjetu bila svečani čin priznavanja Božje suverenosti i svetosti (pozivanje Boga za svjedoka istinitosti). Farizeji su, međutim, razvili složen sustav stupnjevanja zakletvi kako bi stvorili rascjep između »obvezujućih« i »neobvezujućih« prisega, što je otvaralo vrata vjerolomstvu i izigravanju istine.

5.ἐν τῷ ναῷ (en tō naō) – U hramu • Hrvatski prijevod: U hramu (u samom svetištu). • Izvornik i transliteracija: Grčki: ἐν τῷ ναῷ; Transliteracija: en tō naō (hebrejski: הֵיכָל, hekal ili מִקְדָּשׁ, miqdash). • Gramatičke nijanse: Prijedlog ἐν (u) s dativom jednine imenice ναός (hram, svetište) uz određeni član τῷ. • Teološko značenje: Ključna teološka razlika u grčkom jeziku je između ἱερόν (hramski kompleks, cijelo područje uključujući dvorišta) i ναός (sam hram, centralno svetište gdje prebiva Božja prisutnost). Zakleti se u »naos« značilo je prizvati samoga Boga koji u hramu prebiva, no farizeji su takvu zakletvu proglasili neobvezujućom.

6.οὐδέν ἐστιν (ouden estin) – Ništa je • Hrvatski prijevod: Ništa je / nije obvezan / ne vrijedi ništa. • Izvornik i transliteracija: Grčki: οὐδέν ἐστιν; Transliteracija: ouden estin. • Gramatičke nijanse: Odrična zamjenica οὐδέν (ništa, srednji rod od οὐδείς) kao prädikativ uz 3. lice jednine prezenta glagola εἰμί (ἐστιν – jest). • Teološko značenje: Ova pravna rabinska formula značila je da prisega nema pravnu ni moralnu snagu – osoba koja bi prekršila takvu zakletvu nije se smatrala krivom ni obveznom ispuniti obećano. Ovo odražava vrhunac moralne perverzije gdje se svetost Božjeg prebivališta degradira na razinu nečeg »ništavnog«.

7.ἐν τῷ χρυσῷ τοῦ ναοῦ (en tō chrysō tou naou) – U zlatu hrama • Hrvatski prijevod: U zlatu hrama (za hramsko zlato). • Izvornik i transliteracija: Grčki: ἐν τῷ χρυσῷ τοῦ ναοῦ; Transliteracija: en tō chrysō tou naou (hebrejski: זְהַב הַהֵיכָל, zehav ha-hekal). • Gramatičke nijanse: Prijedlog ἐν s dativom jednine imenice χρυσός (zlato), iza kojeg slijedi genitiv posvojnosti/pripadnosti τοῦ ναοῦ (hrama). • Teološko značenje: Izraz »hramsko zlato« može se odnositi na zlatne posude i pozlatu samog svetišta, ili još vjerojatnije na hramsku riznicu, novac i darove prinose u hramski trezor (korban). Farizeji su zakletvu ovim materijalnim bogatstvom smatrali apsolutno neprekršivom. Time su materijalnu vrijednost i financijsku korist hrama uzdigli iznad samoga Boga koji hram čini svetim.

8.ὀφείλει (opheilei) – Dužan je • Hrvatski prijevod: Dužan je / vezan je prisegom / obvezan je. • Izvornik i transliteracija: Grčki: ὀφείλει; Transliteracija: opheilei. • Gramatičke nijanse: Glagol ὀφείλω (biti dužan, imati obvezu, morati) u 3. licu jednine prezenta aktiva indikativa. U pravnom kontekstu označava strogu, neizbježnu dužnost ispunjenja obveze ili plaćanja duga. • Teološko značenje: Za razliku od prisege samim hramom (koja je proglašena »ništavnom«), prisega zlatom stvara neraskidivu moralnu i pravnu obvezu. Isus ovdje razotkriva krajnju materijalističku pohlepu verskih vođa: ono što donosi financijsku korist (zlato i darovi) za njih je »svetije« i »obvezujućije« od samog duhovnog središta vjere (Boga i Njegova svetišta).

Zaključak

U ovom stihu (Matej 23,16) Isus upućuje oštru kritiku i proročki sud nad verskim licemjerjem farizeja i pismoznanaca, razotkrivajući potpunu inverziju njihovih duhovnih i moralnih vrijednosti. Njihova kazuistička pravila o prisegama služila su kao pokriće za manipulaciju istinom i izbjegavanje moralne odgovornosti. Proglašavajući zakletvu Bogom i Njegovim svetim hramom neobvezujućom (»ništa je«), a zakletvu hramskim zlatom i novčanim darovima apsolutno obvezujućom (»dužan je«), verski su vođe pokazali da im je materijalna korist važnija od Božje prisutnosti i svetosti.

Glavna poruka stiha jest poziv na duhovno razlučivanje i beskompromisnu čestitost. Isus osuđuje »slijepo vođenje« koje religiju pretvara u sredstvo za stjecanje zemaljske koristi i moći, dok zanemaruje njezinu suštinu – strah Božji, istinoljubivost i svetost. Prava vjera ne traži pravne rube i izvlake u kazuistici, već prepoznaje da je Bog vrhovni jamac svake riječi te da svetost ne proizlazi iz materijalnih darova, već iz samoga Boga koji posvećuje sve.