I: 'Tko se god zakune Žrtvenikom, to je ništa; a tko se god zakune darom koji je na njemu, dužan je.'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I: 'Tko se god zakune Žrtvenikom, to je ništa; a tko se god zakune darom koji je na njemu, dužan je.'
Slijepi! Ta što je veće: dar ili Žrtvenik koji posvećuje dar?
Tko se dakle zakune Žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu;
i tko se zakune Svetištem, zaklinje se njime i Onim koji prebiva u njemu;
i tko se zakune Nebom, zaklinje se prijestoljem Božjim i Onim koji sjedi na njemu.
Tko se dakle zakune Žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu;
Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu.
ὁ οὖν ὀμόσας ἐν τῷ θυσιαστηρίῳ ὀμνύει ἐν αὐτῷ καὶ ἐν πᾶσιν τοῖς ἐπάνω αὐτοῦ,
ho oun omosas en tō thusiastēriō omnuei en autō kai en pasin tois epanō autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj dakle zaklevši se u tom žrtveniku zaklinje se u njemu i u svima onima povrh njega,"
1. Onaj dakle zaklevši se Izvornik: ὁ οὖν ὀμόσας [ho oun omosas] Gramatika: Supstantivirani particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškoga roda ('onaj koji se zakleo'), povezan zaključnim veznikom οὖν ('dakle', 'stoga'). Značenje: Veznik οὖν izvodi neopoziv logički i teološki zaključak iz prethodnog pitanja, a aorist označava svakoga tko izvrši konkretan čin zaklinjanja.
2. zaklinje se Izvornik: ὀμνύει [omnuei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Prijelaz s participa aorista ('zaklevši se') na indikativ prezenta ('zaklinje se') izražava općevrijedeću istinu i pravnu posljedicu samog čina. Značenje: Čin zakletve ne može se umjetno ograničiti samo na kamen žrtvenika; u trenutku izgovaranja, zakletva po samoj naravi stvari obuhvaća cjelokupnu svetost tog mjesta.
3. i u svima onima povrh njega Izvornik: καὶ ἐν πᾶσιν τοῖς ἐπάνω αὐτοῦ [kai en pasin tois epanō autou] Gramatika: Prijedlog ἐν s pridjevom 'sav' i određenim članom u dativu množine srednjega roda ('u svim stvarima onima povrh njega'). Član τοῖς pretvara priložnu oznaku mjesta u imenovanu cjelinu. Značenje: Svetost djeluje od većega prema manjemu i obuhvaća sve što je s njome povezano: tko prizove žrtvenik, neizbježno priziva i svaki dar koji na njemu leži.
U ovom stihu (Matej 23:20) Isus Krist razotkriva i oštro osuđuje licemjerje i pravnu sofistiku tadašnjih vjerskih vođa, koji su razvili složen sustav rastezljivih prisega kako bi izbjegli obvezu ispunjenja danih obećanja. Njegova argumentacija počiva na načelu duhovne cjelovitosti i Božje suverene prisutnosti: nemoguće je odvojiti simbol od njegove suštine niti materijalni dar od svetosti mjesta na kojem se prinosi. Žrtvenik i sve što je na njemu čine neraskidivu svetu cjelinu pred Bogom.
Glavna poruka stiha jest poziv na apsolutnu istinoljubivost, integritet i strahopoštovanje prema Bogu u svakodnevnom govoru i djelovanju. Isus nas podsjeća da ne postoje 'manje' ili 'više' obvezujuće riječi kada stojimo pred licem svetoga Boga. Svaka prisega i svaka riječ u konačnici dotiču samoga Boga, izvor sve svetosti i istine, zbog čega vjernikov život mora biti lišen svakog licemjerja i manipulacije.