Matej 23,21 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I onaj koji se zakleo u hramu kune se u njemu i u onom koji prebiva u njemu;"

1.ὁ ὀμόσας (ho omosas) - onaj koji se zakleo, prisegnuvši Izvornik: ὁ ὀμόσας (grč. particip aorista aktivnog glagola ὄμνυμι - zakleti se, prisegnuti) Transliteracija: ho omosas Gramatičke nijanse: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda uz određeni član ὁ. Član ovdje substantivira particip ('onaj koji se zakleo' / 'tko god se zakune'). Aorist označava svršen čin prisezanja kao opću činjenicu ili radnju. U hebrejskom jeziku ekvivalent bi bio glagol shaba (שָׁבַע). Teološko značenje: Isus se izravno obraća vjerskoj praksi svoga vremena u kojoj su farizeji i pismoznanci razvili složen kazuistički sustav pravila o tome koje zakletve obvezuju, a koje ne (usp. Mt 23,16). Ovdje se ističe moralna odgovornost osobe: čin prisege pred Bogom ne može se relativizirati pravnim prazninama niti ljudskim tumačenjima.

2.ἐν τῷ ναῷ (en tō naō) - u hramu (hramom) Izvornik: ἐν τῷ ναῷ (grč. imenica ναός, -οῦ, ὁ - svetište, hram; heb. hekal / הֵיכָל) Transliteracija: en tō naō Gramatičke nijanse: Prijedlog ἐν s dativom jednine muškog roda. Konstrukcija ὀμνύειν ἐν ('zakleti se u/čime') predstavlja izravni hebraizam (od hebrejskog prijedloga בְּ - be), koji se u grčkom jeziku Novoga zavjeta koristi za izražavanje objekta prisege. Riječ ναός označava isključivo središnje svetište (Svetinju i Svetinju nad svetinjama, mjesto gdje obitava Božja slava), za razliku od općenitije riječi ἱερόν koja obuhvaća čitav hramski kompleks s vanjskim dvorištima i tremovima. Teološko značenje: Koristeći riječ ναός, Isus usmjerava pozornost na samo srce Božje prisutnosti u Izraelu. Hram nije tek arhitektonsko zdanje, ljudska institucija ili materijalna vrijednost; njegova svetost proizlazi iz činjenice da je on zemaljsko prebivalište nebeskog Boga. Stoga zakleti se hramom znači doticati se same svetosti mjesta suprotno farizejskoj tvrdnji da je hramsko zlato svetije od samoga svetišta.

3.ὀμνύει ἐν αὐτῷ (omnuei en autō) - kune se u njemu (kune se njime) Izvornik: ὀμνύει ἐν αὐτῷ (grč. glagol ὄμνυμι + prijedlog ἐν s osobnom zamjenicom αὐτός u dativu) Transliteracija: omnuei en autō Gramatičke nijanse: Glagol ὀμνύει je u prezentu aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Ovdje ima značenje gnomskog prezenata, odnosno izražava opću istinu i duhovnu zakonitost koja uvijek i beziznimno vrijedi. Prijedložna sintagma ἐν αὐτῷ ('u njemu' / 'njime') odnosi se na imenicu ναός (hram). Teološko značenje: Ova fraza uspostavlja načelo nerazdvojivosti i integriteta. Ne postoji 'niži stupanj' prisege koji bi omogućio kršenje zadane riječi bez uvrede svetišta. Sve što je povezano s Hramom (oltar, žrtva, zlato) vuče svoju vrijednost i svetost iz samoga Hrama, a Hram iz Boga.

4.ἐν τῷ κατοικοῦντι αὐτόν (en tō katoikounti auton) - u onome koji prebiva u njemu Izvornik: ἐν τῷ κατοικοῦντι αὐτόν (grč. glagol κατοικέω - nastaniti se, trajno prebivati; u hebrejskom vezano uz pojam Šekine od glagola shakan / שָׁכַן - prebivati, stanovati) Transliteracija: en tō katoikounti auton Gramatičke nijanse: κατοικοῦντι je particip prezenata aktivnog u dativu jednine muškog roda sa substantivirajućim članom τῷ. Upotreba prezenata izražava trajno, stalno i neprekidno prebivanje, a ne privremeni ili povremeni boravak (za što bi se koristio glagol παροικέω). Akuzativ zamjenice αὐτόν ('njega' / 'u njemu') nakon glagola prebivanja naglašava da ta prisutnost u potpunosti obuhvaća i ispunjava čitav prostor hrama. Teološko značenje: Ovo je teološki vrhunac stiha i ključni argument Isusove polemike. 'Onaj koji prebiva u njemu' jest sam živi i svemogući Bog. Isus ovime podsjeća na starozavjetnu teologiju Božje prisutnosti (Šekina): Hram sam po sebi nema magijsku ili autonomnu svetost, već je svet isključivo zato što u njemu obitava Bog. Kazuistika farizeja je razotkrivena kao duhovno slijepa – tko god se kune Hramom, zapravo se kune samim Bogom. Svako nepoštivanje zakletve ili njezino relativiziranje predstavlja izravnu uvredu Božjem veličanstvu i Njegovoj svetoj prisutnosti.

Ovaj stih (Matej 23,21) predstavlja snažnu Isusovu kritiku licemjerne vjerske kazuistike i pravnih izigravanja kojima su tadašnji pismoznanci i farizeji pokušavali umanjiti moralnu obvezivost danih obećanja. Isus jasno pokazuje da se svetost ne može dijeliti na umjetne stupnjeve kako bi se opravdalo nepoštenje; sve što je od Boga odvojeno i posvećeno – u ovom slučaju Hram – svoju svetost ne crpi iz materije ili ljudskih propisa, već iz samoga Boga čija slavna prisutnost ispunjava svetište.

Glavna je poruka stiha da je svaki čin pred Bogom krajnje ozbiljan i da se čovjek ne može sakriti iza jezičnih akrobacija ili vjerskih formula. Prisegnuti Hramom znači pozvati samoga živoga Boga za svjedoka svoje istinitosti. Time nas evanđeoski tekst poziva na potpunu moralnu integralnost, istinoljubivost i duboko strahopoštovanje prema Božjoj sveprisutnosti u našem svakodnevnom govoru i djelovanju.