Tko se dakle zakune Žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tko se dakle zakune Žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu;
i tko se zakune Svetištem, zaklinje se njime i Onim koji prebiva u njemu;
i tko se zakune Nebom, zaklinje se prijestoljem Božjim i Onim koji sjedi na njemu.
Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer dajete desetinu od metvice i kopra i kima, a ostaviste ono važnije u Zakonu: Pravdu i Milosrđe i Vjernost; ovo je trebalo činiti, a ono ne ostavljati.
Vođe slijepi, koji cijedite komarca, a gutate devu!
i tko se zakune Nebom, zaklinje se prijestoljem Božjim i Onim koji sjedi na njemu.
I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božjim i onijem koji sjedi na njemu.
καὶ ὁ ὀμόσας ἐν τῷ οὐρανῷ ὀμνύει ἐν τῷ θρόνῳ τοῦ θεοῦ καὶ ἐν τῷ καθημένῳ ἐπάνω αὐτοῦ.¶
kai ho omosas en tō ouranō omnuei en tō thronō tou theou kai en tō kathēmenō epanō autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i onaj prisegnuvši u onom nebu priseže u onom prijestolju onog Boga i u onom sjedećem povrh njega."
1. onaj prisegnuvši u onom nebu Izvornik: ὁ ὀμόσας ἐν τῷ οὐρανῷ [ho omosas en tō ouranō] Gramatika: Poimenčeni aktivni particip aorista u nominativu jednine muškoga roda uz prijedložni izraz u dativu. Aorist ponovno naglašava pojedinačni čin zaklinjanja. Značenje: Prisezanje nebom služilo je kao uobičajena zamjena kako se ne bi izgovorilo Božje ime. Isus razotkriva da takva zamjena nimalo ne umanjuje odgovornost pred Bogom.
2. u onom prijestolju onog Boga Izvornik: ἐν τῷ θρόνῳ τοῦ θεοῦ [en tō thronō tou theou] Gramatika: Imenica u dativu jednine s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine koja izražava pripadnost. Obje imenice imaju određeni član što naglašava jedinstvenost Božjeg prijestolja. Značenje: Aluzija na starozavjetnu sliku prema kojoj je nebo Božje prijestolje. Nebo nije neovisan prostor, već mjesto odakle Bog vrši svoju kraljevsku vlast nad svim stvorenjem.
3. u onom sjedećem povrh njega Izvornik: ἐν τῷ καθημένῳ ἐπάνω αὐτοῦ [en tō kathēmenō epanō autou] Gramatika: Određeni član i particip prezenta u dativu jednine muškoga roda (srednji/pasivni oblik s aktivnim značenjem 'sjediti'), uz prijedlog i zamjenicu u genitivu. Prezent izražava trajnu, neprekinutu radnju vladanja. Značenje: Konačni autoritet svake prisege jest sam Bog kao vječni Vladar koji sjedi na prijestolju. Nijedna sfera stvorenog svijeta nije izuzeta iz njegove prisutnosti i suverenosti.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 23,22) predstavlja vrhunac Isusove dekonstrukcije farizejske kazuistike i licemjernog poimanja zakletvi. U antičkom rabinskom judaizmu razvio se složen sustav pravnih izvlaka u kojem su zakletve izrečene stvorenim stvarima (poput neba, zemlje, Jeruzalema ili hrama) smatrane manje obvezujućima ili čak neobvezujućima u usporedbi sa zakletvama izrečenim izravno Božjim imenom. Isus u potpunosti odbacuje takvo razmišljanje ukazujući na nedjeljivo jedinstvo Stvoritelja i Njegova stvorenja: nebo nema vlastitu, neovisnu svetost, već je ono "prijestolje Božje" (Iz 66,1). Stoga, pozivati se na nebo znači izravno stupiti pred suvereno prijestolje i samoga Boga koji na njemu sjedi.
Glavna poruka ovoga stiha jest apsolutna teocentričnost i sveprisutnost Božjeg autoriteta nad cijelim stvorenjem te poziv na beskompromisnu duhovnu i govornu etiku. Bog nije apstraktno božanstvo odvojeno od svijeta, nego vrhovni Kralj i Sudac ("Onaj koji sjedi na prijestolju") koji je svjedok i jamac svake ljudske riječi. Isus nas ovime uči da u Božjem kraljevstvu nema mjesta duhovnoj manipulaciji, pravnim tehnikalijama niti dvostrukim mjerilima istine. Svaka riječ, obećanje i prisega izgovoreni u ovome svijetu izgovoreni su izravno pred licem suverenoga Boga, što od vjernika zahtijeva potpunu iskrenost, integritet i duboko strahopoštovanje prema Božjoj svetosti.