Tko god pak uzvisi samoga sebe, bit će ponižen, a tko god ponizi samoga sebe, bit će uzvišen.
Tko god pak uzvisi samoga sebe, bit će ponižen, a tko god ponizi samoga sebe, bit će uzvišen.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer zaključavate Kraljevstvo Nebesko pred ljudima; vi naime ne ulazite, niti onima koji ulaze puštate ući.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer proždirete kuće udovičke i pod izlikom dugo molite; zato ćete primiti to težu osudu.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer obilazite more i kopno da učinite jednoga obraćenika, a kada to postane, činite ga sinom Gehene dvostruko gorim od sebe.
Jao vama, vođe slijepi, koji govorite: 'Tko se god zakune Svetištem, to je ništa; a tko se god zakune zlatom Svetišta, dužan je.'
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer proždirete kuće udovičke i pod izlikom dugo molite; zato ćete primiti to težu osudu.
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuće udovičke, i lažno se Bogu molite dugo; zato ćete većma biti osuđeni.
Οὐαὶ ὑμῖν, γραμματεῖς καὶ Φαρισαῖοι, ὑποκριταί, ὅτι κατεσθίετε τὰς οἰκίας τῶν χηρῶν, καὶ προφάσει μακρὰν προσευχόμενοι· διὰ τοῦτο λήψεσθε περισσότερον κρίμα.
Ouai humin grammateis kai Pharisaioi hupokritai hoti katesthiete tas oikias tōn chērōn kai prophasei makran proseuchomenoi dia touto lēpsesthe perissoteron krima
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer proždirete te kuće tih udovica, i pod izlikom dugo moleći se; zbog toga primit ćete veću osudu."
1. Jao vama Izvornik: Οὐαὶ ὑμῖν [Ouai humin] Gramatika: Uzvik praćen osobnom zamjenicom u dativu množine. Značenje: Proročki vapaj i svečana objava suda, a ne kletva. Ponavlja se kao refren kroz cijelo poglavlje.
2. pismoznanci i farizeji, licemjeri Izvornik: γραμματεῖς καὶ Φαρισαῖοι, ὑποκριταί [grammateis kai Pharisaioi, hupokritai] Gramatika: Tri imenice u vokativu množine muškog roda; treća je pridodana kao oznaka prvih dviju. Značenje: Isus se obraća vjerskim učiteljima i najrevnijoj skupini u narodu. Naziv 'licemjeri', izvorno glumci pod maskom, razotkriva raskorak između njihove pobožnosti i djela.
3. proždirete Izvornik: κατεσθίετε [katesthiete] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Složenica s κατά pojačava značenje: pojesti do kraja. Prezent izriče trajno, ustaljeno ponašanje. Značenje: Slikovito opisuje bezobzirno iskorištavanje, primjerice preko upravljanja tuđom imovinom ili iznuđivanja darova od onih koji su im se povjerili.
4. te kuće tih udovica Izvornik: τὰς οἰκίας τῶν χηρῶν [tas oikias tōn chērōn] Gramatika: Imenica u akuzativu množine ženskog roda s članom, praćena imenicom u genitivu množine s članom. Značenje: 'Kuća' ovdje označava cio imetak i sredstva za život. Udovice su u Zakonu stavljene pod osobitu Božju zaštitu, pa je njihovo iskorištavanje teško ogrješenje.
5. pod izlikom dugo moleći se Izvornik: προφάσει μακρὰν προσευχόμενοι [prophasei makran proseuchomenoi] Gramatika: Imenica u dativu jednine (izlika, prividan razlog), priložni akuzativ 'dugo' i particip prezenta, medij, u nominativu množine. Značenje: Duga molitva služi kao krinka koja pribavlja ugled i povjerenje. Pobožnost se zlorabi kao sredstvo koristoljublja.
6. primit ćete veću osudu Izvornik: λήψεσθε περισσότερον κρίμα [lēpsesthe perissoteron krima] Gramatika: Glagol u futuru, medij, indikativ, 2. lice množine, s pridjevom u komparativu i imenicom u akuzativu jednine srednjeg roda. Značenje: Tko zna više i zlorabi ono što je sveto, snosi težu odgovornost pred Božjim sudom. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi 'perishaya' (heb. 'perushim'), od korijena 'parash' (odvojiti, razlučiti), jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i poganskih utjecaja radi potpune poslušnosti Zakonu i usmenoj predaji.
U ovom stihu (Mt 23,14) Isus razotkriva jedan od najtežih oblika licemjerja: vjerski učitelji koji iskorištavaju najslabije, udovice, dok svoju pohlepu prikrivaju dugim i javnim molitvama. Pobožnost koja bi trebala služiti Bogu i bližnjemu postaje sredstvo osobne koristi.
Isus zato najavljuje težu osudu. Što je veće znanje o Božjoj volji i što je svetije ono što se zlorabi, to je veća odgovornost. Stih ostaje trajna opomena svakome tko vjeru koristi kao zaštitu ili izvor dobiti: Bog ne gleda dužinu molitve, nego srce i djela prema slabima.