Slijepi! Ta što je veće: dar ili Žrtvenik koji posvećuje dar?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Slijepi! Ta što je veće: dar ili Žrtvenik koji posvećuje dar?
Tko se dakle zakune Žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu;
i tko se zakune Svetištem, zaklinje se njime i Onim koji prebiva u njemu;
i tko se zakune Nebom, zaklinje se prijestoljem Božjim i Onim koji sjedi na njemu.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer dajete desetinu od metvice i kopra i kima, a ostaviste ono važnije u Zakonu: Pravdu i Milosrđe i Vjernost; ovo je trebalo činiti, a ono ne ostavljati.
i tko se zakune Svetištem, zaklinje se njime i Onim koji prebiva u njemu;
I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem što živi u njoj.
καὶ ὁ ὀμόσας ἐν τῷ ναῷ ὀμνύει ἐν αὐτῷ καὶ ἐν τῷ κατοικοῦντι αὐτόν,
kai ho omosas en tō naō omnuei en autō kai en tō katoikounti auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i onaj prisegnuvši u onom svetištu priseže u njemu i u onom stanujućem ga,"
1. onaj prisegnuvši Izvornik: ὁ ὀμόσας [ho omosas] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškoga roda uz aktivni particip aorista, čime particip dobiva ulogu imenice ('onaj koji je prisegnuo'). Aorist označava sam pojedinačni čin izricanja prisege kao zaokruženu radnju. Značenje: Označava osobu u trenutku u kojem izgovara određenu prisegu misleći da može ograničiti njezinu obvezatnost izborom riječi. Sam čin prisezanja ne može se odvojiti od njegove stvarne težine.
2. u onom svetištu Izvornik: ἐν τῷ ναῷ [en tō naō] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine muškoga roda i određenim članom. Konstrukcija s prijedlogom 'u' ovdje je semitizam koji izražava sredstvo ili jamstvo pri zaklinjanju ('prisegnuti čime'). Značenje: Riječ označava sâm središnji, najsvetiji dio hramske građevine u kojemu prebiva Božja prisutnost, za razliku od cijelog hramskog kompleksa. Pozivanje na to sveto mjesto izravno zadire u samu Božju svetost.
3. priseže Izvornik: ὀμνύει [omnuei] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Prezent ovdje izriče opću, trajno važeću istinu i neizbježnu posljedicu samog čina prisezanja. Značenje: Pokazuje da u samom trenutku izgovaranja prisege stupa na snagu dublja obveza. Čovjek ne može pravnim dosjetkama izbjeći stvarnost onoga čime se zaklinje.
4. u onom stanujućem ga Izvornik: ἐν τῷ κατοικοῦντι αὐτόν [en tō katoikounti auton] Gramatika: Određeni član u dativu jednine muškoga roda s aktivnim participom prezenta i zamjenicom u akuzativu kao izravnim objektom. Particip prezenta označava trajno stanje prebivanja. Značenje: Svetište nema svetost samo po sebi, nego po Bogu koji u njemu trajno prebiva. Stoga je svaka prisega Hramom u konačnici izravna prisega samim Bogom.
Ovaj stih (Matej 23,21) predstavlja snažnu Isusovu kritiku licemjerne vjerske kazuistike i pravnih izigravanja kojima su tadašnji pismoznanci i farizeji pokušavali umanjiti moralnu obvezivost danih obećanja. Isus jasno pokazuje da se svetost ne može dijeliti na umjetne stupnjeve kako bi se opravdalo nepoštenje; sve što je od Boga odvojeno i posvećeno – u ovom slučaju Hram – svoju svetost ne crpi iz materije ili ljudskih propisa, već iz samoga Boga čija slavna prisutnost ispunjava svetište.
Glavna je poruka stiha da je svaki čin pred Bogom krajnje ozbiljan i da se čovjek ne može sakriti iza jezičnih akrobacija ili vjerskih formula. Prisegnuti Hramom znači pozvati samoga živoga Boga za svjedoka svoje istinitosti. Time nas evanđeoski tekst poziva na potpunu moralnu integralnost, istinoljubivost i duboko strahopoštovanje prema Božjoj sveprisutnosti u našem svakodnevnom govoru i djelovanju.