Matej 23,22 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I onaj koji se zakleo u nebu kune se u prijestolju Boga i u onome koji sjedi iznad njega."

1.καὶ ὁ ὀμόσας (i onaj koji se zakleo / zaklevši se)

Hrvatski prijevodi onaj koji se zakleo / i onaj zaklevši se

Izvornikὀμόσας (grč. glagol ὄμνυμι / ὀμνύω; heb. ekvivalent: שָׁבַע, shavac)

Transliteracijakai ho omosas

Gramatičke nijanseParticip aorista aktivnog, nominativ jednine muškog roda, poimeničen određenim članom ὁ (ho - "onaj koji"). Aorist ovdje označava svršen čin prisezanja u prošlosti ili sadašnjosti (gnomički aorist), koji uspostavlja pravno i duhovno stanje s trajnim posljedicama.

Teološko značenjeU kasnoj duhovnoj tradiciji Drugoga hrama i farizejskim školama razvila se praksa složenog stupnjevanja zakletvi kako bi se izbjeglo izgovaranje presvetog Božjeg Imena (JHVH) i smanjila moralna obveza ispunjenja prisege. Isus upotrebom ovog poimeničenog participa jasno cilja na praksu onih koji su mislili da zakletvom "nebom" mogu izbjeći izravnu odgovornost pred Bogom. On razotkriva moralno licemjerje takvog pristupa, podsjećajući da svaki čin zaklinjanja neizbježno uvlači čovjeka u sferu Božje prisutnosti.

2.ἐν τῷ οὐρανῷ (u nebu / nebom)

Hrvatski prijevodu nebu / po nebu (nebom)

Izvornikοὐρανῷ (grč. imenica οὐρανός, ouranos; heb. ekvivalent: שָׁמַיִם, shamayim)

Transliteracijaen to ourano

Gramatičke nijanseDativ jednine muškog roda uz prijedlog ἐν (en). U klasičnom grčkom jeziku glagol "zakleti se" (ὀμνύω) redovito se konstruira s akuzativom bez prijedloga. Međutim, u biblijskom koine grčkom konstrukcija s prijedlogom ἐν (ὀμνύειν ἐν) predstavlja izravni semiticizam / hebraizam, nastao doslovnim prevođenjem hebrejskog prijedloga b' (נִשְׁבַּע בְּ - "zakleti se u/po nečemu").

Teološko značenjeNebo u biblijskoj teologiji nije tek fizički svod, meteorološki prostor ili apstraktna kozmička sfera, već uzvišeno prebivalište Božje slave i simbol Njegove transcedentnosti. Ljudi su smatrali da je nebo kao stvorena stvarnost dovoljno udaljeno od samoga Boga da zakletva po njemu ne nosi smrtnu težinu kršenja Božje zapovijedi. Isus odlučno odbacuje takvo razdvajanje: nebo nema nikakvu neovisnu svetost izvan Boga koji ga ispunjava.

3.ὀμνύει (kune se / priseže)

Hrvatski prijevodkune se / priseže

Izvornikὀμνύει (grč. glagol ὀμνύω / ὄμνυμι; heb. ekvivalent: יִשָּׁבַע, yishavac)

Transliteracijaomnyei

Gramatičke nijanseGlagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Prezent ovdje ima funkciju gnomičkog prezenta koji izražava vječnu, univerzalnu duhovnu zakonitost i neizbježnu stvarnost: u samom trenutku izgovaranja zakletve, čovjek se neprekidno i neizbježno vezuje uz višu instancu.

Teološko značenjeGlagol "kleti se" u biblijskom smislu znači pozvati vrhovni autoritet kao svjedoka istinitosti izrečenih riječi te kao suca i izvršitelja kazne u slučaju krivokletstva. Isus pokazuje da ne postoji "seciranje" svetosti: ne možemo se zakleti stvorenjem a da tim istim činom ne prizovemo Stvoritelja. Čin zaklinjanja je po svojoj naravi apsolutno teocentričan.

4.ἐν τῷ θρόνῳ τοῦ θεοῦ (u prijestolju Boga / prijestoljem Božjim)

Hrvatski prijevodu prijestolju Boga / prijestoljem Božjim

Izvornikθρόνῳ τοῦ θεοῦ (grč. imenice θρόνος i θεός; heb. ekvivalent: כִּסֵּא אֱלֹהִים, kisse Elohim)

Transliteracijaen to throno tou theou

Gramatičke nijanseθρόνῳ je dativ jednine muškog roda uz prijedlog ἐν (hebraistička konstrukcija prisezanja), dok je τοῦ θεοῦ genitiv jednine muškog roda u funkciji posvojnog genitiva (genitivus possessivus) ili genitiva autoriteta.

Teološko značenjePrijestolje (thronos) je univerzalni biblijski i bliskoistočni simbol kraljevske suverenosti, sudske vlasti, pravde i neizmjerne slave. Nazivajući nebo "prijestoljem Božjim", Isus se izravno oslanja na starozavjetnu proročku tradiciju, osobito na Izaju 66,1 ("Nebo je moje prijestolje, a zemlja podnožje mojim nogama"; usp. i Ps 11,4; Mt 5,34). Time Isus dokazuje da nebo nije prazna pozornica, nego središte suverene Božje vladavine nad cijelim svemirom. Tko dodiruje prijestolje svojom zakletvom, izravno dodiruje kraljevski autoritet i svetost samoga Kralja.

5.καὶ ἐν τῷ καθημένῳ (i u onome koji sjedi / i u sjedećemu)

Hrvatski prijevodi u onome koji sjedi / i u sjedećemu

Izvornikκαθημένῳ (grč. glagol κάθημαι, kathemai; heb. ekvivalent: יוֹשֵׁב, yoshev)

Transliteracijakai en to kathemeno

Gramatičke nijanseParticip prezenta medijopasivnog oblika (deponentni glagol s aktivnim značenjem), dativ jednine muškog roda, poimeničen određenim članom τῷ ("onome koji sjedi / sjedećemu"). Prezent participa naglašava trajno, neprekidno, nepromjenjivo i suvereno stanje sjedenja i vladanja.

Teološko značenjeTitula "Onaj koji sjedi na prijestolju" (ὁ καθήμενος ἐπὶ τοῦ θρόνου) jedan je od najuzvišenijih i najsvetijih biblijskih opisa Boga kao vrhovnog Gospodara i suverenog Suca svemira, motiv koji dominira starozavjetnim viđenjima (Ez 1,26; Dn 7,9) te osobito Ivanovom Apokalipsom (Otk 4,2; 5,1; 20,11). Sjedenje na prijestolju označava Božji savršeni mir, nesalomivu vlast i nepogrešivo sudstvo. Bog nije odsutni nadglednik, već aktivni Vladar koji bdije nad svakom izgovorenom riječju.

6.ἐπάνω αὐτοῦ (iznad njega / nad njim / na njemu)

Hrvatski prijevodiznad njega / nad njim / na njemu (tj. na prijestolju)

Izvornikἐπάνω αὐτοῦ (grč. prilog ἐπάνω, epano, i zamjenica αὐτός, autos; heb. ekvivalent: עָלָיו, alav / al-kisse)

Transliteracijaepano autou

Gramatičke nijanseἐπάνω je prilog mjesta u funkciji nepravog prijedloga koji upravlja genitivom posvojne/osobne zamjenice αὐτοῦ (3. lice jednine muškog roda u genitivu, što se gramatički i značenjski odnosi na θρόνος - prijestolje). Doslovno značenje je "odozgo", "nad", "iznad" ili "na vrh".

Teološko značenjeOvaj izraz logički zaključuje i dovršava Isusovu neodoljivu argumentaciju u obliku neprekinutog lanca: zakletva nebom -> vodi do prijestolja koje je u nebu -> vodi izravno do samoga Boga koji suvereno vlada iznad i na tom prijestolju. Izraz naglašava Božju apsolutnu transcendenciju (On je ἐπάνω - iznad svega stvorenoga), ali istodobno i Njegovu imanentnost u sudskom nadzoru nad ljudskim postupcima. Ništa stvoreno ne može poslužiti kao paravan ili štit od Božje sveprisutnosti i Njegove svetosti.

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 23,22) predstavlja vrhunac Isusove dekonstrukcije farizejske kazuistike i licemjernog poimanja zakletvi. U antičkom rabinskom judaizmu razvio se složen sustav pravnih izvlaka u kojem su zakletve izrečene stvorenim stvarima (poput neba, zemlje, Jeruzalema ili hrama) smatrane manje obvezujućima ili čak neobvezujućima u usporedbi sa zakletvama izrečenim izravno Božjim imenom. Isus u potpunosti odbacuje takvo razmišljanje ukazujući na nedjeljivo jedinstvo Stvoritelja i Njegova stvorenja: nebo nema vlastitu, neovisnu svetost, već je ono "prijestolje Božje" (Iz 66,1). Stoga, pozivati se na nebo znači izravno stupiti pred suvereno prijestolje i samoga Boga koji na njemu sjedi.

Glavna poruka ovoga stiha jest apsolutna teocentričnost i sveprisutnost Božjeg autoriteta nad cijelim stvorenjem te poziv na beskompromisnu duhovnu i govornu etiku. Bog nije apstraktno božanstvo odvojeno od svijeta, nego vrhovni Kralj i Sudac ("Onaj koji sjedi na prijestolju") koji je svjedok i jamac svake ljudske riječi. Isus nas ovime uči da u Božjem kraljevstvu nema mjesta duhovnoj manipulaciji, pravnim tehnikalijama niti dvostrukim mjerilima istine. Svaka riječ, obećanje i prisega izgovoreni u ovome svijetu izgovoreni su izravno pred licem suverenoga Boga, što od vjernika zahtijeva potpunu iskrenost, integritet i duboko strahopoštovanje prema Božjoj svetosti.